Svaka povratnička priča je slična, a opet toliko različita. Drena Bosnić iz Drvara, poput velikog broja svojih sugrađana, ostala je nakon rata bez posla. Ljubav prema rodnom kraju je velika, zato se i vratila u Drvar koji je, kako kaže, zaboravljen od svih.
No, živjeti se mora, kaže Drena, koja je odlučila spojiti ugodno s korisnim i vlastiti hobi pretvoriti u mali biznis, od kojeg danas egzistira njena porodica.
Šansu za plasman svojih proizvoda vidjela je u blizini Nacionalnog parka Una i već sedmu godinu kraj jedne od špilja u Martin Brodu turistima nudi svojih ruku djelo.
Novinarka RSE Dženita Duraković u razgovoru sa Drenom Bosnić
„Prije nego što je otvoren Nacionalni park Una počela sam raditi ručne radove. To volim, to je moja ljubav, to je moj život. Onda sam spojila ugodno s korisnim. Došla sam na ideju da krenem ovdje da radim i – super je. Uglavnom su sve ručni radovi i domaći proizvodi – domaći sokovi, domaći pekmez, likeri, rakije. Ručni radovi su uglavnom heklane, vezene i pletene stvari. Imam i suvenire tipa magneta, ukrasnih boce. Prije tri godine sam nesretnom igrom slučaja postala invalid. Ja sam osoba s invaliditetom, ali ne odustajem. Znači, dok god budem mogla raditi, radiću.“
Zanimalo nas je kako je u Dreninom Drvaru.
„U Drvaru se teško živi, u Drvaru je propast, nema života, narod se raseljava, iseljava, odlazi. Odlazi narod za boljim životom. Ali, ja sam sebe našla ovdje“, kaže Drena.
A na Dreninom štandu nema šta nema. Ipak, kaže, najveći interes je za domaće eko proizvode.
Slapovi Une
„Kako ko. Ima ih puno koji vole domaće proizvode. Odnedavno radim i sa domaćim kozijim sirom. To nije moj proizvod, ali jedan komšija ima farmu koza, pa usput, da mu učinim uslugu, počela sam raditi i sa tim. I mogu reći da sam zadovoljna“
A i turisti su oduševljeni.
„Ove domaće rukotvorine i domaći proizvodi, za svaku je pohvalu ovako u Nacionalnom parku imati priliku kupiti nešto bosansko, autohtono. Zaista divno za vidjeti", kaže nam jedna posjetiteljica Nacionalnog parka Una.