U Bosni i Hercegovini svijest o poštivanju autorskih prava je na niskom nivou. Zakonska regulativa je dobra, ali se ona ne primjenjuje dovoljno u praksi. U Europskoj uniji do sada je usvojeno nekoliko direktiva koje tretiraju ovu oblast i država potencijalna članica morat će ih usvojiti, te unaprijediti oblast autorskih i srodnih prava. Haris Hasić, profesor na Univerzitetu u Travniku, te stručnjak u ovoj oblasti, u intervjuu za RSE govori o tome što Bosnu i Hercegovinu čeka na tom putu.
RSE: Gospodine Hasić, kakva je trenutna situacija u području zaštite autorskih prava u BiH? Koliko se ona poštuju i kakva je svijest korisnika autorskih djela?
Hasić: Zakonodavstvo kojim se štiti autorsko pravo u Bosni i Hercegovini je na zavidno visokom nivou. Bosna i Hercegovina je u cjelosti, ili zadovoljila, ili postoje značajne indikacije da će zadovoljiti obaveze koje je preuzela prema Evropskoj uniji, prvenstveno, a također prema svijetu, putem međunarodnih konvencija kojima se štite autorska i srodna prava. Dakle, imamo jako dobru legislativu, to je što se tiče dobrih vijesti. Što se tiče loših vijesti, svijest u populusu o zaštiti autorskih prava je izrazito niska, znanje je na nezavidno niskom nivou, nažalost, te je, kao rezultat, stopa povreda autorskih i srodnih prava, iako je manja nego prošlih godina, još uvijek na neodrživo i neoprostivo visokom nivou.
RSE: Koliko su ljudi ovdje uopće informirani o tome što je to autorsko djelo, te koja prava ima autor, a koja korisnik autorskog djela?
Hasić: Mislim da su poprilično loše informirani, prvo zato što je sam koncept autorskog prava relativno težak i tehnički zahtjevan. Ja predajem na dva univerziteta – vjerujte, predmet autorskog i srodnog prava je nešto što se obrađuje tek na četvrtoj godini. Autorska prava su inicijalno trebala da budu nešto što se prvenstveno tiče stručnjaka - za stručnjaka. Međutim, autorska prava su u informacionom društvu u kom se nalazimo sišla na nivo prosječnog korisnika, tako da se sad od njih zahtijeva visok nivo. Bosna i Hercegovina, kao rezultat rata, ima generaciju mladih koji su naučili da koriste ilegalan softver, te kao rezultat toga nivo diskoraka između norme i onoga što ljudi smatraju da treba da bude norma je izrazito visok. To rezultuje time da se o autorskim pravima malo zna, autorska prava se ne poštuju, a autori koji stvaraju ta autorska djela, povodom kojih dobijaju autorska prava, ne bivaju kompenzirani. To je, uslovno rečeno, u redu ukoliko se govori o prosječnim korisnicima. Međutim, stvarno neoprostiv problem je u tome što ljudi koji zarađuju od autorskih prava nisu spremni da kompenziraju, da nadoknade autora za ta autorska prava. Primjer su kafići, hoteli, tržni štandovi. Dakle, oni koji koriste autorska djela, na izravan ili neizravan način, ne žele da plate za korištenje tih autorskih djela. A zaista, ko bi želio sjediti u kafiću u kojem nema muzike? Ko bi želio da ode u tržni centar u kojem je mrtva tišina? Sve to iziskuje autorska djela, a ukoliko ne plaćamo autoru, moramo se stvarno pitati – do kad će autorska djela biti tu?
RSE: Vi ste član Europskog udruženja predavača intelektualnog vlasništva. Kako je ovo područje uređeno u zemljama EU?
Hasić: Kao rezultat rata, imamo generaciju mladih koji su naučili da koriste ilegalan softver
Hasić: Evropsko udruženje predavača intelektualnog vlasništva je relativno mlada organizacija koja još uvijek pokušava da postigne neke inicijalne korake u harmonizaciji odnosno dizanju standarda predavanja autorskih i srodnih prava. U Evropskoj uniji ne postoji nešto što se zove zakon o autorskim i srodnim pravima, nego je evropski pristup Evropske unije da pokuša da na jedan djelimičan način harmonizira one aspekte autorskih i srodnih prava koje smatraju da nisu harmonizirani u državama, odnosno koje bi eventualno mogli da oštete ideju zajedničkog tržišta.
EU je donijela nekoliko direktiva i trenutno se vrše napori da se donese nova direktiva koja će na bolji način da prilagodi autorska i srodna prava modernom svijetu. Zašto je to bitno za Bosnu i Hercegovinu? Zato što se Bosna i Hercegovina obavezala prema Evropskoj uniji da će osigurati isti nivo zaštite autorskih i srodnih prava državljanima Evropske unije kao što bi oni imali da su u svojim državama.
Nivo zaštite autorskih i srodnih prava Bosna i Hercegovina nije izvršila do sada. Po pitanju legislative jeste na tom nivou, međutim, to nije sve što se zahtijeva. Bosna i Hercegovina, kad bude htjela da uđe u Evropsku uniju, postupak pridruživanja će zahtijevati da se i provede zaštita autorskih prava. A ja tvrdim da nivo provođenja zaštite autorskih i srodnih prava u Bosni i Hercegovini nije na zadovoljavajućem nivou i BiH neće zadovoljiti taj kriterij, osim ukoliko se ne podignu standardi i ne poduzmu veliki napori da bi se izvršilo tako nešto.
RSE: Koliko su zemlje iz regije napredovale u ovoj oblasti?
Hasić: Generalno govoreći, i oni imaju sličnih problema kao i Bosna i Hercegovina. Međutim, očito je da su zemlje regije, kao što su Slovenija, Hrvatska, riješile to pitanje da bi se mogle uopšte da priključe Evropskoj uniji. U Srbiji postoji velika i dugoročna tradicija zaštite autorskih prava, tako da oni po tom pitanju dosta prednjače.
Treba se reći da institucije u Bosni i Hercegovini – jedna od njih je AMUS (Asocijacija kompozitora-muzičkih stvaralaca) – pokušavaju da nauče od SOKOJ-a organizacija muzičkih autora Srbije i od ZAMP-a zaštite autorskih muzičkih prava, Srbije i Hrvatske, i da prevaziđu neka rješenja koristeći njihova rješenja. Oni su daleko ispred Bosne i Hercegovine, te imamo šta da naučimo od njih, ali to ne znači da mi ne bismo trebali da poduzmemo neke vlastite napore kojima ćemo da dignemo standarde u Bosni i Hercegovini, da iznađemo nešto, jer to, na kraju krajeva i Evropska unija zahtijeva od Bosne i Hercegovine – da nađemo nešto što će odgovarati više nama nego njima.