Udruženje 'ReStart Srpska' iz Banjaluke došlo je u centar pažnje tokom prikupljanja potpisa građana koji smatraju da nabavku službenih automobila koji se kupuju novcem iz budžeta treba ograničiti na iznos od 50.000 KM ili 25.000 eura.
'ReStart Srpska čine visokoobrazovani mladi ljudi koji nude alternativni pogled i rješenja za sistemske probleme koji su kao zarazna bolest zaposjeli RS' - navodi se na web stranici udruženja.
O ReStartu govori Stefan Blagić, predsjednik, ovog pokreta mladih.
RSE: Šta je glavni motiv da se borite protiv kupovine skupih automobila za političare dok građani koje oni predstavljaju u institucijama sistema sve više grcaju u teškoćama i u siromaštvu?
Blagić: Toj kupovini audija prethodilo je probijanje budžeta koje je konstatovala glavna služba za reviziju javnog sektora od 10,79 miliona maraka i nakon toga zatvaranje petnaest područnih osnovnih škola. Nemamo ništa protiv zatvaranja škola ukoliko tu nema đaka, jer onda ne postoji racionalna opravdanost, ali mi postavljamo pitanje zašto smo uopšte došli u situaciju da nemamo đaka u školama.
Nakon tog zatvaranja škola slijedi kupovina bezobrazno skupog automobila i to nam je dalo podstrek da idemo u proteste i ovu formalnu bitku oko peticije. Mi smo skupili 6.500 potpisa za ograničavanje sredstava za kupovinu službenih automobila na 50.000 maraka. to smo predali Vladi Republike Srpske, međutim, do danas Vlada se rječju nije izjasnila o toj inicijativi, peticiji. Potpuno su to ignorisali, tako da mi nemamo drugog izbora nego da idemo u nove proteste.
RSE: Ali to nije jedini problem oko kojeg ste se okupili u vašem udruženju.
Blagić: Ustvari, ovaj problem je nešto što je isplivalo, čime se udruženje nije bavilo do sada. Mi smo nastali kao pokret koji okuplja visokoobrazovane i prvenstveno mlade ljude, ljude bez ikakvih mrlja u prošlosti. Htjeli smo da pravimo određene konstruktivne kritike i nudimo rješenja za probleme u Republici Srpskoj. Zaista je puno problema, prvenstveno političkih, ekonomskih i socijalnih i mi se, u suštini, bavimo time. Međutim, u javnost smo dospjeli tek nakon ove inicijative oko kupovine skupocjenih automobila.
RSE: Vi u svom programu jednostavno kažete da želite da mijenjate stanje, odnosno pogrešne abnormalne procese. Šta pod tim mislite?
Blagić: Da, mi smo kao centralni problem koji ima Bosna i Hercegovina, samim tim i Republika Srpska, definisali partokratiju – političke partije postale su same sebi svrha. One su državu podredile sebi, a to ne smije tako da bude. Problemi koji proizlaze, bilo da su ekonomske, socijalne ili druge prirode, proizlaze upravo iz partokratije.
Dakle, nivo partijskog zapošljavanja je više nego očigledan u svim porama javnog sektora – u javnim ustanovama, javnim preduzećima, administraciji itd. Imate slučajeve gdje ljudi sa kupljenim diplomama na privatnim fakultetima bivaju zaposleni na izmišljena administrativna radna mjesta, a tim se zatvaraju vrata ljudima koji su, recimo, doktori.
U Republici Srpskoj imate 250 nezaposlenih doktora, ali zato imate preglomaznu administraciju, počevši od Kliničkog centra u Banjaluci do drugih ustanova zdravstva. To je prošireno na sve pore društva. Ljudi su potpuno demotivisani da apliciraju na bilo koji konkurs u javnom sektoru, jer znaju i kažu da su u većini slučajeva ti konkursi namješteni. Pretpostavljam da je to jedan od glavnih uzroka ove nove, posljednje stvari koja nam se dešava, a to je masovan odlazak stanovništva. Kada masovan odlazak stanovništva kombinujete sa negativnim prirodnim priraštajem, jasno je da se radi o demografskoj katastrofi.
