Ova godina će biti odlučujuća za eurozonu koja se na desetu godišnjicu suočava za opasnošću po svoj opstanak.
Naredni mjeseci će dati odgovor da li će plan spašavanje monetarne unije koji su u decembru predstavili Njemačka i Francuska uspjeti na krilima novog evropskog jedinstva ili će propasti zbog nacionalističkih svađa.
Od ishoda plana - koji će formalno postati novi međudržavni ugovor u martu - zavisi i kojim će od dva moguća puta Evropa krenuti. Jedan od njih znači nastavak stalnog jačanja političke i ekonomske integracije, a drugi je povratak u prošlost u kojoj su se rivalske države često svađale.
To možda zvuči kao sumorna predviđanje ali nakon tri godine krize, niko, pa ni evropske vođe, ne potcjenjuju veličinu uloga na stolu.
Otkako su evropske vođe objavili novi plan 9. decembra, pokušali su ga predstaviti kao jedinu mogućnost za pomak naprijed -- ne samo za 17 zemalja euro zone već i svih 27 članica Evropske unije. Oni su također predstavili da plan ima skoro jedinstvenu podršku.
"Ovo nije dogovor 17-plus zemalja, već 27-minus. Prošle sedmice, većina šefova država ili vlada zemalja članica su pokazali svoju spremnost da krenu naprijed putem evropske integracije prema zajednice za fiskalnu stabilnost. Pokazali su da žele više, a ne manje Evrope", izjavio je predsjednik Evropske komisije Jose Manuel Barroso, obraćajući se Evropskom parlamentu u Strazburu 13. decembra.
Nije tajna, međutim, da neke zemlje članice -- prije svega velika Britanija, koja odbija dati podršku -- vide novi pakt kao jedan korak previše na putu evropskih integracija. Zbog takvih rezervi, vlade koje su prihvatile plan će se suočiti sa velikim izazovom prilikom pokušaja dobijanja domaće podrške za ideju "više, ne manje Evrope".
Nezadovoljstvo može postati obojeno nacionalizmom
Dalibor Rohac, ekonomist iz londonskog Legatum instituta, ovako je objasnio taj izazov:
"Mislim da će najveći izazov zaista biti kako dobiti istinski pristanka zemalja sa evropske periferije. Zemlje kao što su Grčka, Italija i Portugal su zaista pokušale da svoje fiskalne kuće dovedu u red, vrlo često po velikoj cijeni po socijalno stanje i po njihov ekomski rast, i mogu vrlo lako zamisliti situaciju ako njihove vlade pokušaju da uvede još mjera štednje zbog ovog sporazuma i ako pokušaju da se istinski odreknu fiskalnog suverentiteta nad njihovim budžetima. To bi moglo dovesti do nezadovoljstva i negativne reakcije ljudi i to već vidimo tu reakciju u zemljama kao što je Grčka", kaže Rohac.
Jedan od razloga zašto ovo nezadovoljstvo može postati obojeno nacionalizmom je to da ga mnogi vide kao startegiju nametnutu od Njemačke kao bi se sredili problemi na kontinentu.
Berlin, koji je finansirao lavovski dio spašavanja zaduženih zemalja euro zone, se suočava sa velikim domaćim otporom daljnjim transferima novca zemljama u problemima. Zbog toga je njemačka ponudila model koji naglašava njemačke vrijednosti kao što su štedljivost i naporan rad.
Prema njemačkoj formuli, zemlje na evropskoj periferiji će morati postati štedljivije dok Njemačka -- koja je ekonomski motor EU -- koristi svoju izvoznu industriju za pokretanje ekonomskog oporavka i vraćanje stabilnosti eura.
Nije, međutim, još jasno kako će taj ekonomski model funkcionirati.
"Zemlje na periferiji gube konkurentnost ali Njemačka neće imati baš puno stranih tržišta ako svjetska ekonomija i ostatak Evropa bude u depresiji. Tako da ja zaista ne vidim kako ovaj model može funkcionirati", kaže Rohac.
Njemačka centralna banka je nedavno predvidjela da će njemačka ekonomija ove godine drastično usporiti zbog dužničke krize. Bundesbanka je 9. decembra saopštila da će ekonomija rasti samo 0.6 posto 2012. godine u poređenju sa tri posto ove godine.
