O budućnosti Bosne i Hercegovine trebalo bi da odlučuju građani, sa pozicije svojih interesa, a ne političke i nacionalističke elite. Ovo je između ostalog rečeno na javnoj tribini o budućnosti BiH, održanoj u Sarajevu u organizaciji Evropskog fonda za Balkan i beogradskog nedjeljnika „Vreme“.
Prepuštanje budućnosti zemlje u ruke političkih elita koje funkcionišu po nacionalnom principu potpuno je isključilo kategoriju građana, obespravilo ih, te na životu održava Ustav koji je diskriminatoran i ne ide na ruku savremenim demokratskim tokovima, stav je učesnika tribine "Budućnost BiH".
Profesorica na FPN u Sarajevu Nermina Mujagić kaže kako postojeće stanje znači nacionalizam, banalnost i beznađe. Probuditi se, graditi novi ustav i osvijestiti građane, savjetuje Mujagić.
„Moramo zabraniti političkim strankama da imaju monopol nad tim pitanjem, moramo ih potpuno, na neki način, isključiti. To je jedan scenario. Naravno, za to nam treba dobre volje i treba nam dosta stručnosti. Drugi je scenario da prihvatimo ovakvu strukturu, ali da natjeramo one koji se etnički izjašnjavaju, Srbe, Hrvate i Bošnjake, da umanje negativne efekte politika koje ih predstavljaju. Treći scenario jeste da proglasimo narodnu demokratiju, u kojoj vrijedi narodno mišljenje, da pustimo da ovo prirodno stanje u kojem vlada pravo jačeg a ne vladavina prava samo propadne“, rekla je Nermina Mujagić.
Novi Dejton za kraj etničkih podjela
Nakon Dejtonskog sporazuma vrijeme je za promjene koje će označiti kraj etničkim podjelama, smatra novinar i kolumnista beogradskog nedjeljnika „Vreme“ Teofil Pančić.
„Sudbina ovih zemalja je ili Evropska unija ili postepena dezintegracija i tonuće u neku vrstu em ekonomskog siromaštva, em političke ili anarhije ili diktature. Ja zaista ne vidim načina. Znate, potpuno je besmisleno upoređivati naše zemlje sa, ne znam, Švajcarskom ili Norveškom, pa onda reći: Evo, kako oni nisu u Evropskoj uniji pa im ništa ne fali. To je potpuno drugačija priča. Mislim da je sudbina ovih zemalja, ako misle dobro sebi i drugima, svakako evropska integracija. Što se tiče NATO-a, po meni je to nekako prirodni pratilac. Uglavnom, u zemljama Istočne Evrope i bivšeg komunističkog bloka, članstvo u NATO-u i članstvo u Evropskoj uniji su išli zajedno“, smatra Pančić.
Pančić ne ne isključuje ni mogućnost redizajniranja Dejtonskog sporazuma, o čemu bi, prema nekm najavama, trebalo biti govora na konferenciji u Londonu naredne godine.
„Ja mislim da je poredak postavljen Dejtonom svoj neki rok trajanja prirodno odradio ovih četvrt veka i da se mora tražiti novi model integracije koji će ići za makar postepenim ukidanjem dominacije etničkog modela kao onog što je primarno, jer ovo, kako je sada, da je bitnije da li je neko Srbin, Bošnjak ili Hrvat nego bilo šta drugo, mislim da je to neodrživo u bilo kojoj državi u svetu. Ako je to način da se prevaziđu loše strane ovog Dejtona 1, njegove nelogičnosti i one stvari koje su postavljene tako da zapravo onemogućavaju konstituisanje bilo kakve države, onda da, u tom smislu – da. A ako je cilj ono suprotno od toga, onda mislim da to ne bi donelo ništa dobro.“
U nužnost izmjena postojećih okvira vjeruje i profesorica Mujagić.
„Problem je – opet se vraćamo dejtonskoj strukturi koja je nekako postavila taj odnos da Bosna i Hercegovina ima takav politički sistem koji uređuje međuljudski odnos između Srba, Hrvata i Bošnjaka. Naravno da takva jedna struktura ne može da proizvede građane, znači demos, u pravom smislu riječi, i građani se za to moraju izboriti. Njihova je uloga sada potpuno reducirana, jer se oni uopće ne prepoznaju kao politička kategorija u našoj javnoj sferi. Vi svoju političku pripadnost stičete na osnovu toga da li ste Srbin, Hrvat ili Bošnjak. To je jedan anahron pristup, pristup koji nas vraća u nacionalističko doba, da ne kažem u jedno stoljeće iza. Dakle, građani se moraju probuditi, moraju shvatiti da oni nisu klijenti ove države, da oni imaju suvereno pravo, da tjeraju državu, odnosno da tjeraju svoju vlast da donosi mehanizme koji će štititi njihova fundamentalna ljudska prava“, kaže Nermina Mujagić.
Od promjena Dejtona na ovaj način teško da može doći, smatra profesor Fakulteta političkih nauka u Zagrebu, Dejan Jović. Iako unutrašnja previranja traju dugo, Bosna i Hercegovina, tvrdi, ima sigurnu budućnost.
„Ja mislim da je Bosna i Hercegovina zemlja koja u Europi možda jedina ima garancije za svoj opstanak. Te garancije su date međunarodno, u Dejtonskom sporazumu, i u tom smislu je gotovo potpuno irelevantno koliko njenih građana želi ili ne želi njen opstanak. S jedne strane, mislim da je plašenje idejom raspada BiH neutemeljeno. To se može dogoditi samo ako dođe do potpunog kolapsa međunarodnog poretka – na primjer, do povlačenja Amerikanaca iz Europe, do raspada Europske unije i do izrazitog jačanja Europi, a onda i Bosni, neprijateljskih aktera“, rekao je Jović.
Otvaranje pitanja budućnosti BiH mimo političkih krugova moglo bi, smatraju učesnici, rezultirati i nekim novim rješenjima, koja su daleko od nacionalističke retorike. Slične probleme, kažu, dijele i zemlje u regiji, te se sa dilemama nacionalizma i političkog monopola koji drže određene elite, trebaju obračunati građani.