Američki profesor bosanskohercegovačkog porijekla, Mirsad Hadžikadić, ocenio je za RSE da su "BiH potrebni proevropski političari", te da "nacionalizam nije put budućnosti".
"Dejtonski sporazum otežava napredak BiH, ali taj dokument nije kriv za korupciju u BiH. Želimo pomoći BiH koja ne koristi potencijale svojih građana koji danas žive širom svijeta", kaže u razgovoru za RSE dr. Mirsad Hadžikadić, inače profesor na Koledžu za informacione tehnologije Univerziteta Sjeverne Karoline u američkom gradu Šarloti.
Na istom Univerzitetu je i direktor Instituta za kompleksne sisteme kao i direktor svih programa za analizu podataka. Ovaj Banjalučanin je u Sjedinjenim Američkim Državama je doktorirao prije 30 godina.
„Otišao sam 1984. godine, da doktoriram, i doktorirao sam 1987. godine. Ostao sam par godina, da vratim dugove. Supruga, ja i dvoje djece vratili smo se 1989. godine, sa 27 dolara u džepu. Bili smo deset mjeseci, radio sam u Medicinskoj elektronici u Banjaluci. Nismo očekivali rat, ali se sve promijenilo. Niko nije razmišljao o budućnosti. Nacionalizam je počeo. Djelovalo nam je čudno. I mi se vratimo u Ameriku. Poslije rat krene“, sjeća se.
Naš sagovornik je bio osnivački predsjednik Bosanskohercegovačko-američke akademije nauka i umjetnosti, a danas je voditelj tehničke sekcije Akademije. Tu je nastala ideja o osnivanju Društva za napredne tehnologije BiH čije je sjedište u Sarajevu.
Profesor Hadžikadić kaže da mu je neshvatljivo koliko je vremena trebalo za registraciju te organizacije.
„Trebalo nam je šest mjeseci da je registrujemo i trebalo nam je tri mjeseca da otvorimo račun. Zar je to moguće!? Zar nije moguće doći u priliku da se firma otvori za jedan dan? Mi smo osnovali društvo koje će promovirati znanje, važnost tehnologija, otvaranje poslova u takvim oblastima gdje ćemo imati priliku da razgovaramo, ne samo na nivou Bosne i Hercegovine nego na nivou cijele regije. Nijedna država ne može da se razvije bez takvih stvari, bez napredne tehnologije“.
Bosni i Hercegovini su potrebne moderne i proevropske snage kojima će na prvom mjestu biti briga za građane, a ne stranački i lični interesi, kaže Hadžikadić.
„Ima divnih ideja. One, jednostavno, trenutno ne mogu proći. Čak se ljudi i boje zbog toga što te partije, stranke, vladaju svime pa i firmama. Mnogo ljudi je ovisno o njima za poslove koje imaju. I neće da govore. I boje se, tako da je nekakav strah svuda. Apatija je velika. Sve kažu: 'Čekamo nekog novog Tita, nekog čovjeka'. Ja ne vjerujem u to. Ja mislim da mora da se probudi svijest naših ljudi, da kažu: 'Zaista mi zaslužujemo bolje'. Ja ne mogu da shvatim, zaista, da danas ljudi glasaju za nacionalističke stranke, na bilo kojoj strani. Ne može se desiti da je nacionalizam put budućnosti. Nije nikada bio, niti će ikada biti. E, sada, građanske stranke nisu bile odgovorne. Građanske stranke koje su bile ranije vodile su računa samo o sebi. Ljudi koji su vodili te stranke vodili su računa o sebi“, dodaje.
Prema Hadžikadićevim riječima, Dejtonski sporazum omogućio je političkim snagama kojima nije u interesu progres bosanskohercegovačkog društva da ga koče i zaustavljaju, ali i da je u tom nefunkcionalnom sporazumu bilo je dovoljno prostora da se povede više računa o interesima svih stanovnika Bosne i Hercegovine.
„Dejton nam ne kaže: 'Budite korumpirane, dajte mito'. Ne kaže. Mi smo to kreirali. Činjenica je da je stanje u Bosni i Hercegovini idealno za one koji žele bolje sebi a ne državi. Tako da je činjenica da na kraju krajeva tu mora doći do promjena. Ali isto tako je činjenica da bi i unutar Dejtona moglo biti bolje. Čak i unutar Dejtona. Kad gledamo, recimo, samo Federaciju, ili samo Republiku Srpsku, unutar same RS ljudima nije dobro. I na jednoj i na drugoj strani. I te strane bi mogle unutar svojih ingerencija, nadležnosti, napraviti mnogo efikasniji i bolji život za svoje građane. Prema tome, ja mislim – i danas može biti bolje, iako za idealnu situaciju mora da se promijeni Ustav, to je u redu, na taj način koji će zaštititi sve narode i omogućiti priliku svima“.
Profesor Hadžikadić smatra i da nadležni u Bosni i Hercegovini ne koriste dovoljno iskustva i potencijale bosanskohercegovačke dijaspore.
„Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice se bori da se uspostavi nekakva veza sa dijasporom. Dijaspora nema nikakvoga uticaja na rad države, a ima potencijal i želju. Nama, iz dijaspore, zaista tako izgleda – da država od nas samo želi finansijska sredstva i ništa više. Međutim, nama ne smeta, mi i dalje pokušavamo da uspostavimo te odnose. Evo, ova Akademija je jedan od dokaza da mi želimo nešto da uradimo. Ali zaista mislim da se i dijaspora mora na neki način uključiti i u političke i u ekonomske, obrazovne i kulturne tokove u ovoj državi, da bi se vezala više i da bi se njihovo iskustvo moglo bolje iskoristiti. Ne kažem da dijaspora treba doći ovdje i naučiti nekoga nešto. Ne. Ali može imati prijedlog. I ja mislim da bi kroz taj razgovor svima bilo bolje“, kaže Hadžikadić u razgovoru za RSE.