Znaci poteškoća
Ali ne postoje nedoumice zbog novog pakta samo u zemlja eurozone. Neizvjesnost je prisutna i u nekim zemljama EU koje još nisu prešle na euro.
U Češkoj Republici, premijer Petr Nečas je sredinom decembra izjavio da se on lično protivi pozivu u okviru pakta da svaka članica EU do 2014. godine doprinese finasiranju injekcije vrijedne 200 milijardi eura za Međunarodni monetarni fond kako bi mogao pomoći zemljama sa visokim nivoom duga.
U Poljskoj, hiljade ljudi je 13. decembra marširalo u Varšavi u znak protesta protiv poziva za snažnijom integracijom u Evropsku uniju, uprkos jakoj podršci vlade za predloženi pakt.
Ovo bi sve mogli biti znaci poteškoća koje bi predloženi pakt mogao imati u narednom periodu.
Martin Feldstein, vodeći američki ekonomista koji predaje na Harvardskom univerzitetu i poznati euroskeptik, je 1997., pet godina prije nego što je euro ušao u svakodnevnu upotrebu, je izrazio sumnju u uspjeh eura bez političke i fiskalne unije.
On je predvidio još nešto: ako se Evropa bude jače integrisala kao bi podržala zajedničku valutu, posljedice takvog napora će vrlo vjerovatno voditi povećanju tenzija -- ili čak sukobima u Evropi.
Naredni mjeseci će pokazati da li će ove napetosti zaista porasti zbog nastojanja eurozone da postigne fiskalnu uniju čime bi je saobotirali ili će novi pakt pomoću euru da ozdravi.
Ako novi pakt na spasi euro, nije jasno da li je Berlin spreman da predloži nešto drugo. Vjeruje se da su Njemčka i druge bogatije evropske zemlje spremne da razmotre stvaranje manje zone sa zajedničkom valutom koja bi imala veći nivo fiskalne koordinacije i ne bi uključivala slabije članice eurozone.
To bi značilo pucanje eurozone i početak novog putovanja za Evropu koje bi je odvelo u nepoznatu budućnost.
Naredni mjeseci će dati odgovor da li će plan spašavanje monetarne unije koji su u decembru predstavili Njemačka i Francuska uspjeti na krilima novog evropskog jedinstva ili će propasti zbog nacionalističkih svađa.
Od ishoda plana - koji će formalno postati novi međudržavni ugovor u martu - zavisi i kojim će od dva moguća puta Evropa krenuti. Jedan od njih znači nastavak stalnog jačanja političke i ekonomske integracije, a drugi je povratak u prošlost u kojoj su se rivalske države često svađale.
To možda zvuči kao sumorna predviđanje ali nakon tri godine krize, niko, pa ni evropske vođe, ne potcjenjuju veličinu uloga na stolu.
Otkako su evropske vođe objavili novi plan 9. decembra, pokušali su ga predstaviti kao jedinu mogućnost za pomak naprijed -- ne samo za 17 zemalja euro zone već i svih 27 članica Evropske unije. Oni su također predstavili da plan ima skoro jedinstvenu podršku.
"Ovo nije dogovor 17-plus zemalja, već 27-minus. Prošle sedmice, većina šefova država ili vlada zemalja članica su pokazali svoju spremnost da krenu naprijed putem evropske integracije prema zajednice za fiskalnu stabilnost. Pokazali su da žele više, a ne manje Evrope", izjavio je predsjednik Evropske komisije Jose Manuel Barroso, obraćajući se Evropskom parlamentu u Strazburu 13. decembra.
Nije tajna, međutim, da neke zemlje članice -- prije svega velika Britanija, koja odbija dati podršku -- vide novi pakt kao jedan korak previše na putu evropskih integracija. Zbog takvih rezervi, vlade koje su prihvatile plan će se suočiti sa velikim izazovom prilikom pokušaja dobijanja domaće podrške za ideju "više, ne manje Evrope".
