Miodrag Živanović, potpredsjednik Panevropske unije BiH i profesor banjalučkog Univerziteta, govori o bh. evropskim perspektivama i neophodnim reformama, odnosno o renesansi - kako više voli reći naš sagovornik - koja je neophodna Bosni i Hercegovini.
Živanović: Ja, naravno, često govorim o tome da je BiH danas u težoj situaciji i da je dalje od evropskih puteva, nego li prije desetak ili čak petnaest godina. Dogodilo se, naime, to da je taj proces nacifikacije cjelokupnog društva u svim njegovim sektorima i, naravno, sve ono što se događa na tom planu, jednostavno dovelo do blokada – od ekonomije do ekologije. Dakle, gotovo svuda.
Mi, kao takvi, sa plemenskim uređenjem, živimo kao ljudi od prije hiljadu, dvije hiljade godina. Jednostavno, ne možemo sa ovog začaranog Balkana nigdje relevantno ili progresivno se pomaći. Dok se taj duboki, ili najdublji problem ne riješi, mi doista nemamo bilo kakvu šansu za ono što se zove Evropa, evropske integracije ili, uopšte, ulazak u jedan horizont normalnog života.
Naravno, svemu tome doprinose i brojni drugi problemi, kao što su katastrofalna ekonomska situacija – ljudi žive u krajnjoj bijedi, siromaštvu, nemamo, pogotovo naše političke elite nemaju, nikakvu viziju šta bi trebalo raditi u nekih deset, petnaest ili dvadeset narednih godina. I, naravno, problem je što tu istu viziju nema niti međunarodna zajednica. Čini mi se, da sve to sažmem u dvije-tri riječi, da je Bosna i Hercegovina danas, zapravo, ništa drugo nego crna rupa na evropskoj karti.
Živanović: Ja moram reći da će se promjene dogoditi, ali na gore, pošto su izbori i rezultati izbora upravo pokazali da je došlo do jedne takve ideološke nivelacije da zapravo ne postoje nikakve razlike u političkim pogledima između, recimo, liberala, demokrata, nacionalista itd., nego su se već formirali isključivo nacionalni blokovi političkih partija, što će reći da ćemo mi imati u ovdašnjem, ili sadašnjem, sazivu parlamenata na svim nivoima jednostavno srpske, hrvatske i bošnjačke klubove, bez obzira na ono što bi se trebalo zvati politička vizura. To znači zapravo još jedan korak prema onome što se zove etnička ili nacionalna homogenizacija. Upravo je time i cementirano ovo plemensko uređenje, tako da sve što se bude događalo, događat će se u tom retrogradnom pravcu. Čini mi se da nas čekaju teži dani nego li svi ovi prethodni.
Poremećaj u redoslijedu reformi
Živanović: Moram reći da se, zapravo, kod nas radi o još jednom poremećaju, pa evo, i kad je u pitanju redoslijed reformi. Ja ne volim baš riječ 'reforma' pošto je izlizana od upotrebe. Često volim reći: renesansa, ali kod nas bi to trebalo ići jednim drugim redoslijedom nego u normalnim državama.
Ja mislim da je ono prvo što bismo trebali činiti - i ono najteže pitanje za rješavanje - problem države, koja, jednostavno, jednim dijelom ne postoji, a i onim manjim dijelom u kojem postoji, jednostavno ne funkcioniše na svim društvenim nivoima. Drugo, po nekom redoslijedu važnosti kako ja vidim, dakle, drugi problem gdje su takođe neophodne te dublje promjene – to je reforma, ili renesansa obrazovanja. Nakon dvadesetak ili tridesetak posljednjih godina, stanje u tom sektoru društvenog života je doista daleko iza savremenog svijeta i tu bi se moralo dosta toga promijeniti. Treće, barem po mom personalnom redoslijedu važnosti, bile bi promjene koje se tiču eliminisanja uticaja vjerskih zajednica na civilni ili ukupan društveni život i politiku u ovoj našoj zemlji. Dakle, moramo provesti cijeli niz i novih zakonskih rješenja i novih praksi, u kojima bi se pokazalo da je BiH sekularna država.
