Suđenje bivšem predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću nastavilo se svjedočenjem još jednog pripadnika jedinice za prisluškivanje koji je za potrebe Armije Bosne i Hercegovine nadzirao telefonske veze vrha vlasti bosanskih Srba za vrijeme rata.
Svjedočeći pod zaštitnim mjerama, pod pseudonimom KDZ 357, on je opisao presretnutu komunikaciju između Glavnog štaba Vojske Republike Srpske i Kabineta predsjednika u vrijeme zauzimanja zaštićene zone Srebrenica. To je prema tužiteljstvu pokazatelj, kako je Karadžić kao vrhovni zapovjednik, bio potpuno svjestan i obavješten o akcijama srpskih snaga.
„I tu general Gvero govori o srpskoj zastavi...srpskoj crkvi. Je li taj razgovor, na osnovi onog kako on izgleda, također snimljen i transkribiran u Vašoj jedinici?“, upitala je tužiteljica.
„Da“, potvrdio je svjedok.
Gvero, pomoćnik zapovjednika za moral, pravna i vjerska pitanja Glavnog štaba VRS-a, inače osuđen na 5 godina zatvora zbog uloge u zločinu u Srebrenici, prema presretnutim razgovorima je bio u stalnoj telefonskoj vezi, osim s predsjednikom i sa zapovjednikom Ratkom Mladićem.
Tijekom unakrsnog ispitivanja optuženi Karadžić je želio dovesti u pitanje zaključke zaštićenog svjedoka – kako je osoba kojoj se Gvero obraćao s predsjedniče – bio on.
„Kako se u našem kraju tamo oslovljava predsjednik Vlade? S predsjedniče ili premijeru? A kako se oslovljava predsjednik Skupštine? A kako se oslovljava predsjednik općine?“, bila su pitanja optuženog s kojima je želio dovesti u sumnju zaključak da je Gvero izvještavao njega.
„Gospodine Karadžiću, ovdje se radilo o izuzetno važnoj vijesti. U tom važnom trenutku, ne vjerujem da bi gospodin Gvero nazvao predsjednika općine i kazao mu – predsjedniče... srpska zastava, srpsko srebro itd. Dakle, ovo je iz konteksta razgovora, po nama zaključak, da ste to bili Vi“, objasnio je zaštićeni svjedok zaključak službe prisluškivanja i napominjući da zbog važnosti obavještajnih podataka nije bilo svrsishodno izmišljati stvari.
(Dodatno ispitivanje tužiteljstva o presretnutim razgovorima Gvere i Karadžića)
Kao sljedeći svjedok s iskazom je započeo još jedan pripadnik jedinice za prisluškivanje vrha vlasti bosanskih Srba u vrijeme rata kako bi tužiteljstvo pokušalo dodatno potrkijepiti optužbe o zapovjednoj odgovornosti za zločine u Srebrenici, odnosno ubojstvo preko 7000 muškaraca i dječaka bošnjačke nacionalnosti.
No njegovo svjedočenje bilo je potpuno zatvoreno za javnost zbog zaštite njegovog identiteta označenog pseudonimom KDZ 145.
Svjedočeći pod zaštitnim mjerama, pod pseudonimom KDZ 357, on je opisao presretnutu komunikaciju između Glavnog štaba Vojske Republike Srpske i Kabineta predsjednika u vrijeme zauzimanja zaštićene zone Srebrenica. To je prema tužiteljstvu pokazatelj, kako je Karadžić kao vrhovni zapovjednik, bio potpuno svjestan i obavješten o akcijama srpskih snaga.
Radovan Karadžić pred sudom u Hagu, 20. ožujak 2012.
Oficir iz Glavnog štaba VRS-a Milan Gvero telefonski je izvijestio 11.srpnja 1995. godine tadašnjeg predsjednika Karadžića u više navrata. Barem prema transkriptima presretnutih razgovora koje je kao dokaz ponudila haška tužiteljica Caroline Edgerton.„I tu general Gvero govori o srpskoj zastavi...srpskoj crkvi. Je li taj razgovor, na osnovi onog kako on izgleda, također snimljen i transkribiran u Vašoj jedinici?“, upitala je tužiteljica.
„Da“, potvrdio je svjedok.
Gvero, pomoćnik zapovjednika za moral, pravna i vjerska pitanja Glavnog štaba VRS-a, inače osuđen na 5 godina zatvora zbog uloge u zločinu u Srebrenici, prema presretnutim razgovorima je bio u stalnoj telefonskoj vezi, osim s predsjednikom i sa zapovjednikom Ratkom Mladićem.
Tijekom unakrsnog ispitivanja optuženi Karadžić je želio dovesti u pitanje zaključke zaštićenog svjedoka – kako je osoba kojoj se Gvero obraćao s predsjedniče – bio on.
„Kako se u našem kraju tamo oslovljava predsjednik Vlade? S predsjedniče ili premijeru? A kako se oslovljava predsjednik Skupštine? A kako se oslovljava predsjednik općine?“, bila su pitanja optuženog s kojima je želio dovesti u sumnju zaključak da je Gvero izvještavao njega.
„Gospodine Karadžiću, ovdje se radilo o izuzetno važnoj vijesti. U tom važnom trenutku, ne vjerujem da bi gospodin Gvero nazvao predsjednika općine i kazao mu – predsjedniče... srpska zastava, srpsko srebro itd. Dakle, ovo je iz konteksta razgovora, po nama zaključak, da ste to bili Vi“, objasnio je zaštićeni svjedok zaključak službe prisluškivanja i napominjući da zbog važnosti obavještajnih podataka nije bilo svrsishodno izmišljati stvari.
(Dodatno ispitivanje tužiteljstva o presretnutim razgovorima Gvere i Karadžića)
Kao sljedeći svjedok s iskazom je započeo još jedan pripadnik jedinice za prisluškivanje vrha vlasti bosanskih Srba u vrijeme rata kako bi tužiteljstvo pokušalo dodatno potrkijepiti optužbe o zapovjednoj odgovornosti za zločine u Srebrenici, odnosno ubojstvo preko 7000 muškaraca i dječaka bošnjačke nacionalnosti.
No njegovo svjedočenje bilo je potpuno zatvoreno za javnost zbog zaštite njegovog identiteta označenog pseudonimom KDZ 145.