Oružani sukob koji je izbio krajem oktobra između Armenije i Azerbejdžana zbog sporne teritorije u Nagorno Karabahu ponovo je rasplamsao konflikt koji je tinjao od rata s početka 1990-ih. Nagorno Karabah je enklava unutar teritorije Azerbejdžana, ali pod upravom Armenaca.
Dvije bivše sovjetske republike vodile su rat od 1988-1994. zbog sporne teritorije u kojem je, po procjenama, poginulo 30.000 ljudi. Iako je Armenija podržala samoproglašenu republiku u Nagorno Karabahu ona nikada zvanično nije priznata.
Turska je, nakon obnavljanja oružanih sukoba, rekla da je "potpuno spremna" da pruži podršku Azerbejdžanu kako bi povratio kontrolu nad enklavom.
Brzo se oglasio i turski predsjednik Redžep Tajip Erdoan dajući podršku Azerbejdžanu i nazivajući Armeniju "najvećom prijetnjom miru u regiji". Erdoan je pozvao "cijeli svijet da strane na stranu Azerbejdžana u borbi protiv invazije i okrutnosti".
Hashtag #Azerbaycan bio je u vrhu tema u nedelju, 25. septembra na Twitteru u Turskoj, nakon što je stotine hiljada Turaka na društvenim mrežama u svojim komentarima izrazilo podršku Azerbejdžanu.
Parola "Jedan narod u dvije države" koju ponavlja Turska odnosi se na tradicionalne veze Turske i Azerbejdžana, ali pored svojih tradicionalnih veza, nacionalnih, kulturnih i istorijskih, Turska i Azerbejdžan dijele i strateške interese.
Turska takođe ima i velike energetske interese jer je Azerbejdžan opskrbljuje naftom i plinom.
Predsjednik Azerbejdžana Ilham Alijev dobija tespih od turskog predsjednika Erdoana u Bakuu, februar, 2020.
Kada je armenski ministar inostranih poslova u ponedeljak, 26. septembra izjavio da se turski vojni "eksperti bore rame uz rame sa Azerbejdžancima", turski zvaničnici su odbili da komentarišu ove optužbe.
"Turske trupe neće biti na linijama fronta, nisu potrebne azerbejdžanskim snagama", rekao je turski analitičar Ilhan Uzgel, kako prenosi Glas Amerike (VOA), ali Ankara i dalje ostaje ključni vojni saveznik Bakua.
"Turska već vojno podržava Azerbejdžan", rekao je Uzgel, "preko tehničke pomoći u prodaji oružja, pružajući im vojnu podršku, naročito po pitanju ratnih dronova i tehničke stručnosti. Linija koju Turska neće preći je u slučaju umješanosti Rusije (u sukob); zapravo, to je crvena linija za Tursku. Turska ne želi direktnu konfrontaciju sa Moskvom".
Uloga Moskve na Južnom Kavkazu
Dok Turska otvoreno podržava Azerbejdžan, Rusija – koja ima vojne baze u Armeniji, ali takođe održava prijateljske odnose sa Azerbejdžanom – pozvala je na trenutni prekid vatre.
"Rusija je uvijek održavala izbalansiranu poziciju", rekao je portparol Kremlja Dmitrij Peskov novinarima, 28. septembra, dan nakon što je Azerbejdžan izveo napad ciljajući planinsku regiju koja je de facto bila pod kontrolom Armenije od kada je Rusija posredovala u primiriju od 1994.
Moskva će iskoristiti svoje "srdačne odnose s obje strane - s Azerbejdžanom i Armenijom - kako bi pokušala razriješiti ovaj sukob", dodao je Peskov kako prenosi redakcija Radija Slobodna Evropa na engleskom jeziku.
Civili žestoko pogođeni borbama u Nagorno-Karabahu
Peskov je tu nagovijestio podsjećanje na istoriju regije u kojoj je Moskva ostavila značajan uticaj u obje zemlje dugo nakon raspada SSSR-a 1991.
"Rusija je 30 godina bila uvjerena da je glavni igrač na Južnom Kavkazu," rekao je Aleksander Golts, nezavisni ruski vojni analitičar. "Naoružala je obje strane u sukobu, opravdavajući to time što je održala ravnotežu snaga. I time je pokušala povećati svoj uticaj na obje zemlje."
Ali, novi razvoj događaja mogao bi pomutiti račune Moskvi: umiješanost Turske, regionalne sile koja već dugo izražava podršku svom savezniku Azerbejdžanu, ali nikada nije direktno sudjelovala u borbama. Sad, obećanja Ankare o vojnoj podršci u najnovijem rasplamsavanju sukoba, kažu analitičari, mogli bi potaknuti Moskvu da preispita politiku igranja na obje strane koja joj je decenijama išla u korist.
Kako za VOA kaže turski analitiča Uzgel, "Ovo je rizična regija (…) Kavkaz je pod ruskim uticajem. Oni možda neće tolerisati tursko-azerbejdžanske vojne akcije protiv Armenije. Ako Turska i Azerbejdžan planiraju da ostvare uspjeh vojnim sredstvima, to bi moglo ugroziti tursko-ruske odnose".
Pitanje strateških interesa
Moskva je Azerbejdžanu prodavala oružje po tržišnim cijenama, ostvarujući profit, a Armeniji po takozvanim "internim". Blisko je povezan sa vladajućom elitom u Bakuu, a predsjednik Vladimir Putin u dobrim je odnosima sa svojim autoritarnim kolegom u Azerbejdžanu Ilhamom Alijevom.
Ali Rusija ima jače odnose s Armenijom, koja je domaćin ruske vojne baze i dio je dva bloka predvođena Moskvom koji pomažu Kremlju da zadrži svoj utjecaj u regiji: Organizacije ugovora o kolektivnoj sigurnosti (ODKB) i Evroazijske ekonomske unije.
Rusija ima sklopljen sporazum sa Armenijom o međusobnoj odbrani. Turska se već sukobljava s Rusijom oko Sirije i Libije, a Kavkaz bi mogao otvoriti novi front. Protivljenje Rusiji bilo bi ekonomski i vojno previše rizično za Tursku. Rusija je glavni opskrbljivač Turske energentima i ključni trgovinski partner.
Uplitanje Turske u sukob dodatno su otežale optužbe Armenije koja tvrdi da je turski avion F-16 oborio jedan od njihovih ratnih aviona, što je Ankara odbacila kao "potpunu neistinu", a glasnogovornik turskog predsjedništva Fahretin Altun negirao je optužbu rekavši da je "tvrdnja da je Turska oborila armenski avion je apsolutna neistina (…) Armenija trebala povući sa teritorija koje okupira umjesto da pribjegava jeftinim propagandnim trikovima".
"Na vidiku je sukob Rusije i Turske koji će se odigrati na Južnom Kavkazu, kao što je to slučaj u Siriji i Libiji," rekao je za Radio Slobodna Evropa Richard Giragosian, direktor Centra za regionalne studije sa sjedištem u Jerevanu. "To je povratak istorijskom rivalstvu, a eskalacijom borbi Južni Kavkaz postaje veći prioritet za Tursku."