Iako je od donošenja Reformske agende, u kojoj su sadržane brojne reforme - od smanjenja broja zaposlenih u javnom sektoru, jačanja fiskalnog sistema, politike zapošljavanja u javnom sektoru, do unaprijeđenja poslovne klime i konkurentnosti i brojnih drugih, prošla već godina, realizovano je nešto više od trećine.
Primjera radi, od 172 mjere iz Agende, na državnom i entitetskom nivou realizovano ih je 58. Akcione planove za realizaciju Reformske agende donijelo je sedam od deset kantonalnih vlada.
Sve ovo je rezultat odnosa bh. vlasti prema ključnim smjernicama koje Evropska unija traži od Bosne i Hercegovine.
U Centrima civilnih inicijativa, koji su proveli istraživanje o realizaciji Reformske agende, kažu kako reforme u ovoj zemlji ne idu u pravom smjeru, niti na pravi način.
„Najvažnije mjere, primarno zakoni, iz Reformske agende prečesto su donošeni po hitnom postupku", kaže Adis Arapović, program menadžer.
Adis Arapović
Kako dodaje, zabrinjavajući je sljedeći podatak - "U Federaciji BiH čak 63 posto donesenih zakona, a u Republici Srpskoj 25 posto donesenih zakona, doneseno je po hitnom postupku, derogirajući poslovničke i ustavne odredbe o važnosti redovne procedure i javnih rasprava. Dakle, neopravdano se išlo, vrlo često, u donošenje zakona po hitnom postupku, što je, ustvari, vanproceduralno. To vanproceduralno donošenje zakona bilo je u nekoliko navrata osporavano i osporeno na ustavnim sudovima. Podsjećanja radi, Zakon o radu FBiH oboren je na Ustavnom sudu, zato što je donešen vanproceduralno. U ovom trenutku, Zakon o radu RS i Zakon o državnim službenicima FBiH, također se osporava na sudu.“
Jedna od ključnih reformi Agende je rekonstrukcija javnih preduzeća i smanjenje broja zaposlenih u njima. No, na ovom planu ne da se nije pomaklo sa mrtve tačke, već su u posljednjih godinu dana dodatno zapošljavani novi ljudi. Njihove plate su duplo veće nego one u privredi, kaže Arapović.
„Evo dokaza za to i komparativnih primjera: dakle, najbliža zemlja Bosni i Hercegovini po rashodima za plate zaposlenih u javnoj upravi i javnim uslugama je Irska, sa 16,4 posto, Slovenija sa 16, Njemačka sa 11 posto, i tako dalje. Nema zemlje koja je blizu 20 posto. Republika Srpska i Federacija BiH su jedine teritorije na evropskoj mapi sa ovako ekstremnim udjelom rashoda za plate zaposlenih u administraciji i javnom sektoru iz budžeta. Trendovi se ne mijenjaju unazad šest godina, čak možete primijetiti da su se negdje povećali. U Federaciji BiH se tako povećao ukupni budžetski rashod za plate zaposlenih u administraciji i javnim uslugama za približno 0,1 posto. Ovo je trebala biti ključna reforma – umanjivanje javne potrošnje, prije svega umanjivanje rashoda za javnu administraciju. Ta reforma se nije desila.“
Iako je u posljednjih nekoliko mjeseci entitetska vlast, posebno ona u Federaciji BiH, najavljivala reformu penzionog sistema, to se nije dogodilo. On je, kako ocjenjuju u CCI, destabilizovan i neodrživ.
Tokom posljednjih šest godina, odnos broja penzionera i broja zaposlenih se konstantno pogoršava. Ono što predstavlja dodatni problem je, kako navode u CCI, poreski dug javnih preduzeća koji ugrožava penzioni i zdravstveni sistem.
„Evo dokaza za to. Ovo su podaci Poreske uprave Federacije BiH: poreski dug u Federaciji BiH, po osnovu neplaćenih poreza i doprinosa, te nešto malo taksi, iznosi nevjerovatnih 2,1 milijardu maraka! Od 2,1 milijardu maraka, prvih 20 dužnika duguju 1,1 milijardu maraka, ali ono što je alarmantno jeste da od tog dugovanja 86 posto čine dugovanja javnih preduzeća, kompanija u većinskom državnom vlasništvu i – vjerovali ili ne – institucija! Dakle, postoje institucije, poput službi za zapošljavanje, na primjer, koje ne plaćaju pripadajuće poreze i doprinose.“
U izvještaju o provedbi Reformske agende navodi se i da je finansijski sistem destabilizovan, a valuta ugrožena. Tome je doprinijela likvidacija tri banke u Republici Srpskoj.
Istovremeno, tekući budžetski deficit se popeo na četiri posto, a ukupni javni dug raste. Od 2010. do 2015. godine on je uvećan za 30 posto. Zaduženost po stanovniku raste i trenutno iznosi 3.181 KM.
Zabrinjava i da borba protiv korupcije ne daje rezultate, a i kako će, ako podaci pokazuju da se tek dva posto svih optužnica i presuda odnosi na korupciju i privredni kriminal.