Građani će reći da sve manje čitaju jer im je životni tempo nametnuo takav način življenja. Također, za sve manje vremena za opuštanje uz knjigu, krive europske standarde. Vole reći da je približavanjem Europskoj uniji sve više posla, a sve manje vremena za čitanje, pa onda radije posežu za internetom ili fillmovima koji o određenoj knjizi govore puno kraće, bez dublje analize problema i događaja.
Eminentni književnici s prostora bivše Jugoslavije analizirali su upravo ova pitanja. Većina ih smatra da je knjiga zasebna civilizacija i da joj nema konkurencije, te da priča da Europa mijenja svijest ljudi nema svoje mjesto.
Zdenko Lešić, umirovljeni profesor teorije književnosti, kritičar, esejist, prevodilac, romansijer.
„Jedan dobar roman čita nekoliko miliona ljudi. Ako uzmem, recimo, britansku nagradu za roman, Booker Prize, poslije te nagrade roman ide u javnost i prodaje se u nevjerovatnom broju stotine hiljada primjeraka. Ako se govori o sudbini knjige, naprosto je promašena ideja da je knjiga izgubila bitku sa elektronskim medijima. Mnogi ljudi više vole da čitaju nego da sjede, ne misleći, pred televizorom,“ kaže Lešić.
Ipak, položaj knjige je u dobroj mjeri izmijenjen, bilo u EU bilo u zemljama tranzicije kakva je i BiH, dodaje Lešić.
„Ono što je izmijenilo položaj knjige je njena konkurentnost sa drugim medijima. Nesumnjivo da drugi mediji više odgovaraju ljudskoj potrebi da olakšano doživljavaju svijet,“ kazao je on.
To što građani sve manje pronalaze vremena za knjigu nema veze s europskim standardima življenja, kaže profesor književnosti Ahmet Kasumović.
„Ako neko želi da ide linijom manjeg otpora, ako neko ne želi da se optereti nečim čime bi trebalo da se optereti u procesu svoga obrazovanja, onda će on, naravno, posegnuti za internetom. Ali, svakom takvom treba reći da se osiromašuje jer poznavanje informacije ima vrijednosti u informativnim znanostima, ali osiromašuje se za umjetnost, osiromašuje se za životno iskustvo, za jezički lijep izraz, za retoriku. Utjecaja političkih, kontinentalnih, međudržavnih – ubijeđen sam da ama baš nikakvih nema,“ smatra Kasumović.
Boljka tehnološkog svijeta
Knjiga je zasebna civilizacija, ona je na moralnom, karakternom i obrazovnom planu nešto što nema cijela zemaljska kugla. Obrazovanje kakvo knjiga pruža, za sada nije ponudio niti jedan obrazovni sustav svijeta. U životu književnice Mirjane Đurđević knjiga ima posebno mjesto, iako je i sama zarobljenica modernog tehnološkog svijeta.
„Koliko ja znam, odnos evropske kulture je mnogo ozbiljniji prema knjizi nego naš odnos, na ovim prostorima. To nije evropska boljka, to je prosto boljka ovog novog tehnološkog sveta. On je za to kriv, pre svega, a ne politika. Moj život je visoko tehnologizovan, ali mi te stvari uopšte ne smetaju. Nekako to uspevam da uklopim sa čitanjem,“ rekla je Durđević.
Sve više se piše, a sve manje se čita. Pisci - umjesto na papiru - djela objavljuju na blogovima. To je vrlo često i potreba pisca da podijeli sa svojim čitateljima neku misao. Važna je suština piščevog djelovanja, mišljenja je srpski pesnik i romanopisac Zvonko Karanović.
„Treba da imamo na umu da se prvi čovek izražavao pišući po zidovima pećine, kasnije po kamenju, kasnije po papirusima, pa je izmišljena ova hartija. Sada se, uglavnom, i preko interneta, u toj elektronskoj formi, knjiga čita. Nije važan oblik, kako će ta knjiga da izgleda. Važna je suština. Mislim, to – da li to Evropa nameće ili ne nameće – ma to nameće život sam. Jednostavno, mi želimo da idemo u korak sa civilizacijom, pre svega sa tehnologijom. Kako se tehnologija bude menjala, tako će i ti oblici knjige da se menjaju, tako će i čovekov život da se menja. Negde ta tehnologija pomogne čoveku, negde ga zarobi,“ kaže Karanović.
