Kultne fotografije olimpijaca koji grizu svoje olimpijske medalje postale su prava tradicija.
Kada olimpijski pobjednik stane na postolje i dobije svoju medalju, gotovo automatski je zagrize za fotografiranje.
Fotografije plivača Michaela Phelpsa, atletičara Usaina Bolta i gimnastičarke Simone Biles koji se pretvaraju da grickaju svoje zlatne medalje neke su od legendarnih fotografija s Olimpijskih igara.
Zašto je ovo postalo tradicija?
Ne postoji samo jedan odgovor zašto su olimpijski sportaši započeli ovu tradiciju, ali evo šta se zna.
Kako je sve počelo – nije poznato, iako se smatra dugom olimpijskom tradicijom.
Tokom Ljetnih olimpijskih igara u Londonu 2012., David Wallechinsky, predsjednik Međunarodnog društva olimpijskih historičara, rekao je za CNN da je to vjerovatno pokušaj da se "zadovolje mediji".
"To je postala opsesija fotografa", rekao je Wallechinsky, koautor knjige "The Complete Book of the Olympics".
"Mislim da na to gledaju kao na kultnu snimku, kao na nešto što vjerovatno mogu prodati. Ne mislim da je to nešto što bi sportaši učinili sami."
Dakle, možete zahvaliti olimpijskim fotografima na kultnim fotografijama "grickanja" medalja kroz godine.
Fotografi smatraju da je poza grickanja medalje snimak koji može doći na naslovnice novina i portala sljedećeg dana i stoga zahtijevaju od sportaša da to učine.
Thomas Ceccon iz Italije pozira sa svojom zlatnom medaljom nakon pobjede u muškom finalu na 100 metara leđno na Ljetnim olimpijskim igrama, 29. jula 2024., u Nanterreu, Francuska.
Porijeklo grickanja zlata
Tokom zlatne groznice 1800-ih u Kaliforniji je počela praksa grickanja zlata kako bi se otkrilo je li pravo ili lažno. Pravo zlato je mekan materijal pa bi se na zlatu pojavili tragovi ugriza koji bi se lako mogli popraviti.
Kad je zlato lažno, materijal je tvrđi i zagriz je bolan.
Od 1912. na Olimpijskim igrama se ne dijele medalje od čistog zlata, pa nema potrebe provjeravati je li zlato pravo ili ne. Zlatne medalje sada sadrže najmanje šest grama zlata, uglavnom srebra i nešto bakra.
Čvrste zlatne medalje su se dijelile na Olimpijskim igrama od 1904. do 1912., što je bilo samo nekoliko desetljeća nakon zlatne groznice.
Ako su sportaši na ovim igrama grizli svoje medalje, najvjerovatnije je to zato što su sportaši željeli provjeriti jesu li njihove medalje od pravog zlata ili ne.
Olimpijci sada ne moraju brinuti o tom odgovoru, piše Sporting News.
Moglo bi se reći da je riječ i o jednostavnom slučaju slijeđenja tradicije.
Mladi će sportaši odrastati gledajući svoje heroje kako se bore i pobjeđuju, slaveći postignuća uz "zalogaj" svog teško zarađenog zlata (zapravo najviše srebra).
Nadahnuti gledanjem svojih idola ili prethodnika, poseban je osjećaj učiniti istu stvar kada dođe vrijeme da pognu glavu i dobiju medalju.
Riječ je o ciklusu sportske tradicije koji se prenosi s jedne generacije na sljedeću grupu olimpijaca ili superzvijezda.
Kada je riječ o Olimpijskim igrama, nema legendarnije fotografije od prvaka koji pozira s tom posebnom medaljom među zubima, piše Give me sport.
Fenomen ipak nije ekskluzivan za Olimpijske igre.
Teniska superzvijezda Rafael Nadal postao je poznat po tome što izgleda kao da želi odgristi dio trofeja koje osvaja, posebno Coupe des Mousquetaires - trofej French Opena za muškarce u pojedinačnoj konkurenciji.
Španjolac Rafael Nadal grize trofej kako bi proslavio pobjedu u finalu muškog singla, Australian Open, Melbourne Park, Melbourne, Australija - 31. januara 2022.
Je li sigurno?
Grickanje medalja nije sasvim sigurna praksa. Osvajač srebrne medalje na Olimpijskim igrama u Vancouveru 2010., njemački sankač David Moeller slomio je prednji zub tokom slavlja ugrizom.
"Fotografi su željeli moju sliku kako držim medalju samo zubima", rekao je Moeller za njemački list Bild. "Kasnije za večerom primijetio sam da mi nedostaje jedan dio zuba."