Najbolji most koji BiH ima prema evropskim ali i brojnim zemljama svijeta, su njeni građani koji tamo žive, školuju se i rade, odnosno bh. dijaspora.
Predstavnici organizacija koje čine krovnu organizaciju – Svjetski savez bh. dijaspore, sastali su ovog vikenda u Sarajevu na Petom kongresu. Ključne teme Kongresa su predstojeći opšti izbori, popis stanovništva, te značaj dijaspore za državu BiH. Za predsjednika Svjetskog saveza izabran je Zaim Pašić iz Velike Britanije.
Delegati Kongresa govore o tome kako su se snašli u svojim “novim domovinama” i da li su zadovoljni odnosom BiH prema njima.
Kao i većina bh. građana koji žive u zemljama Evrope i svijeta, tako je i Sadeta Zukić Bosnu i Hercegovinu napustila tokom ratnih godina. Rodnu Srebrenicu morala je napustiti, a dom je pronašla u Austriji, gdje već 15 godina živi. Kaže kako se ne planira vratiti u BiH sve dok je ovakva politička, ali i ekonomska situacija u zemlji:
„Ljudi koji žive u Bosni misle da je zlato živjeti u inostranstvu. Mi smo u prednosti u mnogim stvarima. Većina nas ima taj stalni posao, redovnu platu, što nam omogućava neki normalan život. Nedostatak je – fali nam familija, fali nam to naše, bosansko, svakodnevno.“
Emir Bejtović već 18 godina živi u Danskoj. Na samom početku rata protjeran je sa porodicom ali i svojim sugrađanima iz Bosanske Gradiške. Sada je penzioner i, kako kaže, zadovoljan životom u Danskoj:
„Naš narod se uklopio, ali uvijek ima nezadovoljnih, onih koji bi htjeli više. Ali, tamo, s obzirom na socijalni sistem – ima dovoljno za život. E, sad, ko hoće više, treba da se potrudi.“
Emir kaže da od bh. vladajuće elite nema konkretnih koraka prema dijaspori:
„Kontakt postoji, ali zavisi – šta mi očekujemo. Mi očekujemo samo razumijevanje, da mi nismo tamo što želimo, nego zato što moramo. Bez obzira što su vrata u Bosni uvijek otvorena, ostaje pitanje egzistencije. To je najveći razlog zašto smo mi još uvijek tamo.“
Ne traže mnogo od vlasti
Rašid Nuhanović sada živi i radi u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje je evidentirano oko 350 hiljada građana porijeklom iz BiH. Predsjednik je Bosansko-američkog udruženja u New Yorku. Nuhanović kaže kako nedolazak predstavnika vlasti BiH na Kongres najbolje pokazuje njihov odnos prema dijaspori:
„Mi ovdje vidimo da pričamo priču sami sebi i ispričaćemo se dobro. Međutim, od te priče sigurno neće biti puno koristi. Mislim da nema nekih konkretnih poteza da se na konstruktivan način pristupa toj dijaspori. Mi smo čuli podatak da oko šest-sedam milijardi maraka iz naše dijaspore ulazi u BiH. To naši ljudi ovdje, u vlasti BiH, smatraju da to samo od sebe dolazi, da to nije nikakav problem. Niko dovoljno ne cijeni to što mi na neki način u BiH držimo taj socijalni mir.“
Predstavnica građana BiH koji žive u Australiji, Senada Softić Telalović, ističe kako Bosanci i Hercegovci u dijaspori ne traže mnogo od bh. vlasti:
„Jednostavno – tražimo uvažavanje jednakih prava, da ne budemo i dalje građani trećeg reda, da smo zanimljivi Bosni i Hercegovini samo kad dolazimo na godišnje odmore, kad pomažemo sve humanitarne akcije u ovoj zemlji. A nama to nije jedina uloga, jedini cilj. Treba nam međusobna saradnja, poštovanje, uvažavanje i izgradnja mostova između BiH i cijelog svijeta – u ime boljitka naše domovine.“
Većina građana BiH koji žive van njenih granica, a procjenjuje se da ih je oko milion i 300 hiljada, nije zadovoljna odnosom koji imaju vlasti u BiH prema njima, kaže članica Glavnog odbora Svjetskog saveza dijaspore BiH iz Njemačke, Desanka Delić:
„Političke stranke ne računaju na nas. Mi njima kao glasači nismo važni. Uopšte. Znaju oni da mi unosimo pare zato što moramo pomagati familiju, a to sve teče normalnim tokom, bez njih. Lijepo je njima pojaviti se na ovakvim skupovima i reći: „Da, vi ste nama važni“. I sve se na tome završava. Nijedan naš zahtjev nije se ni u malom, parcijalnom obliku ispoštovao.“
BiH je jedina zemlja na svijetu koja nema svoju Maticu iseljenika. Postavlja se i pitanje: jesu li bh. političari svjesni potencijala - prvenstveno mladih ljudi koji su se školovali po svjetskim fakultetima i koliko bi bilo značajno da iskustva koja su stekli radeći po evropskim ali i svjetskim firmama prenesu u bh. poslovni ambijent?
