U Sarajevu se predstavljeni rezultati istraživanja 'Nevidljivo nasilje: Priče iz redakcije', koje je provedeno u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Crnoj Gori, Makedoniji i na Kosovu. Novinari u ovim zemljama svoj posao obavljaju u uvjetima nesigurnosti, diskriminacije, cenzure i otvorenih pritisaka, koji rezultiraju autocenzurom – neki su od zaključaka ovog istraživanja.
Istraživanje je provedeno zahvaljujući intervjuima sa 50 novinara zaposlenih u javnim, komercijalnim i neprofitnim medijima, od siječnja do svibnja 2018. godine. Većina novinara koji su pristali odgovarati na pitanja zatražila je da budu anonimni, što dovoljno govori o tome koliko se suočavaju sa strahom prilikom obavljanja svog posla.
„Uglavnom su nam govorili da je situacija ista u svim zemljama – plate, sa kojima nisu zadovoljni, ili nemaju stalni ugovor, ili su honorarci. Samim tim se onda ne poštuju do kraja sva ona njihova prava koja su zakonom propisana. Uz to, meni je zanimljivo bilo to da je u Crnoj Gori, na pitanje kako bi ocijenili slobodu u procesu izvještavanja, od 1 do 5, većina novinara rekla 3 ili 4. Bilo je dosta primjera ljudi koji su govorili da imaju jako dobar odnos sa urednicima i da taj interni pritisak i pritisak raznih interesnih grupa oglašivača nije direktno na njih, nego da to nekako dođe indirektno, preko menadžmenta ili urednika. Mi smo razgovarali i sa novinarima, ne samo u redakcijama koje pokrivaju neke nacionalne teme, to su bili lokalni i javni emiteri, to su bili i privatni javni neprofitni mediji“, rekla je Milica Bogdanović, novinarka iz Crne Gore.
Posebno je zabrinjavajući financijski polažaj novinara, kaže Biljana Sekulovska, novinarka iz Makedonije.
„Plaće su od sto eura, pazite, od sto eura, do trista eura, sa nikakvim pravima. To su honorari, nisu prijavljeni. Novinari su svjesni toga, ali se boje da će izgubiti svoj posao i zato su prinuđeni da ćute. Ali, mlađi novinari su insistirali da pričaju, sa imenom i prezimenom. Ja mislim da je progresivna snaga u Makedoniji u mladosti“, kaže Sekulovska.
Sa sličnim problemima suočavaju se novinari i drugih zemalja Zapadnog Balkana. Una Hajdari, slobodna novinarka govori o situaciji na Kosovu:
„Što se tiče slobode izražavanja, mislim da je to donekle OK na Kosovu, posebno zbog toga što je posljednjih godina stvorena atmosfera da je dozvoljeno da se kritikuju i najviši političari, političari s najvišim pozicijama u zemlji, ne naravno na javnom servisu, ali u svim drugim medijima, a da ne dolazi do nekih reperkusija za novinare.“
U Bosni i Hercegovini zabrinjavajuće je to što je sve manje medija koji nisu pod utjecajem političkih struktura, kaže novinarka Nidžara Ahmetašević.
„Mislim da je vrijeme da se ozbiljno zabrinemo i da ozbiljno počnemo raditi na nečemu što će promijeniti novinarstvo. Ta promjena sigurno neće doći izvana, ta promjena neće doći sa stranim donacijama – kako je pokušano prije dvadeset i više godina, ta promjena naprosto mora doći iz nekog drugog pravca. I to nije promjena koju će donijeti novac, to je promjena koju će donijeti drugi način razmišljanja i hrabriji novinari, bolje obrazovani i bolja škola novinarstva, koju mi, nažalost, nemamo“, smatra Ahmetašević.
Problemi s kojima se suočavaju sve zemlje jesu i slabi sindikati, nedovoljno fokusirana novinarska udruženja i generalno nezadovoljstvo zbog situacije u kojem se novinarstvo nalazi.