Da je bilo više hrabrih pripadnika JNA, kakav je Jovan Divjak, koji su bili spremni napustiti redove Armije odgovorne za zločine i etničko čišćenje, bosanski bi rat bio pošteđen 100 hiljada mrtvih duša, piše u komentaru od utorka austrijski Die Presse.
“Čovjek po dužnosti”, rečenica je koja preovladava u austrijskim medijima u opisivanju Jovana Divjaka.
Penzionisani general Armije Republike BiH čeka u Istražnom zatvoru u Beču da Srbija pošalje dokumente na kojima temelji svoju optužnicu za ratne zločine protiv čovjeka koji je za otkaz iz JNA, 1992.godine saznao preko radija.
Težak je ovo udarac uspostavljanju normalnih odnosa između Bosne i Srbije, piše u komentaru ugledni austrijski dnevnik Die Presse.
Jovan Divjak jedini je srbijanski general koji je ostao u Sarajevu da brani ovaj grad od agresije.
Danas ga njegov rodni Beograd optužuje da je učestvovao u zločinu nad vojnicima JNA prilikom povlačenja trupa iz Sarajeva. Tom je događaju, piše bečki dnevnik predhodio jedini pokušaj JNA da preuzme grad pod svoje.
U bombardovanju je pola Sarajeva ostalo bez telefona jer je zapaljena glavna pošta, uništen je tramvajski saobraćaj, a predsjednik tadašnjeg Predsjedništva, Alija Izetbegović je kidnapiran.
Ista se ta JNA samo dan kasnije, u maju 1992. godine, preobratila u armiju bosanskih Srba koja je narednih tri i po godine držala Sarajevo pod opsadom.
U toj ranoj fazi nije postojala koherentna bh. Armija. Prije se moglo govoriti o kaotičnoj grupi sastavljenoj od dobrovoljaca, Izetbegovićevih partijskih sljedbenika, ali i sitnih kriminalaca bez centralne komande, podsjeća Die Presse na situaciju u kojoj se desio napad na kolonu JNA u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu.
Haški je Tribunal još prije mnogo godina ispitao ovaj slučaj i nije podigao nikakvu optužnicu ni protiv Divjaka, ni protiv ostalih bosankih, bilo vojnih, bilo političkih lidera.
Ironija na kvadrat
Samim tim je još čudnije da se srbijansko Tužilaštvo proglasilo nadležnim za ovaj slučaj.
Dobrovoljačka ulica nije u Srbiji, žrtve su pripadnici Jugoslavenske, a ne neke srbijanske armije i dolaze iz raznih krajeva nekadašnje Jugoslavije.
A i kad se činjenice o umješanosti utvrde, Beograd ih uporno relativizira.
Baš kako je bilo hapšenje Ejupa Ganića u Londonu, u martu 2010.godine, tako je i Divjakovo u Beču politički motivirano.
Dok je Ganić, kao političar, bio sklon i nacionalnoj retorici, Divjak pripada onoj multinacionalnoj Bosni koju je rat uništio.
I sam je uostalom potkraj rata bio žrtva čišćenja, jer se kao srbijanski general nije više uklapao u precizno etnički oćišćenu vojsku bošnjačko-hrvatske federacije.
Umjesto Ratka Mladića, odgovornog za brojne zločine, među ostalim i genocid u Srebrenici, uhapšen je Jovan Divjak.
Mladić je još slobodan, a Srbin koji se borio protiv Karadžićevih Srba sjedi u istražnom zatvoru kamo nije mogao unijeti ni pastu za zube, ni žvakaću gumu.
Ironija na kvadrat, piše Die Presse, zaključivši - da je bilo više hrabrih pripadnika JNA, kakav je Jovan Divjak, koji su bili spremni napustiti redove Armije odgovorne za zločine i etničko čišćenje, bosanski bi rat bio poštedjen 100 000 mrtvih duša.
