Bosna i Hercegovina, kao što je poznato, ove godine obilježava 20 godina od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma. I dok političari i analitičari iznose ocjene o tome šta je ovaj sporazum donio Bosni i Hercegovini, zanimljivo je čuti šta o 20 godina mira kažu srednjoškolci i na šta ih Dejton asocira. Tim više jer su mnogi od njih po prvi put izašli iz svojih sredina i sastali se upravo u gradu na Neretvi.
Jelena Mihić ima 17 godina i ona je iz Mostara. Učenica je 3. razreda Gimnazije fra Grge Martića. Ona je samo jedna od sedamdesetak mladih iz cijele Bosne i Hercegovine, koji su proteklih šest mjeseci učestvovali u zajedničkim radionicama, čiji je cilj bio stvoriti uslove za dijalog među bh. etničkim zajednicama, koje su nakon rata imale mali ili nikakav međusobni kontakt.
Riječ je o projektu pod nazivom “Ritam mira”, kojeg je uz podršku Ambasade Sjedinjenih Američkih Država u Bosni i Hercegovini provodila međunarodna kršćanska organizacija pod nazivom “World Vision”.
O učešću u radionicama i druženju sa vršnjacima iz Olova, Sokoca, Mostara, Livna, Grahova, Goražda i Novog Goražda, 17-godišnja Jelena Mihić priča:
„Mislim da je ovo dobar početak, da počnemo svi zajedno kreirati neku budućnost. Sviđa mi se način druženja gdje se ne gledaju te etničke razlike. Upoznala sam dosta novih ljudi, za mene je ovo bilo pravo novo iskustvo.“
Srednjoškolci iz sedam bh. gradova, iz raznih krajeva zemlje, kažu da su zajedničke radionice proteklih mjeseci bile usmjerene na nenasilnu komunikaciju i rješavanje problema.
„Dopalo mi se to što smo se svi družili, bez obzira na neke predrasude koje smo ranije imali, a koje smo kroz radionice, naravno, razbili. Upoznavali smo se iz dana u dan sve bolje i bolje, i upravo zbog toga to mi je jedno od najljepših iskustava u mom životu“, ističe Kerim Duraković iz Olova.
Zajedničko učešće na jednom projektu očito je rezultiralo time da mladi iz raznih krajeva BiH na međuetničke odnose ne gledaju istom dioptrijom kao i političari koji za sebe tvrde da predstavljaju bh. narode. Tako 15-godišnja Mia Jurišić iz Mostara, kaže da je projekat "Ritam mira" mnogo promijenio u njenom životu.
„Shvatili smo svi ljudi različitih etničkih skupina imaju iste probleme, strahove i potrebe. Shvatili smo da smo svi isti i da trebamo raditi na nenasilnoj komunikaciji.“
U organizaciji “World Vision” ne kriju zadovoljstvo rezultatima projekta. Kažu da je osnovni rezultat programa “Ritam mira”, kojim se obilježava 20 godina od uspostavljanja mira u BiH, činjenica da je otvoren prostor za dijalog.
„Među ovom djecom ima i onih koji nikada prije nisu izlazili iz svojih sredina. Vidjeli smo u njihovoj komunikaciji da su ustvari naučili da su razlike ono što nas spaja, a ne što nas dijeli", naglašava Nikica Lubura-Reljić, šefica Odjela za vjeru i razvoj u organizaciji "World Vision".
Pojedini političari, čini se, počinju slati umjerenije i sveobuhvatnije poruke bh. javnosti. Na završnoj svečanosti projekta “Ritam mira”, koja je ovih dana održana u Mostaru, gradonačelnik tog grada Ljubo Bešlić istakao je kako je je mir jedna od najvažnijih stvari u životu svakog čovjeka.
„Ako nema pomirenja, ako nema povjerenja, onda sigurno ne možete očekivati neku dobru budućnost, a ja sam siguran u mlade ljude, da zajedno sa svojim roditeljima, koji su prošli neka loša iskustva, trebaju na temelju onoga lošeg da istraju, da nađu rješenje za sve probleme.“
I dok se, 20 godina nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma i uspostavljanja mira, čini da oni stariji o tom dokumentu sude uglavnom na osnovu toga kojoj etničkoj grupi pripadaju, mladi učesnici projekta “Ritam mira”, na pitanje na šta ih Dejton asocira, složno odgovaraju:
„Na mir, na zajedništvo. To asocira na mir.“
Od mladih, učesnika projekta “Ritam mira”, pokretači tog projekta iz organizacije “World Vision”, sada očekuju da stečena znanja kroz šestomjesečni program podijele sa svojim vršnjacima, u svojim sredinama, kada se vrate kući.