Po mom sudu tek na četvrtom mjestu je ekonomija i sve ono što se zove područje ekonomskog života, jer sam uvjeren da ćemo mi neke naše ekonomske probleme lakše riješiti nego ove koji su par excellence politički. Mi živimo u svijetu malih brojeva, mala smo zemlja, i ekonomiju je moguće daleko brže reorganizovati, reanimirati, da tako nazovem, nego li što to možemo uraditi sa političkim i ukupnim socijalnim životom.
Onda bi, nakon ovih nekoliko otvorenih, nama teških pitanja, mogli prići tome da gradimo, možda čak i istovremeno sa rješavanjem pomenutog, ono što se naziva socijalna država ili država socijalne pravde. Moramo, dakle, uvesti i te elemente u ovo naše društveno uređenje i, naravno, pokušati vratiti ljudima dostojanstvo. Ovo što će možda i najsporije ići je upravo taj problem ljudskog dostojanstva.
Najgore za sve nas koji ovdje živimo je što smo kao ljudi poniženi. U svemu. Počev od onoga što se naziva pravo na život, pravo na posao, pravo na kulturu, nauku itd., pa sve do onoga što se, zapravo, događa u našim međusobnim odnosima pojedinačno. Dakle, moramo to rješavati na način kako to rade socijalne države ili države socijalne pravde. Onda bi se mogla stvoriti jedna, da tako kažem, šira osnova za sve ostale promjene.
Program Na vratima Evrope - svake nedjelje od 15 sati možete slušati u našem radijskom programu. Sadržaji iz ovog programa nalaze se i na našoj internet stranici.
(Autor programa: Gordana Sandić-Hadžihasanović)
RSE: Kako ocjenjujete trenutnu situaciji u BiH – da li je ona bar za pedalj bliže ostvarivanju ciljeva evropskih integracija?
Živanović: Ja, naravno, često govorim o tome da je BiH danas u težoj situaciji i da je dalje od evropskih puteva, nego li prije desetak ili čak petnaest godina. Dogodilo se, naime, to da je taj proces nacifikacije cjelokupnog društva u svim njegovim sektorima i, naravno, sve ono što se događa na tom planu, jednostavno dovelo do blokada – od ekonomije do ekologije. Dakle, gotovo svuda.
Mi, kao takvi, sa plemenskim uređenjem, živimo kao ljudi od prije hiljadu, dvije hiljade godina. Jednostavno, ne možemo sa ovog začaranog Balkana nigdje relevantno ili progresivno se pomaći. Dok se taj duboki, ili najdublji problem ne riješi, mi doista nemamo bilo kakvu šansu za ono što se zove Evropa, evropske integracije ili, uopšte, ulazak u jedan horizont normalnog života.
Naravno, svemu tome doprinose i brojni drugi problemi, kao što su katastrofalna ekonomska situacija – ljudi žive u krajnjoj bijedi, siromaštvu, nemamo, pogotovo naše političke elite nemaju, nikakvu viziju šta bi trebalo raditi u nekih deset, petnaest ili dvadeset narednih godina. I, naravno, problem je što tu istu viziju nema niti međunarodna zajednica. Čini mi se, da sve to sažmem u dvije-tri riječi, da je Bosna i Hercegovina danas, zapravo, ništa drugo nego crna rupa na evropskoj karti.
Promjene će se dogoditi, ali na gore, pošto su izbori i rezultati izbora upravo pokazali da zapravo ne postoje nikakve razlike u političkim pogledima, nego su se već formirali isključivo nacionalni blokovi.
RSE: Pomalo se konstituišu novi organi vlasti, samo, zaista, pravo je pitanje koliko su oni novi – uglavnom su to stara lica. Međutim, građani očekuju neke promjene. Oni jednostavno vjeruju da se sad, jednim izbornim ciklusom, može desiti nešto novo.