“Čovjek po dužnosti”, rečenica je koja preovladava u austrijskim medijima u opisivanju Jovana Divjaka.
Penzionisani general Armije Republike BiH čeka u Istražnom zatvoru u Beču da Srbija pošalje dokumente na kojima temelji svoju optužnicu za ratne zločine protiv čovjeka koji je za otkaz iz JNA, 1992.godine saznao preko radija.
Težak je ovo udarac uspostavljanju normalnih odnosa između Bosne i Srbije, piše u komentaru ugledni austrijski dnevnik Die Presse.
Jovan Divjak jedini je srbijanski general koji je ostao u Sarajevu da brani ovaj grad od agresije.
Danas ga njegov rodni Beograd optužuje da je učestvovao u zločinu nad vojnicima JNA prilikom povlačenja trupa iz Sarajeva. Tom je događaju, piše bečki dnevnik predhodio jedini pokušaj JNA da preuzme grad pod svoje.
U bombardovanju je pola Sarajeva ostalo bez telefona jer je zapaljena glavna pošta, uništen je tramvajski saobraćaj, a predsjednik tadašnjeg Predsjedništva, Alija Izetbegović je kidnapiran.
Ista se ta JNA samo dan kasnije, u maju 1992. godine, preobratila u armiju bosanskih Srba koja je narednih tri i po godine držala Sarajevo pod opsadom.
U toj ranoj fazi nije postojala koherentna bh. Armija. Prije se moglo govoriti o kaotičnoj grupi sastavljenoj od dobrovoljaca, Izetbegovićevih partijskih sljedbenika, ali i sitnih kriminalaca bez centralne komande, podsjeća Die Presse na situaciju u kojoj se desio napad na kolonu JNA u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu.
Haški je Tribunal još prije mnogo godina ispitao ovaj slučaj i nije podigao nikakvu optužnicu ni protiv Divjaka, ni protiv ostalih bosankih, bilo vojnih, bilo političkih lidera.
Ironija na kvadrat
Samim tim je još čudnije da se srbijansko Tužilaštvo proglasilo nadležnim za ovaj slučaj.
Dobrovoljačka ulica nije u Srbiji, žrtve su pripadnici Jugoslavenske, a ne neke srbijanske armije i dolaze iz raznih krajeva nekadašnje Jugoslavije.
Protest posle izveštaja da je Jovan Divjak,uhapšen u Beču, negove pritalice na mirnom protestu u Sarajevu, 05 mart 2011.
Potpuno je dakle nejasno na temelju čega bi to srbijanski sud trebao biti nadležan za ovaj slučaj. Pogotovu što se Srbija godinama trudi uvjeriti sve da nije učestvovala u ratu u BiH. 
A i kad se činjenice o umješanosti utvrde, Beograd ih uporno relativizira.
Baš kako je bilo hapšenje Ejupa Ganića u Londonu, u martu 2010.godine, tako je i Divjakovo u Beču politički motivirano.
Dok je Ganić, kao političar, bio sklon i nacionalnoj retorici, Divjak pripada onoj multinacionalnoj Bosni koju je rat uništio.
I sam je uostalom potkraj rata bio žrtva čišćenja, jer se kao srbijanski general nije više uklapao u precizno etnički oćišćenu vojsku bošnjačko-hrvatske federacije.
Umjesto Ratka Mladića, odgovornog za brojne zločine, među ostalim i genocid u Srebrenici, uhapšen je Jovan Divjak.
Mladić je još slobodan, a Srbin koji se borio protiv Karadžićevih Srba sjedi u istražnom zatvoru kamo nije mogao unijeti ni pastu za zube, ni žvakaću gumu.
Ironija na kvadrat, piše Die Presse, zaključivši - da je bilo više hrabrih pripadnika JNA, kakav je Jovan Divjak, koji su bili spremni napustiti redove Armije odgovorne za zločine i etničko čišćenje, bosanski bi rat bio poštedjen 100 000 mrtvih duša.