U Sarajevu je, a u povodu 70. godišnjice postojanja opere u ovom gradu, održan veliki koncert pod nazivom, Opera gala. Dijelom u publici, a dijelom na sceni, okupili su se pjevači nekoliko generacija, koji su tako dali vlastiti doprinos obilježavanju jubileja scene, čiju su istoriju svojim pjevanjem desetljećima gradili. Ovaj koncert bio je tek najsvečaniji dio niza prigodnih manifestacija koje se odvijaju tokom čitave godine.
Opera je kompleksna umjetnost. Ona sublimira sve što je čovjek u umjetničkom smislu postigao. Posljednjih godina kao da ispočetka krećemo, bez obzira na tradiciju, kaže u intervjuu za RSE Jasmin Bašić, v.d. umjetničkog direktora ansambla Opere Narodnog pozorišta u Sarajevu.
Uzori koje je teško nadmašiti
RSE: Ovaj Gala koncert podsjeća na bogatu istoriju vaše kuće, a svjetski poznata imena, na nekadašnju sarajevsku opersku školu. Čini mi se da se radi o imenima koja će potvrditi da je sarajevska operska škola zaista postojala.
Jasmin Bašić: Neka od najvećih svjetskih imena, kako ste pomenuli, su napravili karijere upravo iz Sarajeva, kroz ono što im je Sarajevo dalo u pedagoškom smislu i u smislu da su se razvijali kroz karijeru u sarajevskoj operi. Nedavno je primadona Radmila Smiljanić rekla da je upravo sarajevska opera njoj, kao mladoj studentici, dala stipendiju i da je uspjela, u jednom kompleksnom vremenu, dobiti šansu kao mladi umjetnik da se afirmiše i da ponudi svoju umjetnost publici.
Ona je pjevala svojevremeno na proslavi dvadesete godišnjice sarajevske opere, kao mlada pjevačica, a pedeset godina nakon toga je opet na sceni sarajevske opere da potvrdi svoje poštovanje i ljubav prema jednom ansamblu, koji je u stvari očuvanje civilizacijskih tekovina u našem gradu i našoj domovini. Tu je i Ljiljana Molnar, velika svjetska primadona, najbolja Aida svijeta, koja je uvijek sa radošću i ponosom isticala da je Sarajevo upravo sredina iz koje je ona potekla.
Ako uzmemo samo ta dva primjera, vidimo da je to bio jedan ozbiljan rad. U početku pionirski, ali kroz Sarajevo je prodefilovalo sve što je u umjetničkom smislu tada vrijedilo. Današnje generacije sarajevskih pjevača itekako imaju čime da se ponose. Imamo i uzore koje je teško nadmašiti. To je stalni imperativ usavršavanja svakog mladog umjetnika, da se približi veličinama tih velikana koji su na našu veliku radost bili sa nama i na koncertu.
Učesnici koncerta povodom 70. jubileja Opere Narodnog pozorišta Sarajevo
RSE: Opera je osnovana u novembru 1946. godine, a pominjući ova imena, znamo i prepoznajemo i razloge zbog čega je ona zapravo osnovana.
Jasmin Bašić: Nastojanje kulturnih radnika je pionirski čin, ali to je i jedan poduhvat. Upravo kada imate žive legende, koje su sudjelovale u samom procesu kreiranja opere, koji nam mogu ispričati priču kako je to bilo, i teško i kompleksno vrijeme, mi danas možemo povući paralele kako je bilo teško da opera opstane u ratu i vremenu nakon rata.
RSE: Opera je profunkcionirala, ali se odmah iza toga ukazala i potreba za filharmonijom, na primjer za Muzičkom akademijom. Znači, opera je bila pokretač razvoja muzike u Sarajevu u tome dobu.
Jasmin Bašić: Tadašnji dramski ansambl je svojevremeno privređivao i drame sa pjevanjem. To je u publici i narodu bilo popularno. Nametnula se potreba za jednim pozorišnim orkestrom u to vrijeme. Prvi orkestar je oformljen od muzičara iz Sarajeva i Banja Luke i spoljnih orkestara, koji su egzistirali u to vrijeme. Zametak je bio upravo u potrebama iz sarajevske opere, koja je oformljena na jednoj tradiciji gostujućih ansambala do tog vremena.
Nametnula se potreba za drugim obrazovnim institucijama ili ansablima, koji bi svim muzičarima dali priliku da rade ono što najbolje znaju. Oformljavanje Muzičke akademije u Sarajevu je isto jedan prirodan čin, u kome su učestvovale iste one osobe, koje su dale svoj doprinos u oformljavanju opere.
(Od probe do premijere: Ero s onoga svijeta, 2014.)
Vaš browser nepodržava HTML5
Od probe do premijere: Ero s onoga svijeta
RSE: Formiranje, i opere i filharmonije i Muzičke akademije, je na izvjestan način načinilo Sarajevo El Doradom za jedan broj, ne samo muzičara, nego i intelektualaca svih vrsta. To sve je bilo praktično pokretač razvoja i uspostave jednog modernog grada.
