Na 20. godišnjicu od stradanja vojnika JNA na Brčanskoj malti u Tuzli, stotinjak predstavnika vlasti RS, Boračke organizacije i udruženja žrtava Otadžbinskog rata tog entiteta, zajedno sa porodicama poginulih i preživjelim vojnicima, položilo je na mjestu stradanja bijele ruže i zapalilo svijeće.
Obilježavanje ovog datuma, kada je počeo rat u Tuzli, tri sata kasnije upriličili su i zvaničnici Tuzle kako bi odali počast Tuzlacima poginulim u odbrani grada. 20 godina od događaja poznatog pod nazivom Tuzlanska kolona pred Okružnim sudom u Beogradu vodi se sudski postupak protiv tadašnjih čelnika Tuzle.
15. maj 1992. godine tadašnji predsjednik Izvršnog odbora Skupštine opštine Tuzla Sead Avdić sastao se ujutro sa komandantom kasarne Husinska buna Miletom Dubajićem i dogovorio mirni izlazak vojnika iz Tuzle put granice sa Srbijom. Nekoliko sati kasnije, nakon što je jedan broj kamiona i transportera sa oficirima i vojnicima napustio Tuzlu, došlo je do pucnjave u kojoj je, prema do sada utvrđenim podacima, stradalo 49 vojnika JNA.
Komandant kasarne Mile Dubajić tvrdi sve ove godine da su čelnici Tuzle planirali napad na vojnike i da je u njima učestvovala i Patriotska liga. Tadašnji predsjednik Skupštine opštine Tuzla Selim Bešlagić to demantuje.
„Tvrdim da Patriotska liga u Tuzli nije postojala, odnosno ona je brojala negdje 51 čovjeka, i ima čak moj razgovor sa Alijom Izetbegovićem u kojem smo tražili da se ta Patriotska liga izmjesti iz Tuzle“, kazao je Bešlagić.
Sinan Alić, predsjednik fondacije Istina, pravda, pomirenje, tadašnji direktor televizije FS3 koja je snimala izlazak vojne kolone iz Tuzle, odbacuje svaku tvrdnju da su Tuzlaci planirali napad napominjući da je Tuzla mjesecima prije toga bila glavni koridor za povlačenje JNA iz drugih ratom zahvaćenih područja i da nikada ni metak nije bio ispaljen.
„Policija je štitila ovaj grad - nikakve paravojske, nikakva paramilicija, nikakve bošnjačko-hrvatske snage, kako tužilac sramno prepisuje ono što je Ćosić napisao u svojoj knjizi. Kada se puca na policiju, policija uzvraća, ne čeka nikakvu komandu - to se dogodilo na Brčanskoj malti. Dakle, naknadna pamet koja ide za tragom revizije istine koja se dogodila na Brčanskoj malti pokušava naći odgovorne na tuzlanskoj strani“, ocjenjuje Alić.
Gotovo 20 godina vođena je rasprava o tome ko je prvi zapucao, kao i da li je i koliko bilo naoružanja u kamionima iako je sklopljen dogovor da oružje ostane u kasarni. Čelnici Tuzle kažu da je u kamionima bio eksploziv koji je aktiviran pucnjavom. Komandant kasarne Mile Dubajić ne poriče da je bilo i eksploziva.
„Ako je bio negde pojedinačni slučaj da je bilo nešto eksploziva, to je bilo simbolično i to se nije moglo na taj način aktivirati“, navodi on.
Od eksplozija zapaljenog oružja izgorjelo je i devet stanova u obližnjoj zgradi, a 25 Tuzlaka je povrijeđeno. Dubajić je isto veče Seadu Avdiću, s kojim je to jutro dogovarao mirni izlazak kolone iz Tuzle, poručio:
„Je...m vam sto bogova, da vam je...m sto bogova! Dokle ja ne poginem, Tuzla ima da gori!“
Manipulacije žrtvama
Godinama se manipuliralo i brojem poginulih vojnika JNA. Dok je srpska strana tvrdila da ih je poginulo oko 300, i Sud u Hagu i Sud u Beogradu utvrdili su da je poginulo 49 vojnika JNA, tri pripadnika tuzlanske policije i jedna žena. Tuzlacima, koji su nastojali sve ovo vrijeme sačuvati multietničnost grada, najteže padaju političke manipulacije, kaže Sinan Alić.