*****
Pročitajte i ostale priloge iz programa Na vratima Evrope:
Grasselli: Bez kompromisa nije moguć ulazak u EU
Gallach: Sarajevska konferencija prilika da se pogleda u pravcu budućnosti
*****
Program Na vratima Evrope - svake nedjelje od 15 časova samo u našem radijskom programu i na internet stranici. (Autor programa: Gordana Sandić-Hadžihasanović)
Predstavnici organizacija koje čine krovnu organizaciju – Svjetski savez bh. dijaspore, sastali su ovog vikenda u Sarajevu na Petom kongresu. Ključne teme Kongresa su predstojeći opšti izbori, popis stanovništva, te značaj dijaspore za državu BiH. Za predsjednika Svjetskog saveza izabran je Zaim Pašić iz Velike Britanije.
Delegati Kongresa govore o tome kako su se snašli u svojim “novim domovinama” i da li su zadovoljni odnosom BiH prema njima.
Kao i većina bh. građana koji žive u zemljama Evrope i svijeta, tako je i Sadeta Zukić Bosnu i Hercegovinu napustila tokom ratnih godina. Rodnu Srebrenicu morala je napustiti, a dom je pronašla u Austriji, gdje već 15 godina živi. Kaže kako se ne planira vratiti u BiH sve dok je ovakva politička, ali i ekonomska situacija u zemlji:
„Ljudi koji žive u Bosni misle da je zlato živjeti u inostranstvu. Mi smo u prednosti u mnogim stvarima. Većina nas ima taj stalni posao, redovnu platu, što nam omogućava neki normalan život. Nedostatak je – fali nam familija, fali nam to naše, bosansko, svakodnevno.“
Mi očekujemo samo razumijevanje, da mi nismo tamo što želimo, nego zato što moramo. Bez obzira što su vrata u Bosni uvijek otvorena, ostaje pitanje egzistencije. To je najveći razlog zašto smo mi još uvijek tamo.
„Naš narod se uklopio, ali uvijek ima nezadovoljnih, onih koji bi htjeli više. Ali, tamo, s obzirom na socijalni sistem – ima dovoljno za život. E, sad, ko hoće više, treba da se potrudi.“
Emir kaže da od bh. vladajuće elite nema konkretnih koraka prema dijaspori:
„Kontakt postoji, ali zavisi – šta mi očekujemo. Mi očekujemo samo razumijevanje, da mi nismo tamo što želimo, nego zato što moramo. Bez obzira što su vrata u Bosni uvijek otvorena, ostaje pitanje egzistencije. To je najveći razlog zašto smo mi još uvijek tamo.“
Ne traže mnogo od vlasti
Rašid Nuhanović sada živi i radi u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje je evidentirano oko 350 hiljada građana porijeklom iz BiH. Predsjednik je Bosansko-američkog udruženja u New Yorku. Nuhanović kaže kako nedolazak predstavnika vlasti BiH na Kongres najbolje pokazuje njihov odnos prema dijaspori:
„Mi ovdje vidimo da pričamo priču sami sebi i ispričaćemo se dobro. Međutim, od te priče sigurno neće biti puno koristi. Mislim da nema nekih konkretnih poteza da se na konstruktivan način pristupa toj dijaspori. Mi smo čuli podatak da oko šest-sedam milijardi maraka iz naše dijaspore ulazi u BiH. To naši ljudi ovdje, u vlasti BiH, smatraju da to samo od sebe dolazi, da to nije nikakav problem. Niko dovoljno ne cijeni to što mi na neki način u BiH držimo taj socijalni mir.“
Predstavnica građana BiH koji žive u Australiji, Senada Softić Telalović, ističe kako Bosanci i Hercegovci u dijaspori ne traže mnogo od bh. vlasti:
„Jednostavno – tražimo uvažavanje jednakih prava, da ne budemo i dalje građani trećeg reda, da smo zanimljivi Bosni i Hercegovini samo kad dolazimo na godišnje odmore, kad pomažemo sve humanitarne akcije u ovoj zemlji. A nama to nije jedina uloga, jedini cilj. Treba nam međusobna saradnja, poštovanje, uvažavanje i izgradnja mostova između BiH i cijelog svijeta – u ime boljitka naše domovine.“
Jednostavno – tražimo uvažavanje jednakih prava, da ne budemo i dalje građani trećeg reda, da smo zanimljivi Bosni i Hercegovini samo kad dolazimo na godišnje odmore, kad pomažemo sve humanitarne akcije u ovoj zemlji.
„Političke stranke ne računaju na nas. Mi njima kao glasači nismo važni. Uopšte. Znaju oni da mi unosimo pare zato što moramo pomagati familiju, a to sve teče normalnim tokom, bez njih. Lijepo je njima pojaviti se na ovakvim skupovima i reći: „Da, vi ste nama važni“. I sve se na tome završava. Nijedan naš zahtjev nije se ni u malom, parcijalnom obliku ispoštovao.“
BiH je jedina zemlja na svijetu koja nema svoju Maticu iseljenika. Postavlja se i pitanje: jesu li bh. političari svjesni potencijala - prvenstveno mladih ljudi koji su se školovali po svjetskim fakultetima i koliko bi bilo značajno da iskustva koja su stekli radeći po evropskim ali i svjetskim firmama prenesu u bh. poslovni ambijent?
*****
Pročitajte i ostale priloge iz programa Na vratima Evrope:
Grasselli: Bez kompromisa nije moguć ulazak u EU
Gallach: Sarajevska konferencija prilika da se pogleda u pravcu budućnosti
*****
Program Na vratima Evrope - svake nedjelje od 15 časova samo u našem radijskom programu i na internet stranici. (Autor programa: Gordana Sandić-Hadžihasanović)