U jeku najvećeg vala nezaposlenosti i općeg radničkog nezadovoljstva u Hrvatskoj je osnovana nova radnička stranka 'Hrvatski laburisti - stranka rada'. Novu radničku stranku osnovao je nezavisni saborski zastupnik Dragutin Lesar, istaknuti sindikalni čelnik iz '90. s porukom da će štiti sve one koji žive od svog rada.
Dosadašnji pokušaji sa strankama sličnih predznaka uglavnom su propadali, iako je činjenica da radnici u Hrvatskoj, koji su i najveći gubitnici tranzicije, nemaju svog političkog predstavnika.
Vrijeme je da nakon 20 godina višestranačja netko u ovoj zemlji zastupa i interese radnika jer, poslodavci imaju svoje zaštitnike i u Saboru, i u Vladi i u oporbi – poručuje nekadašnji sindikalist, zatim član Hrvatske narodne stranke, a posljednjih godina nezavisni saborski zastupnik, Dragutin Lesar, kojeg već neki nazivaju i 'hrvatskim Blairom'.
„Mi smo naprosto procijenili da je društveni trenutak takav da onima koji žive od svog rada, a to je malo šire od 'radnika', moramo omogućiti i dati im šansu da se opredjele, da li će kroz politički angažman pokušati štititi i promicati svoje interese ili će biti i dalje zadovoljni strankama koje se dosad obnašale vlast, a njih se sjete samo na dan izbora kad im postaju 'dragi i mili birači'."
Član stranke gladnih
U razgovoru za RSE, kao čelnik hrvatskih laburista, Lesar je prvu političku podršku uputio splitskim radnicima koji za četvrtak najavljuju opći štrajk, a Lesar ne isključuje ni širi radnički bunt i nemire.
„Do njih doista može doći i oni mogu biti izuzetno opasni, ali ja ih ne bih osuđivao, ja bih ih čak i podržao i sa simpatijama na njih gledao, jer je naprosto nedozvoljivo da se vlast pravi toliko 'ćorava i glupa' da ne vidi da ljudi ostaju bez egzistencije, da banke prodaju radničke kuće jer ne mogu vraćati kredite jer su dobili otkaz, a da oni koji su ubrali vrhnje u vremenu stvaranja profita i ekstraprofita, danas se prave iznenađeni dubinom krize i širinom korupcije koja je u Hrvatskoj prisutna.“
Istodobno, među radnicima, koji već mjesecima ne dobivaju plaću, a više od 200 ih dnevno ostaje bez posla, vlada opće razočarenje i nepovjerenje u bilo koju političku stranku.
Radnik splitskog Adriakema, jučer na prosvjedu:
„Nisam član nikakve stranke, al' sam član stranke gladnih...“
„Nezaposleni, gladni, obespravljeni, pokradeni, prevareni - to je najveći broj ljudi danas u Hrvatskoj i ono što mi sigurno obećavamo, to je, ako budemo u vlasti, ta vlast će biti poštena!“ kaže Lesar.
"Niša" u političkoj areni
'Hrvatski laburisti' su 115. stranka u Hrvatskoj iako ih je na političkoj sceni stvarno prisutno oko 15. Analitičari se slažu da nova radnička stranka ima dovoljno vrijednosnog prostora na hrvatskoj ljevici, jer iza oporbenog SDP-a koji je lijevi centar, nikoga i nema, ali pitanje je, kaže Višeslav Raos iz Centra za politička istraživanja, može li uspjeti, iako u Hrvtskoj nema prave socijaldemokratske politike:
„U Hrvatskoj zaista postoji društvena potreba za socijaldemokratskom strankom ili strankom koja bi zastupala takve stavove, jer mi na vlasti imamo desni centar koji vodi neodrživu socijalnu politiku i imamo oporbu, nominalno liberalnu, nominalno socijaldemokratsku koja zapravo zagovara neoliberalna ekonomska rješenja, ali organizacijski osnažiti takvu novu i istinsku socijaldemokratsku stranku nije baš sasvim jednostavno.“
Nije optimista ni Davor Gjenero, pogotovo ne vjeruje u neku takvu novu snagu do idućih parlamentarnih izbora ali, dugoročno, možda. Gjenero smatra da je Lesarova prednost u odnosu na prijašnje pokušaje osnivanja radničkih stranaka u Hrvatskoj njegov dokazani i uspješni sindikalizam:
„Takvo povezivanje sindikalizma, koje je evidentno u krizi i lijeve političke koncepcije, koja isto tako ne funkcionira najbolje u Hrvatskoj, može biti uvod u dugoročnije stvaranje nove političke organizacije, novog političkog prostora i zauzimanja jedne 'niše' u političkoj areni u kojoj dosad nitko, u pravom smislu riječi, nije djelovao.“
Suzdržan je i kolumnist i politički analitičar Marinko Čulić:
„Normalno, nikad ti radnici svih ovih 20 godina nisu imali svoje prave političke predstavnike uključivali su se u sindikate, koji se vežu malo ovdje, malo ondje, tako da je to sve potpuno zapušteno, svi dižu ruke od toga i to je, vjerojatno, najtužnija priča o hrvatskoj tranziciji – radnici i lijeve stranke. To je jedan potpuno 'nekonzumirani brak'."