Na pitanje hoćemo li za dvadesetak godina biti dovoljno obrazovani, Karanović odgovara:
„Mislim da je to individualna stvar. Mi stalno očekujemo da nam rešenja dođu negde odozgo, sa nivoa društva, sa nivoa države, možda sa nivoa morala, ali to je individualna stvar. Onaj koji oseća potrebu za knjigom i za čitanjem, on će, bez obzira na prepreke, bez obzira na nemanje vremena i svega drugog, doći do te knjige. Znači, isključivo individualno. A sada treba, kažem, deci usađivati tu ljubav za knjigom, mada mnogi, kada dođu u neke godine, ako kao deca nisu čitali ili su ih interesovale druge stvari, jednostavno shvate koliko je ta knjiga važna.“
Stoga, mišljenje da Europa nameće neke standarde - čiste su predrasude, smatraju eminentni kniževnici s područja BiH, Hrvatske i Srbije. Ono što Europa nameće je da je knjiga kulturno blago koje vrijedi njegovati. Prije će biti da su građani BiH opterećeni nekim socijalnim problemima, pa im onda više odgovara uživati u svijetu sapunica, nego malo više napregnuti moždane vijuge i uživati u dobroj spisateljskoj misli.
*****
Ostali prilozi iz ovosedmičnog programa Na vratima Evrope:
Evropski put počinje u glavi
Datum ukidanja viza još uvijek nepoznat
*****
Program Na vratima Evrope - svake nedjelje od 15 časova samo u našem radijskom programu i na internet stranici. (Autor programa: Gordana Sandić-Hadžihasanović)
Eminentni književnici s prostora bivše Jugoslavije analizirali su upravo ova pitanja. Većina ih smatra da je knjiga zasebna civilizacija i da joj nema konkurencije, te da priča da Europa mijenja svijest ljudi nema svoje mjesto.
Zdenko Lešić, umirovljeni profesor teorije književnosti, kritičar, esejist, prevodilac, romansijer.
Ako se govori o sudbini knjige, naprosto je promašena ideja da je knjiga izgubila bitku sa elektronskim medijima. Mnogi ljudi više vole da čitaju nego da sjede, ne misleći, pred televizorom, smatra Zdenko Lešić.
„Jedan dobar roman čita nekoliko miliona ljudi. Ako uzmem, recimo, britansku nagradu za roman, Booker Prize, poslije te nagrade roman ide u javnost i prodaje se u nevjerovatnom broju stotine hiljada primjeraka. Ako se govori o sudbini knjige, naprosto je promašena ideja da je knjiga izgubila bitku sa elektronskim medijima. Mnogi ljudi više vole da čitaju nego da sjede, ne misleći, pred televizorom,“ kaže Lešić.
Ipak, položaj knjige je u dobroj mjeri izmijenjen, bilo u EU bilo u zemljama tranzicije kakva je i BiH, dodaje Lešić.
„Ono što je izmijenilo položaj knjige je njena konkurentnost sa drugim medijima. Nesumnjivo da drugi mediji više odgovaraju ljudskoj potrebi da olakšano doživljavaju svijet,“ kazao je on.
To što građani sve manje pronalaze vremena za knjigu nema veze s europskim standardima življenja, kaže profesor književnosti Ahmet Kasumović.
„Ako neko želi da ide linijom manjeg otpora, ako neko ne želi da se optereti nečim čime bi trebalo da se optereti u procesu svoga obrazovanja, onda će on, naravno, posegnuti za internetom. Ali, svakom takvom treba reći da se osiromašuje jer poznavanje informacije ima vrijednosti u informativnim znanostima, ali osiromašuje se za umjetnost, osiromašuje se za životno iskustvo, za jezički lijep izraz, za retoriku. Utjecaja političkih, kontinentalnih, međudržavnih – ubijeđen sam da ama baš nikakvih nema,“ smatra Kasumović.