Jasmin Bašić: Upravo je to srž cijele priče. U tadašnjoj državi, umjetnici su hrlili da dođu u Sarajevo. Oni su prepoznavali šansu da im se daje prostor da umjetnički djeluju, da ispolje svoje najljepše emocije kroz umjetnost. To što ste rekli je fakat i stoji. To je činilo sarajevsku operu, i grad Sarajevo, kosmopolitiskim. I danas postoji paralela.
Danas umjetnici sa radošću, obzirom na naš malobrojni ansambl, dolaze. U ovih nešto više od dvadeset godina, koliko sam tu, nikad nisam vidio ništa osim oduševljenja i želje za ponovnim dolaskom zbog tog osjećaja poštivanja struke i zbog onoga što se kroz umjetnost želi poručiti našim sugrađanima i onoj vjernoj publici zbog koje u stvari i postojimo i sve ovo radimo.
Svaki glas je dragulj sam po sebi
RSE: Da li se za ovih dvadeset i nešto mirnih godina opera vratila kući? Da li ste napravili ansambl koji je kadar otpjevati recimo jednu klasičnu predstavu?
Jasmin Bašić: Ponosan sam da je to danas stvarno činjenica. Bilo je jako naporno izvoditi predstave tog takozvanog željenog repertoara. Bilo je jako naporno na tom temelju ići dalje u afirmaciji kompozitora iz BiH i drugih pjevačkih škola. Danas sam ponosan da imamo jedan podmlađeni, vrlo savjestan i vrijedan mladi kadar solista.
Nisu stasali preko noći. Školuju se više od deset godina, u redovnom školovanju i usavršavanju, da budu sposobni da ispune vrlo teške zadatke. Svaki od tih glasova danas je dragulj sam po sebi.
RSE: Da li među tim mladim glasovima postoje neki koji bi mogli doseći slavu Ljiljane Molnar, Radmile, Gertrude, ili barem naslijediti Ivicu Šarića ili Amilu Bakšić?
Jasmin Bašić: Nas je u stvari jako malo. Radi se o šest, sedam osoba, koje trenutno djeluju kao mladi solisti sarajevske opere. To vam je isto kao kada bi ste me pitali koje dijete najviše volim. Njih sve jako poštujem, cijenim i volim. Želim im uspjeh takve vrste. U biti, umjetnik nikada ne razmišlja koliko će velik biti. On uvijek razmišlja o tome da bude što autentičniji, da živi za umjetnost.
Da li će biti prepoznat u okvirima kao što su velikani poput Gertrude Munitić, to ne mogu sa sigurnošću reći. Ne bi smio biti motiv da budemo nekakvi nedodirljivi ili nekakve velike legende. Voli se posao, voli se muzika. Ako se desi da se sve poklopi, možda ćemo imati takve karijere. Neki mladi solisti su već napravili prve korake u internacionalnom smislu. Kritike su odlične. Izdvajati imena, bilo bi nezahvalno jer znam koliko je teško bilo doći do ovog nivoa, na kome smo sada.
Hor, Sarajevska filharmonija i solisti Opere Narodnog pozorišta Sarajevo
RSE: Šta ste još pripremili u čast sedme decenije postojanja?
Jasmin Bašić: Cijela je godina slavljenička. Imali smo fantastičnu premijeru mostarskog Don Đovanija u aprilu. Koncert Opera Gala je centralna svečanost obilježavanja. Cijela sezona, do ljeta 2017. godine, je slavljenička. U decembru mjesecu ove godine bit će praizvedba opere iz BiH, Zmaj od Bosne. Time bi, za ovu kalendarsku godinu, aktivnosti Opere završili. Za iduću godinu, planiramo dvije premijere.
RSE: Nadam se kako su nadležne institucije razumjele značaj postojanja vašeg ansambla. Jedina ste operna kuća u BiH.
Jasmin Bašić: Na žalost, tako je. Ima prekrasnih pjevača u Mostaru, Banjaluci, Tuzli, u Zenici. Ne znam za dalje, tamo gdje sam, o tome mogu govoriti. Oni sigurno čeznu i traže priliku da ispolje svoju umjetnost. Upravo zato što smo jedini, odgovorni smo da pomognemo, ali i da budemo putokaz. Teško je.
Opera je kompleksna umjetnost. Ona sublimira sve što je čovjek u umjetničkom smislu postigao. Posljednjih godina kao da ispočetka krećemo, bez obzira na tradiciju. Moramo uzgajati mladu publiku i moramo biti odgovorni za pedagoške institucije Muzičke akademije. Te institucije primaju mlade studente, ali one im trebaju dati poticaj da rastu. Mora postojati sprega, mora postojati timski rad.