RSE: U opisu onoga šta konkretno radite, zapazila sam 'kumovski kapitalizam'.
Blagić: Da, kumovski kapitalizam, to vam je privreda koja se odvija kod nas, u Bosni i Hercegovini. Na osnovu kumovskih veza, rođačkih, bratskih, dobijaju se tenderi, beskrupulozno se uzima novac. I to je izrodilo ovu kvazielitu, kvazibiznismene, koji misle da su nešto jaki i moćni i prepametni biznismeni, a u osnovi sve što rade, rade na konto države odnosno na konto državnih poslova. To zaista nije teško, da se razumijemo, nije teško biti uspješan biznismen ako vam neko namjesti neku javnu nabavku i tome slično.
RSE: Vi ste grupa mladih ljudi. Koliko vas ozbiljno shvataju, ne samo predstavnici vlasti nego inače, u javnom životu? Koji je način rada za Vas najpovoljniji?
Blagić: Ima veliki broj ljudi koji su devedeseto godište i mlađi, ali isto tako ima i onih starijih. Ja mislim da s obzirom na to da smo svi visokoobrazovani, da se svi bavimo ovim pitanjima već duže vrijeme, konkretno ja, gotovo dvanaest godina učestvujem u političkim procesima. Njihov je problem ako nas ne shvataju ozbiljno, a ne naš.
Naš glavni instrument djelovanja do sada su bile društvene mreže. Mi smo pokušali na taj način ljudima da skrenemo pažnju. Pravili smo online tribine, pisali smo tekstove, pravili smo videa, da nekako na taj način zainteresujemo ljude. Pazite, pogotovo mladi, njihova koncentracija dok su na internetu ne traje pretjerano dugo. Ako vi napravite neki video klip koji traje pet minuta, velika je vjerovatnoća da ga oni uopšte neće do kraja pogledati, ali ako napravite nešto što je interesantno i završava se unutar 45 sekundi, zainteresovaće ih. To je naš instrument borbe. Drugi instrument nemamo s obzirom na veoma ograničena sredstva kojima raspolažemo.
RSE: Treba li imati mnogo hrabrosti za takvo što? Malo je onih koji zaista dižu glas protiv aktuelne političke situacije. Evo, znamo kako je i glavni revizor Republike Srpske završio.
Blagić: Ta situacija sa glavnim revizorom je zaista skandalozna, jer kada neko ko vrši izvršnu vlast i ko nema apsolutno nikakve ustavne niti zakonske prerogative da utiče na glavnu službu za reviziju odnosno na njihove izvještaje, radi to što je uradio predsjednik Republike Srpske, to je zaista skandalozno. Meni je žao što je tako. Međutim, vidite da ovdje ne postoji pravna država u svom punom kapacitetu i ovo je najblaže rečeno. A da li treba hrabrosti – ja prvenstveno mislim da treba iskrenosti i volje. Ako imate iskrenost i volju, mislim da možete naći hrabrosti.
RSE: Kako se vaša aktivnost prima među građanima, ima li 'krivih pogleda'?
Blagić: Pri potpisivanju peticije desilo se da nam prilaze ljudi, da nam psuju, da nas prozivaju, nazivaju svakakvim imenima, ali to je bio možda jedan posto ljudi. Ostali ljudi su nam prilazili s osmijehom, znači, znaju o čemu se radi. Meni je to dovoljno. Ti koji misle da je pogrešno ono što radimo, njih ne želim ubjeđivati da to nije tako. Ako do sada nisu shvatili da, recimo, službeni automobil nekog inspektora u inspektoratu ne treba da bude skuplji od 50.000 maraka, ili nekog ministra, na kraju krajeva, onda je to njihov problem. Mi nastavljamo dalje, uz nove proteste.