Živanović: Ja moram reći da će se promjene dogoditi, ali na gore, pošto su izbori i rezultati izbora upravo pokazali da je došlo do jedne takve ideološke nivelacije da zapravo ne postoje nikakve razlike u političkim pogledima između, recimo, liberala, demokrata, nacionalista itd., nego su se već formirali isključivo nacionalni blokovi političkih partija, što će reći da ćemo mi imati u ovdašnjem, ili sadašnjem, sazivu parlamenata na svim nivoima jednostavno srpske, hrvatske i bošnjačke klubove, bez obzira na ono što bi se trebalo zvati politička vizura. To znači zapravo još jedan korak prema onome što se zove etnička ili nacionalna homogenizacija. Upravo je time i cementirano ovo plemensko uređenje, tako da sve što se bude događalo, događat će se u tom retrogradnom pravcu. Čini mi se da nas čekaju teži dani nego li svi ovi prethodni.
Poremećaj u redoslijedu reformi
RSE: Za evropski put BiH, ali i bolju budućnost, koje su reforme, prema vašem mišljenju, prioritetne?
Živanović: Moram reći da se, zapravo, kod nas radi o još jednom poremećaju, pa evo, i kad je u pitanju redoslijed reformi. Ja ne volim baš riječ 'reforma' pošto je izlizana od upotrebe. Često volim reći: renesansa, ali kod nas bi to trebalo ići jednim drugim redoslijedom nego u normalnim državama.
Mislim da je ono prvo što bismo trebali činiti problem države, koja jednim dijelom ne postoji, a i onim manjim dijelom u kojem postoji, jednostavno ne funkcioniše na svim društvenim nivoima.
Ja mislim da je ono prvo što bismo trebali činiti - i ono najteže pitanje za rješavanje - problem države, koja, jednostavno, jednim dijelom ne postoji, a i onim manjim dijelom u kojem postoji, jednostavno ne funkcioniše na svim društvenim nivoima. Drugo, po nekom redoslijedu važnosti kako ja vidim, dakle, drugi problem gdje su takođe neophodne te dublje promjene – to je reforma, ili renesansa obrazovanja. Nakon dvadesetak ili tridesetak posljednjih godina, stanje u tom sektoru društvenog života je doista daleko iza savremenog svijeta i tu bi se moralo dosta toga promijeniti. Treće, barem po mom personalnom redoslijedu važnosti, bile bi promjene koje se tiču eliminisanja uticaja vjerskih zajednica na civilni ili ukupan društveni život i politiku u ovoj našoj zemlji. Dakle, moramo provesti cijeli niz i novih zakonskih rješenja i novih praksi, u kojima bi se pokazalo da je BiH sekularna država.
Po mom sudu tek na četvrtom mjestu je ekonomija i sve ono što se zove područje ekonomskog života, jer sam uvjeren da ćemo mi neke naše ekonomske probleme lakše riješiti nego ove koji su par excellence politički. Mi živimo u svijetu malih brojeva, mala smo zemlja, i ekonomiju je moguće daleko brže reorganizovati, reanimirati, da tako nazovem, nego li što to možemo uraditi sa političkim i ukupnim socijalnim životom.
Onda bi, nakon ovih nekoliko otvorenih, nama teških pitanja, mogli prići tome da gradimo, možda čak i istovremeno sa rješavanjem pomenutog, ono što se naziva socijalna država ili država socijalne pravde. Moramo, dakle, uvesti i te elemente u ovo naše društveno uređenje i, naravno, pokušati vratiti ljudima dostojanstvo. Ovo što će možda i najsporije ići je upravo taj problem ljudskog dostojanstva.
Najgore za sve nas koji ovdje živimo je što smo kao ljudi poniženi. U svemu. Počev od onoga što se naziva pravo na život, pravo na posao, pravo na kulturu, nauku itd., pa sve do onoga što se, zapravo, događa u našim međusobnim odnosima pojedinačno. Dakle, moramo to rješavati na način kako to rade socijalne države ili države socijalne pravde. Onda bi se mogla stvoriti jedna, da tako kažem, šira osnova za sve ostale promjene.
Na vratima Evrope
Program Na vratima Evrope - svake nedjelje od 15 sati možete slušati u našem radijskom programu. Sadržaji iz ovog programa nalaze se i na našoj internet stranici.
(Autor programa: Gordana Sandić-Hadžihasanović)