Olimpijske sitnice: Francuski jezik, grickanje medalje i zastave na noktima

Kazahstanac Aleksandr Vinokurov grize zlatnu medalju za osvojeno porvo mjesto u biciklizmu na hronometar, 28, juli 2012.

BBC, priredila Sabina Čabaravdić

Na Olimpijskim igrama gotovo se sve okreće oko medalja i rekorda. Ali ima stvari koje su takođe interesantne i pitanja na koja su odgovori zanimljivi i za one koji nisu samo zainteresirani za sport.

Na primjer: Zašto je francuski prvi jezik na Olimpijskim igrama? Čak i u Londonu. Mnogi pomisle da je to zbog činjenice da je francuski jezik diplomatije, ali nije.

Francuski je prvi jezik na Igrama u čast barona Pierre Coubertina, utemeljitelja modernih Olipijskih igara, koji je Francuz iz Lausanne, u Švicarskoj, gdje je zvanični jezik francuski.

Naravno, ima mnogo mišljenja da bi engleski trebao preuzeti vođstvo, kao i stavova da bi prvi jezik trebao biti grčki, jer Olimpijada i potiče iz te zemlje. Ali za sada, nema promjena: francuski jeste prvi jezik na Igrama.

“Grickanje medalja”

Zašto je sportistima, skoro pa postalo standard, zagristi zlatnu medalju kad se popnu na postolje? Je li u pitanju čisto kreveljenje ili pak stari način provjeravanja da li je stvarno u pitanju zlato?

Nekada je ugriz ostavljao trag zuba u novcu, ako je stvarno bio zlatnik. Sada je to postalo ekvivalent podizanju pehara na timskim takmičenjima. Počelo je traženjem fotoreportera da uslikaju ljubljenje ili grickanje odličja. I mnogi su to prihvatili.

Gesta koja je zapravo davno viđena. Britanski sprinter John Regis se sjeća da je to uradio prvi put na svjetskom prvenstvu 1991.godine.

"Kad sam bio dijete, majka nam je kupovala čokoladice u obliku novca, zamotane u zlatnu foliju. Tad sam samo htio provjeriti da nije i moja medalja, zapravo čokolada”, našalio se Regis.

No, ponekad nije ni šaljivo. U frebruaru 2010, tokom zimskih igara njemački skakač je slomio prednji zub nakon što je zagrizao svoju medalju.

Ovogodišnja odličja, za informaciju svim sportistima, iako su najveća u povijesti Igara, sadrže svega 1,34 posto zlata.


Trijumf flaster-trake

Ljudi su se već pomalo navikli na takmičenjima vidjeti razne flaster-trake i povezice, ali njemačka odbojkašica uspjela je sve iznenaditi kada se na utkamici s Češkom pojavila skoro pa umotana u osam tirkiznih traka, preko cijelog stomaka. Njena suigračica Ilke Semmler opredijelila se za fluorescentno ružičaste trake preko lijeve stražnjice.

Odgovor na pitanje zašto, leži u uvjerenju da u Japanu napravljene Kinesio trake pomažu pri zarastanju ozljeda. Ove trake, tvrdi njihov izumitelj, za razliku od klasičnih flastera koji stežu, podižu kožu i pomažu protoku limfe, smanjuju bol I oticanje.

Nauka još nije ponudila potvrdu za ove tvrdnje doktora Kenzo Kase-a.

Kako su nokti postali “patriotskiji”

Stavljanje različitih obojenih gel-noktiju, omiljenih medju tinejdžericama, na Olimpijskim igrama 2012 osvojilo je plivanje, streljaštvo, odbojku, tenis...u mnogim slučajevima riječ je o “mini-platnima” na noktima. A omiljeni motiv svakako su nacionalne zastave.

Britanska plivačica Rebecca Adlington ponosno je na svojoj bronzanoj medalji prikazala “Union Jack" držeći odličje pred kamerama. Osvajačica srebrene medalje na 800 metara slobodnim stilom, Španjolka Mireia Belmonte, pozavidjela je Rebecci na tome.

"Dopalo mi se to, bla sam nesretna što i ja nemam svoju zastavu na noktima”, kazala je Belmonte.

Američka plivačica Allison Schmitt uradila je mnogo delikatniju stvar. Nokte na jednoj ruci obojila je crvenim s plavim obrubom, a na drugoj plavim s crvenim obbrubom. Bijelu je boju izostavila, ali je publika shvatila poruku kada je ukrstila prste primajući zlatnu medalju.

Na sve strane ružičasta

Osim po uobičajenim bojama - plavom i zelenom - ove će Igre zasigurno ostati upamćene po “upotrebi” ružičaste boje. Od gimnastičkog poda, do oblačića koji stoje na podijumu za fotografiranje.

Mnogi sportisti, poput 16-togodišnje gimnastičarke Gabby Douglas, smatraju da je u pitanju “suluda kombinacija” boja koja ti potpuno zamagli pogled.

Po zakonima simbolike, ružičasta znači prijateljstvo, toplinu i dobro raspoloženje. "Dobro je poznato da se ljudi, kad ih na kratko izložite utjecaju pink boje, smire”, kaže Jonathan Gabaj, autor knjige Mesija brand-a. “Ali ružičasta kao pozadina koja je stalno prisutna, moram priznati, dosta čudno”, dodaje ovaj stručnjak za osmišljavanje brand-ova.

Pogotovo u Engleskoj čija je zastava crveno-plavo-bijela kombinacija. Ali možda u tome I jeste stvar? Možda su Britnci htjeli postići neutralnost, a ne dominaciju? Možda im je cilj bio da se I drugi sportisti na borilištima osjećaju kao doma? S druge strane, budimo realni: koliko država na svojim zastavama ima ružičastu boju?

Crni karton

Nogometni navijači znaju za žuti i crveni kartoni, ali crna kartica je novost mnogim sportskim fanovima. Vidjeli su je prvi put prošle sedmice kada ju je sudija Torsten Berg pokazao igračima badmintona.

Crni karton se rijetko može vidjeti, i osim u badmintonu gdje pokazuje diskvalifikaciju, u ostalim sportovima znači naknadni disciplinski postupak.

I na samom kraju ne treba zaobići one o čijem se mišićavom izgledu najviše priča u Londonu.

Medju sportistima koji su inače dobro utrenirani, jer su najbolji iz svake od država učesnica, posebno se ističu i izmamljuju uzdahe italijanski plivač Fabio Scozzoli i njegovi bicepsi, te njemački biciklista Nijemac Robert Forstemann sa svojim bedrima.