Nezadovoljstvo može postati obojeno nacionalizmom
Dalibor Rohac, ekonomist iz londonskog Legatum instituta, ovako je objasnio taj izazov:
Veliki znak eura ispred Evropske centralne banke u Frankfurtu - ilustracija
"Mislim da će najveći izazov zaista biti kako dobiti istinski pristanka zemalja sa evropske periferije. Zemlje kao što su Grčka, Italija i Portugal su zaista pokušale da svoje fiskalne kuće dovedu u red, vrlo često po velikoj cijeni po socijalno stanje i po njihov ekomski rast, i mogu vrlo lako zamisliti situaciju ako njihove vlade pokušaju da uvede još mjera štednje zbog ovog sporazuma i ako pokušaju da se istinski odreknu fiskalnog suverentiteta nad njihovim budžetima. To bi moglo dovesti do nezadovoljstva i negativne reakcije ljudi i to već vidimo tu reakciju u zemljama kao što je Grčka", kaže Rohac.
Jedan od razloga zašto ovo nezadovoljstvo može postati obojeno nacionalizmom je to da ga mnogi vide kao startegiju nametnutu od Njemačke kao bi se sredili problemi na kontinentu.
Berlin, koji je finansirao lavovski dio spašavanja zaduženih zemalja euro zone, se suočava sa velikim domaćim otporom daljnjim transferima novca zemljama u problemima. Zbog toga je njemačka ponudila model koji naglašava njemačke vrijednosti kao što su štedljivost i naporan rad.
Prema njemačkoj formuli, zemlje na evropskoj periferiji će morati postati štedljivije dok Njemačka -- koja je ekonomski motor EU -- koristi svoju izvoznu industriju za pokretanje ekonomskog oporavka i vraćanje stabilnosti eura.
Nije, međutim, još jasno kako će taj ekonomski model funkcionirati.
"Zemlje na periferiji gube konkurentnost ali Njemačka neće imati baš puno stranih tržišta ako svjetska ekonomija i ostatak Evropa bude u depresiji. Tako da ja zaista ne vidim kako ovaj model može funkcionirati", kaže Rohac.
Njemačka centralna banka je nedavno predvidjela da će njemačka ekonomija ove godine drastično usporiti zbog dužničke krize. Bundesbanka je 9. decembra saopštila da će ekonomija rasti samo 0.6 posto 2012. godine u poređenju sa tri posto ove godine.
Znaci poteškoća
Ali ne postoje nedoumice zbog novog pakta samo u zemlja eurozone. Neizvjesnost je prisutna i u nekim zemljama EU koje još nisu prešle na euro.
U Češkoj Republici, premijer Petr Nečas je sredinom decembra izjavio da se on lično protivi pozivu u okviru pakta da svaka članica EU do 2014. godine doprinese finasiranju injekcije vrijedne 200 milijardi eura za Međunarodni monetarni fond kako bi mogao pomoći zemljama sa visokim nivoom duga.
U Poljskoj, hiljade ljudi je 13. decembra marširalo u Varšavi u znak protesta protiv poziva za snažnijom integracijom u Evropsku uniju, uprkos jakoj podršci vlade za predloženi pakt.
Ovo bi sve mogli biti znaci poteškoća koje bi predloženi pakt mogao imati u narednom periodu.
Martin Feldstein, vodeći američki ekonomista koji predaje na Harvardskom univerzitetu i poznati euroskeptik, je 1997., pet godina prije nego što je euro ušao u svakodnevnu upotrebu, je izrazio sumnju u uspjeh eura bez političke i fiskalne unije.
Vjeruje se da su Njemčka i druge bogatije evropske zemlje spremne da razmotre stvaranje manje zone sa zajedničkom valutom koja bi imala veći nivo fiskalne koordinacije i ne bi uključivala slabije članice eurozone.
On je predvidio još nešto: ako se Evropa bude jače integrisala kao bi podržala zajedničku valutu, posljedice takvog napora će vrlo vjerovatno voditi povećanju tenzija -- ili čak sukobima u Evropi.
Naredni mjeseci će pokazati da li će ove napetosti zaista porasti zbog nastojanja eurozone da postigne fiskalnu uniju čime bi je saobotirali ili će novi pakt pomoću euru da ozdravi.
Ako novi pakt na spasi euro, nije jasno da li je Berlin spreman da predloži nešto drugo. Vjeruje se da su Njemčka i druge bogatije evropske zemlje spremne da razmotre stvaranje manje zone sa zajedničkom valutom koja bi imala veći nivo fiskalne koordinacije i ne bi uključivala slabije članice eurozone.
To bi značilo pucanje eurozone i početak novog putovanja za Evropu koje bi je odvelo u nepoznatu budućnost.