Sirijsko Nacionalno vijeće pred ključnom je odlukom o tome hoće li se pridružiti ostalim grupama koje čine sve kompaktniju opoziciju. Inicijativa ima za cilj spojiti vrlo različite vojne i političke grupe kako bi stvorili jaku alternativu Asadovoj vladi.
Zapadne države podržavaju inicijativu za osnivanje jedinstvene opozicije koja bi djelovala kao kanal za humanitarnu, a možda i vojnu pomoć. Istovremeno, agencije Ujedinjenih naroda u Ženevi razmatraju načine na koji bi pomoć mogla stići u Siriju.
Ovo je pitanje od izuzetnog značaja s obzirom da je vlada Bašara al Asada strogo ograničila prisustvo stranih humanitarnih radnika.
Opozicija se sastaje u Dohi, glavnom gradu Katara, pod pokroviteljstvom Arapske lige i zapadnih sila. Sirijsko nacionalno vijeće dosada je bila najpoznatija opoziciona grupa, ali svojim djelovanjem nisu uspjeli ujediniti sve koji se bore protiv Asadove diktature.
Zato su s američke strane i stigli prijedlozi o ujedinjenju svih opozicionih grupa, kako bi utjecaj Vijeća bio malo razvodnjen. No Sirijsko se nacionalno vijeće nećka oko potpisa, dok im se ne daju garancije da će novoosnovano tijelo biti uravnoteženo.
Paralelno, u intervjuu kojeg je dao ruskoj TV u Damasku, sirijski predsjednik Bašar al Asad je odlučno odbio svaku mogućnost da napusti zemlju.
"Ja nisam lutka na koncu, koju su napravili na Zapadu, pa trebam otići na Zapad. Ja sam Sirijac, ja živim tu i tu ću umrijeti", rekao je on.
Objašnjavajući zbivanja u svojoj zemlji, rat koji traje 20 mjeseci, Asad je kazao:
"Ja neman problem s ljudima, problem ne postoji izmedju mene i sirisjkog naroda. Ali SAD su protiv mene, Zapad, mnoge arapske zemlje, uključujući i Tursku koja nije arapska zemlja naravno, svi su protiv mene".
Asad je kazao i da u Siriji nije u toku "građanski rat", već sukob sa pobunjenicima.
"Nije u pitanju sukob između Sirijaca, ovdje se ne vodi građanski rat. Riječ je o terorizmu i pomagačima koji dolaze izvana i žele destabilizirati Siriju. To je naš rat".
Od kad je u martu prošle godine započela pobuna protiv Asadova režima, više od 35.000 ljudi je izgubilo život. Prema podacima UN-a oko milion i 200 hiljada ljudi je raseljeno, a za čak 2 miliona neophodna je hitna pomoć.
Zapadne države podržavaju inicijativu za osnivanje jedinstvene opozicije koja bi djelovala kao kanal za humanitarnu, a možda i vojnu pomoć. Istovremeno, agencije Ujedinjenih naroda u Ženevi razmatraju načine na koji bi pomoć mogla stići u Siriju.
Ovo je pitanje od izuzetnog značaja s obzirom da je vlada Bašara al Asada strogo ograničila prisustvo stranih humanitarnih radnika.
Opozicija se sastaje u Dohi, glavnom gradu Katara, pod pokroviteljstvom Arapske lige i zapadnih sila. Sirijsko nacionalno vijeće dosada je bila najpoznatija opoziciona grupa, ali svojim djelovanjem nisu uspjeli ujediniti sve koji se bore protiv Asadove diktature.
Zato su s američke strane i stigli prijedlozi o ujedinjenju svih opozicionih grupa, kako bi utjecaj Vijeća bio malo razvodnjen. No Sirijsko se nacionalno vijeće nećka oko potpisa, dok im se ne daju garancije da će novoosnovano tijelo biti uravnoteženo.
Paralelno, u intervjuu kojeg je dao ruskoj TV u Damasku, sirijski predsjednik Bašar al Asad je odlučno odbio svaku mogućnost da napusti zemlju.
"Ja nisam lutka na koncu, koju su napravili na Zapadu, pa trebam otići na Zapad. Ja sam Sirijac, ja živim tu i tu ću umrijeti", rekao je on.
Objašnjavajući zbivanja u svojoj zemlji, rat koji traje 20 mjeseci, Asad je kazao:
Ljudi bježe od eksplozije u mejstu Al-Bab, novembar 2012.
"Ja neman problem s ljudima, problem ne postoji izmedju mene i sirisjkog naroda. Ali SAD su protiv mene, Zapad, mnoge arapske zemlje, uključujući i Tursku koja nije arapska zemlja naravno, svi su protiv mene".
Asad je kazao i da u Siriji nije u toku "građanski rat", već sukob sa pobunjenicima.
"Nije u pitanju sukob između Sirijaca, ovdje se ne vodi građanski rat. Riječ je o terorizmu i pomagačima koji dolaze izvana i žele destabilizirati Siriju. To je naš rat".
Od kad je u martu prošle godine započela pobuna protiv Asadova režima, više od 35.000 ljudi je izgubilo život. Prema podacima UN-a oko milion i 200 hiljada ljudi je raseljeno, a za čak 2 miliona neophodna je hitna pomoć.