U Sarajevu u četvrtak ujutru umro istaknuti pisac i likovni umjetnik Nedžad Ibrišimović, jedan od najplodnijih i najintrigantnijih stvaralaca u Bosni i Hercegovini i bivši predsjednik Društva pisaca BiH.
Nedžad Ibrišimović rođen je prije 71 godinu u Sarajevu u kome je, izuzmu li se kratki periodi u mladosti, proveo čitav život.
Ostavio je duboki trag u bosanskohercegovačkom kulturnom prostoru i za sebe obezbijedio mjesto u istoriji književnosti svojom prozom, dramskim tekstovima i poezijom. Takođe je zapažen njegov doprinos likovnoj umjetnosti.
U svijet umjetnosti, zapravo, i ušao je kao vajar sa završenom školom za primjenjene umjetnosti.
Iako skulpturu nikad nije zapostavljao, Nedžad Ibrišimović je ime stekao više nego uzbudljivim proznim i dramskim tekstovima.
Mada je još 1964. godine objavio 'Kuću zatvorenih vrata', njegovo prvo djelo koje je ostavilo duboki trag u literaturi je roman 'Ugursuz' za koji je dobio Šestoaprilsku nagradu Sarajeva 1969. godine.
Najprevođeniji pisac u BiH
'Ugursuz' je adaptiran i snimljen u okviru programa tadašnjeg TV Sarajeva i dobio je prvu nagradu za dramski tekst na tada više nego prestižnom festivalu na Bledskom jezeru.
Za svoj plodni rad, između ostalih, dobio je godišnje nagrade izdavačkih kuća Svjetlost i Veselin Masleša, nagrade Skender Kulenović i Hasan Kaimija, ali i najveća priznanja kulturne zajednice Preporod i Društva pisaca Bosne i Hercegovine.
Njegov roman 'Vječnik', koga su kritičari proglasili remek djelom, od matičnog udruženja je 2005. godine nominiran za Nobelovu nagradu. Ovaj roman sa 12.000 prodanih primjeraka oborio je sve tiražne rekorde u Bosni i Hercegovini.
Među drugim njegovim istaknutim djelima su 'Karabeg', 'Braća i veziri', 'Knjiga Adema Kahrimana napisana Nedžadom Ibrišimovićem Bosancem', 'Woland u Sarajevu', te posljednje djelo 'El-Hidrova knjiga', zapravo nastavak romana 'Vječnik'.
Ibrišimović je radio kao urednik u listovima Naši dani i Oslobođenje, a dio svog radnog vijeka ostavio je i u produkciji Televizije Sarajevo. Bio je i član Udruženja likovnih umjetnika, a imao je desetak samostalnih izložbi.
Takođe, bio je predsjednik Društva pisaca Bosne i Hercegovine, od 1993. do 2001. godine. Njegova djela prevođena su na češki, turski, albanski, engleski, francuski, španski, njemački i italijanski jezik.
Nedžad Ibrišimović rođen je prije 71 godinu u Sarajevu u kome je, izuzmu li se kratki periodi u mladosti, proveo čitav život.
Ostavio je duboki trag u bosanskohercegovačkom kulturnom prostoru i za sebe obezbijedio mjesto u istoriji književnosti svojom prozom, dramskim tekstovima i poezijom. Takođe je zapažen njegov doprinos likovnoj umjetnosti.
U svijet umjetnosti, zapravo, i ušao je kao vajar sa završenom školom za primjenjene umjetnosti.
Iako skulpturu nikad nije zapostavljao, Nedžad Ibrišimović je ime stekao više nego uzbudljivim proznim i dramskim tekstovima.
Mada je još 1964. godine objavio 'Kuću zatvorenih vrata', njegovo prvo djelo koje je ostavilo duboki trag u literaturi je roman 'Ugursuz' za koji je dobio Šestoaprilsku nagradu Sarajeva 1969. godine.
Najprevođeniji pisac u BiH
'Ugursuz' je adaptiran i snimljen u okviru programa tadašnjeg TV Sarajeva i dobio je prvu nagradu za dramski tekst na tada više nego prestižnom festivalu na Bledskom jezeru.
Za svoj plodni rad, između ostalih, dobio je godišnje nagrade izdavačkih kuća Svjetlost i Veselin Masleša, nagrade Skender Kulenović i Hasan Kaimija, ali i najveća priznanja kulturne zajednice Preporod i Društva pisaca Bosne i Hercegovine.
Njegov roman 'Vječnik', koga su kritičari proglasili remek djelom, od matičnog udruženja je 2005. godine nominiran za Nobelovu nagradu. Ovaj roman sa 12.000 prodanih primjeraka oborio je sve tiražne rekorde u Bosni i Hercegovini.
Među drugim njegovim istaknutim djelima su 'Karabeg', 'Braća i veziri', 'Knjiga Adema Kahrimana napisana Nedžadom Ibrišimovićem Bosancem', 'Woland u Sarajevu', te posljednje djelo 'El-Hidrova knjiga', zapravo nastavak romana 'Vječnik'.
Ibrišimović je radio kao urednik u listovima Naši dani i Oslobođenje, a dio svog radnog vijeka ostavio je i u produkciji Televizije Sarajevo. Bio je i član Udruženja likovnih umjetnika, a imao je desetak samostalnih izložbi.
Takođe, bio je predsjednik Društva pisaca Bosne i Hercegovine, od 1993. do 2001. godine. Njegova djela prevođena su na češki, turski, albanski, engleski, francuski, španski, njemački i italijanski jezik.