„Kad se već to dogodilo, onda su usljedile manipulacije žrtvama. Startalo se sa 350, a u trenutku kad je kasarna evakuisana nije bilo toliko ukupno ljudi. A onda se ta cifra spuštala na 250, da bi došla prvobitna optužnica kojom je krenuo proces Jurišić da je bilo najmanje 90, a sad je najmanje 51. Milošević je u Hagu, braneći se, utvrdio tačan podatak pripadnika vojne kolone - 49. A njega su servisirale sve obavještajne službe Jugoslavije. I to je previše. I to su građani BiH. Jedni su poginuli na zadatku, drugi izmanipulisani. I ovo memorisanje i sjećanje na taj dan je zaista predmet manipulacija. Iz ovih događaja treba izbaciti politiku, pustiti rodbini - majkama, sestrama, očevima da žale svoje najmilije koji su stradali na Brčanskoj malti, a sudovima i istoriji da utvrde odgovornost“, kaže Alić.
20 godina kasnije stotinjak pripadnika porodica poginulih vojnika, preživjelih učesnika ovog događaja i predstavnika vlasti RS položilo je bijele ruže i upalilo svijeće i time odalo počast mrtvima.
„Izgubila sam sina, redovni vojnik, u 20-oj godini“, priča Mara Jokić, majka poginulog vojnika.
Slavko Novaković, preživjeli vojnik, i danas smatra da je napad planiran.
„Pitajte vi vašega tadašnjeg gradonačelnika Selima Bešlagića - njegova je najveća odgovornost. Mijo Dubajić je bio komandant brigade koja je, po tadašnjem dogovoru, trebala da se mirno povuče - i mirno se povlačila“, kazao je on.
Za Tuzlansku kolonu pred Okružnim sudom u Beogradu suđeno je Iliji Jurišiću, koji je prvostepenom presudom osuđen na 12 godina zatvora. Iako je tokom suđenja utvrđeno da Jurišić nije imao tu komandnu odgovornost, niti je naredio otvaranje vatre, odležao je u zatvoru 3,5 godine. Tuzlaci smatraju da je suđenje bilo politički motivirano.
S druge strane, iako se u javnosti postavljalo pitanje odgovornosti Dubajića, koji je iz kasarne izmjestio prvo oficire, a obične vojnike ostavio da zajedno sa eksplozivom posljednji napuste Tuzlu, i koji nije ispoštovao dogovor sa čelnicima tog grada o mirnom povlačenju vojnika, sudski proces protiv njega nije pokrenut. Pred sudom se sada vodi ponovljeno suđenje Jurišiću, a na optužnici su i svi tadašnji čelnici Tuzle.
Obilježavanje ovog datuma, kada je počeo rat u Tuzli, tri sata kasnije upriličili su i zvaničnici Tuzle kako bi odali počast Tuzlacima poginulim u odbrani grada. 20 godina od događaja poznatog pod nazivom Tuzlanska kolona pred Okružnim sudom u Beogradu vodi se sudski postupak protiv tadašnjih čelnika Tuzle.
15. maj 1992. godine tadašnji predsjednik Izvršnog odbora Skupštine opštine Tuzla Sead Avdić sastao se ujutro sa komandantom kasarne Husinska buna Miletom Dubajićem i dogovorio mirni izlazak vojnika iz Tuzle put granice sa Srbijom. Nekoliko sati kasnije, nakon što je jedan broj kamiona i transportera sa oficirima i vojnicima napustio Tuzlu, došlo je do pucnjave u kojoj je, prema do sada utvrđenim podacima, stradalo 49 vojnika JNA.
Komandant kasarne Mile Dubajić tvrdi sve ove godine da su čelnici Tuzle planirali napad na vojnike i da je u njima učestvovala i Patriotska liga. Tadašnji predsjednik Skupštine opštine Tuzla Selim Bešlagić to demantuje.
„Tvrdim da Patriotska liga u Tuzli nije postojala, odnosno ona je brojala negdje 51 čovjeka, i ima čak moj razgovor sa Alijom Izetbegovićem u kojem smo tražili da se ta Patriotska liga izmjesti iz Tuzle“, kazao je Bešlagić.
Sinan Alić, predsjednik fondacije Istina, pravda, pomirenje, tadašnji direktor televizije FS3 koja je snimala izlazak vojne kolone iz Tuzle, odbacuje svaku tvrdnju da su Tuzlaci planirali napad napominjući da je Tuzla mjesecima prije toga bila glavni koridor za povlačenje JNA iz drugih ratom zahvaćenih područja i da nikada ni metak nije bio ispaljen.
