Završni dio Devete simfonije Ludwiga van Beethovena, čuvena Oda radosti, proglašena je himnom Europske unije. Prije šest godina Vijeće Europe odlučilo je pomladiti himnu, te je ova melodija snimljena u brojnim verzijama, od hip-hopa, dance-a, jazza, do rocka i mnogih drugih.
Oda radosti, jedna od najpoznatijih i najizvođenijih melodija u povjesti glazbe, završni je dio Devete simfonije Ludwiga van Beethovena, koju je 1972. godine Vijeće Europe usvojilo kao svoju himnu. Početkom XX stoljeća Odu radosti obradio je glasoviti austrijski dirigent Herbert von Karajan. Ova melodija, u izvođenju Berlinske filharmonije, službena je himna Europske unije.
Prije šest godina Vijeće Europe odlučilo je pomladiti Odu radosti, te je snimljena u dvadesetak verzija, objedinjenih na CD-u „Varijacije“, izdatom 2004. godine.
Dance remix verzija Ode radosti prilagođena je disco klubovima disco, rock verzija se izvodi na rock koncertima, dok ljubitelji nešto laganijeg zvuka mogu uživati uz Odu radosti na akustičnoj gitari.
Prije dvije godine hrvatska glazbenica Ana Rucner izvela je Odu radosti na violončelu uz pratnju Simfonijskog orkestra HRT. Ova izvedba izazvala je pozitivne reakcije javnosti:
„ Reakcije na izvedbu Ode radosti na svim mojim koncertima su uvijek najbolje, prvenstveno kad se izvodi sa simfonijskim orkestrom, sa tamburaškim orkestrom, sa velikim zborom iza, sa gajdama i, naravno, sve popraćeno scenskim efektima, laserima, svjetlima, kad je nekako najveći broj ljudi na bini - uvijek je veliki aplauz. Baš vidim da se ljudima sviđa. Vjerojatno zbog toga što je vrlo prepoznatljiva melodija, a mi je izvodimo na način koji je drugačiji. Tambura, kao naš instrument, zapravo daje jednu autohtonost, baš jedno posebno značenje, tako da je malo odmaknuta od originala, a opet se držimo nekakvih pravila.“
Glazbeni stručnjaci nisu pobornici niti jedne verzije Ode radosti, osim klasične.
Anđelka Bego-Šimunić, profesorica na Glazbenoj akademiji u Sarajevu:
„Protivnik sam svih tih raznih transkripcija, da tako kažem, te kompozicije. Ona je ipak najbolja u originalu, sa svojom jasnom izvedbom koja je zapisana. Sve verzije zaista gube od snage i vrijednosti. Ipak , čini mi se da je to kompozicija koja je putem UNESCO-a uvrštena u svjetsko nasljedstvo, pa prema tome je veoma veliki grijeh sve to skupa uništavati na taj način, raznim transkripcijama.“
Priču završavamo izvedbom Ode radosti sa ovogodišnjeg otvaranja festivala Sarajevska zima, u izvođenju Dečjeg zbora.
*****
Pročitajte i ostale priloge iz programa Na vratima Evrope:
Izmjene Ustava i Izbornog zakona prije općih izbora
Jak region - lakši put evrointegraciji zapadnog Balkana
Koliko mladi znaju o Evropskim integracijama
*****
Program Na vratima Evrope - svake nedjelje od 15 časova samo u našem radijskom programu i na internet stranici. (Autor programa: Gordana Sandić-Hadžihasanović)
Oda radosti, jedna od najpoznatijih i najizvođenijih melodija u povjesti glazbe, završni je dio Devete simfonije Ludwiga van Beethovena, koju je 1972. godine Vijeće Europe usvojilo kao svoju himnu. Početkom XX stoljeća Odu radosti obradio je glasoviti austrijski dirigent Herbert von Karajan. Ova melodija, u izvođenju Berlinske filharmonije, službena je himna Europske unije.
Prije šest godina Vijeće Europe odlučilo je pomladiti Odu radosti, te je snimljena u dvadesetak verzija, objedinjenih na CD-u „Varijacije“, izdatom 2004. godine.
Dance remix verzija Ode radosti prilagođena je disco klubovima disco, rock verzija se izvodi na rock koncertima, dok ljubitelji nešto laganijeg zvuka mogu uživati uz Odu radosti na akustičnoj gitari.
Prije dvije godine hrvatska glazbenica Ana Rucner izvela je Odu radosti na violončelu uz pratnju Simfonijskog orkestra HRT. Ova izvedba izazvala je pozitivne reakcije javnosti:
„ Reakcije na izvedbu Ode radosti na svim mojim koncertima su uvijek najbolje, prvenstveno kad se izvodi sa simfonijskim orkestrom, sa tamburaškim orkestrom, sa velikim zborom iza, sa gajdama i, naravno, sve popraćeno scenskim efektima, laserima, svjetlima, kad je nekako najveći broj ljudi na bini - uvijek je veliki aplauz. Baš vidim da se ljudima sviđa. Vjerojatno zbog toga što je vrlo prepoznatljiva melodija, a mi je izvodimo na način koji je drugačiji. Tambura, kao naš instrument, zapravo daje jednu autohtonost, baš jedno posebno značenje, tako da je malo odmaknuta od originala, a opet se držimo nekakvih pravila.“
Glazbeni stručnjaci nisu pobornici niti jedne verzije Ode radosti, osim klasične.
Anđelka Bego-Šimunić, profesorica na Glazbenoj akademiji u Sarajevu:
„Protivnik sam svih tih raznih transkripcija, da tako kažem, te kompozicije. Ona je ipak najbolja u originalu, sa svojom jasnom izvedbom koja je zapisana. Sve verzije zaista gube od snage i vrijednosti. Ipak , čini mi se da je to kompozicija koja je putem UNESCO-a uvrštena u svjetsko nasljedstvo, pa prema tome je veoma veliki grijeh sve to skupa uništavati na taj način, raznim transkripcijama.“
Priču završavamo izvedbom Ode radosti sa ovogodišnjeg otvaranja festivala Sarajevska zima, u izvođenju Dečjeg zbora.
*****
Pročitajte i ostale priloge iz programa Na vratima Evrope:
Izmjene Ustava i Izbornog zakona prije općih izbora
Jak region - lakši put evrointegraciji zapadnog Balkana
Koliko mladi znaju o Evropskim integracijama
*****
Program Na vratima Evrope - svake nedjelje od 15 časova samo u našem radijskom programu i na internet stranici. (Autor programa: Gordana Sandić-Hadžihasanović)