Boljka tehnološkog svijeta
Knjiga je zasebna civilizacija, ona je na moralnom, karakternom i obrazovnom planu nešto što nema cijela zemaljska kugla. Obrazovanje kakvo knjiga pruža, za sada nije ponudio niti jedan obrazovni sustav svijeta. U životu književnice Mirjane Đurđević knjiga ima posebno mjesto, iako je i sama zarobljenica modernog tehnološkog svijeta.
„Koliko ja znam, odnos evropske kulture je mnogo ozbiljniji prema knjizi nego naš odnos, na ovim prostorima. To nije evropska boljka, to je prosto boljka ovog novog tehnološkog sveta. On je za to kriv, pre svega, a ne politika. Moj život je visoko tehnologizovan, ali mi te stvari uopšte ne smetaju. Nekako to uspevam da uklopim sa čitanjem,“ rekla je Durđević.
Koliko ja znam, odnos evropske kulture je mnogo ozbiljniji prema knjizi nego naš odnos, na ovim prostorima. To nije evropska boljka, to je prosto boljka ovog novog tehnološkog sveta, smatra Mirjana Đurđević.
Sve više se piše, a sve manje se čita. Pisci - umjesto na papiru - djela objavljuju na blogovima. To je vrlo često i potreba pisca da podijeli sa svojim čitateljima neku misao. Važna je suština piščevog djelovanja, mišljenja je srpski pesnik i romanopisac Zvonko Karanović.
„Treba da imamo na umu da se prvi čovek izražavao pišući po zidovima pećine, kasnije po kamenju, kasnije po papirusima, pa je izmišljena ova hartija. Sada se, uglavnom, i preko interneta, u toj elektronskoj formi, knjiga čita. Nije važan oblik, kako će ta knjiga da izgleda. Važna je suština. Mislim, to – da li to Evropa nameće ili ne nameće – ma to nameće život sam. Jednostavno, mi želimo da idemo u korak sa civilizacijom, pre svega sa tehnologijom. Kako se tehnologija bude menjala, tako će i ti oblici knjige da se menjaju, tako će i čovekov život da se menja. Negde ta tehnologija pomogne čoveku, negde ga zarobi,“ kaže Karanović.
Na pitanje hoćemo li za dvadesetak godina biti dovoljno obrazovani, Karanović odgovara:
„Mislim da je to individualna stvar. Mi stalno očekujemo da nam rešenja dođu negde odozgo, sa nivoa društva, sa nivoa države, možda sa nivoa morala, ali to je individualna stvar. Onaj koji oseća potrebu za knjigom i za čitanjem, on će, bez obzira na prepreke, bez obzira na nemanje vremena i svega drugog, doći do te knjige. Znači, isključivo individualno. A sada treba, kažem, deci usađivati tu ljubav za knjigom, mada mnogi, kada dođu u neke godine, ako kao deca nisu čitali ili su ih interesovale druge stvari, jednostavno shvate koliko je ta knjiga važna.“
Stoga, mišljenje da Europa nameće neke standarde - čiste su predrasude, smatraju eminentni kniževnici s područja BiH, Hrvatske i Srbije. Ono što Europa nameće je da je knjiga kulturno blago koje vrijedi njegovati. Prije će biti da su građani BiH opterećeni nekim socijalnim problemima, pa im onda više odgovara uživati u svijetu sapunica, nego malo više napregnuti moždane vijuge i uživati u dobroj spisateljskoj misli.
*****
Ostali prilozi iz ovosedmičnog programa Na vratima Evrope:
Evropski put počinje u glavi
Datum ukidanja viza još uvijek nepoznat
*****
Program Na vratima Evrope - svake nedjelje od 15 časova samo u našem radijskom programu i na internet stranici. (Autor programa: Gordana Sandić-Hadžihasanović)