„Policija je štitila ovaj grad - nikakve paravojske, nikakva paramilicija, nikakve bošnjačko-hrvatske snage, kako tužilac sramno prepisuje ono što je Ćosić napisao u svojoj knjizi. Kada se puca na policiju, policija uzvraća, ne čeka nikakvu komandu - to se dogodilo na Brčanskoj malti. Dakle, naknadna pamet koja ide za tragom revizije istine koja se dogodila na Brčanskoj malti pokušava naći odgovorne na tuzlanskoj strani“, ocjenjuje Alić.
Gotovo 20 godina vođena je rasprava o tome ko je prvi zapucao, kao i da li je i koliko bilo naoružanja u kamionima iako je sklopljen dogovor da oružje ostane u kasarni. Čelnici Tuzle kažu da je u kamionima bio eksploziv koji je aktiviran pucnjavom. Komandant kasarne Mile Dubajić ne poriče da je bilo i eksploziva.
„Ako je bio negde pojedinačni slučaj da je bilo nešto eksploziva, to je bilo simbolično i to se nije moglo na taj način aktivirati“, navodi on.
Od eksplozija zapaljenog oružja izgorjelo je i devet stanova u obližnjoj zgradi, a 25 Tuzlaka je povrijeđeno. Dubajić je isto veče Seadu Avdiću, s kojim je to jutro dogovarao mirni izlazak kolone iz Tuzle, poručio:
„Je...m vam sto bogova, da vam je...m sto bogova! Dokle ja ne poginem, Tuzla ima da gori!“
Manipulacije žrtvama
Godinama se manipuliralo i brojem poginulih vojnika JNA. Dok je srpska strana tvrdila da ih je poginulo oko 300, i Sud u Hagu i Sud u Beogradu utvrdili su da je poginulo 49 vojnika JNA, tri pripadnika tuzlanske policije i jedna žena. Tuzlacima, koji su nastojali sve ovo vrijeme sačuvati multietničnost grada, najteže padaju političke manipulacije, kaže Sinan Alić.
Sinan Alić
„Kad se već to dogodilo, onda su usljedile manipulacije žrtvama. Startalo se sa 350, a u trenutku kad je kasarna evakuisana nije bilo toliko ukupno ljudi. A onda se ta cifra spuštala na 250, da bi došla prvobitna optužnica kojom je krenuo proces Jurišić da je bilo najmanje 90, a sad je najmanje 51. Milošević je u Hagu, braneći se, utvrdio tačan podatak pripadnika vojne kolone - 49. A njega su servisirale sve obavještajne službe Jugoslavije. I to je previše. I to su građani BiH. Jedni su poginuli na zadatku, drugi izmanipulisani. I ovo memorisanje i sjećanje na taj dan je zaista predmet manipulacija. Iz ovih događaja treba izbaciti politiku, pustiti rodbini - majkama, sestrama, očevima da žale svoje najmilije koji su stradali na Brčanskoj malti, a sudovima i istoriji da utvrde odgovornost“, kaže Alić.
20 godina kasnije stotinjak pripadnika porodica poginulih vojnika, preživjelih učesnika ovog događaja i predstavnika vlasti RS položilo je bijele ruže i upalilo svijeće i time odalo počast mrtvima.
„Izgubila sam sina, redovni vojnik, u 20-oj godini“, priča Mara Jokić, majka poginulog vojnika.
Slavko Novaković, preživjeli vojnik, i danas smatra da je napad planiran.
„Pitajte vi vašega tadašnjeg gradonačelnika Selima Bešlagića - njegova je najveća odgovornost. Mijo Dubajić je bio komandant brigade koja je, po tadašnjem dogovoru, trebala da se mirno povuče - i mirno se povlačila“, kazao je on.
Za Tuzlansku kolonu pred Okružnim sudom u Beogradu suđeno je Iliji Jurišiću, koji je prvostepenom presudom osuđen na 12 godina zatvora. Iako je tokom suđenja utvrđeno da Jurišić nije imao tu komandnu odgovornost, niti je naredio otvaranje vatre, odležao je u zatvoru 3,5 godine. Tuzlaci smatraju da je suđenje bilo politički motivirano.
S druge strane, iako se u javnosti postavljalo pitanje odgovornosti Dubajića, koji je iz kasarne izmjestio prvo oficire, a obične vojnike ostavio da zajedno sa eksplozivom posljednji napuste Tuzlu, i koji nije ispoštovao dogovor sa čelnicima tog grada o mirnom povlačenju vojnika, sudski proces protiv njega nije pokrenut. Pred sudom se sada vodi ponovljeno suđenje Jurišiću, a na optužnici su i svi tadašnji čelnici Tuzle.