Dosadašnji pokušaji sa strankama sličnih predznaka uglavnom su propadali, iako je činjenica da radnici u Hrvatskoj, koji su i najveći gubitnici tranzicije, nemaju svog političkog predstavnika.
Vrijeme je da nakon 20 godina višestranačja netko u ovoj zemlji zastupa i interese radnika jer, poslodavci imaju svoje zaštitnike i u Saboru, i u Vladi i u oporbi – poručuje nekadašnji sindikalist, zatim član Hrvatske narodne stranke, a posljednjih godina nezavisni saborski zastupnik, Dragutin Lesar, kojeg već neki nazivaju i 'hrvatskim Blairom'.
„Mi smo naprosto procijenili da je društveni trenutak takav da onima koji žive od svog rada, a to je malo šire od 'radnika', moramo omogućiti i dati im šansu da se opredjele, da li će kroz politički angažman pokušati štititi i promicati svoje interese ili će biti i dalje zadovoljni strankama koje se dosad obnašale vlast, a njih se sjete samo na dan izbora kad im postaju 'dragi i mili birači'."
Član stranke gladnih
U razgovoru za RSE, kao čelnik hrvatskih laburista, Lesar je prvu političku podršku uputio splitskim radnicima koji za četvrtak najavljuju opći štrajk, a Lesar ne isključuje ni širi radnički bunt i nemire.
„Do njih doista može doći i oni mogu biti izuzetno opasni, ali ja ih ne bih osuđivao, ja bih ih čak i podržao i sa simpatijama na njih gledao, jer je naprosto nedozvoljivo da se vlast pravi toliko 'ćorava i glupa' da ne vidi da ljudi ostaju bez egzistencije, da banke prodaju radničke kuće jer ne mogu vraćati kredite jer su dobili otkaz, a da oni koji su ubrali vrhnje u vremenu stvaranja profita i ekstraprofita, danas se prave iznenađeni dubinom krize i širinom korupcije koja je u Hrvatskoj prisutna.“
Nedozvoljivo je da se vlast pravi toliko 'ćorava i glupa' da ne vidi da ljudi ostaju bez egzistencije, a da se oni koji su ubrali vrhnje u vremenu stvaranja profita i ekstraprofita, danas prave iznenađeni dubinom krize i širinom korupcije.
Istodobno, među radnicima, koji već mjesecima ne dobivaju plaću, a više od 200 ih dnevno ostaje bez posla, vlada opće razočarenje i nepovjerenje u bilo koju političku stranku.
Radnik splitskog Adriakema, jučer na prosvjedu:
„Nisam član nikakve stranke, al' sam član stranke gladnih...“
„Nezaposleni, gladni, obespravljeni, pokradeni, prevareni - to je najveći broj ljudi danas u Hrvatskoj i ono što mi sigurno obećavamo, to je, ako budemo u vlasti, ta vlast će biti poštena!“ kaže Lesar.
"Niša" u političkoj areni
'Hrvatski laburisti' su 115. stranka u Hrvatskoj iako ih je na političkoj sceni stvarno prisutno oko 15. Analitičari se slažu da nova radnička stranka ima dovoljno vrijednosnog prostora na hrvatskoj ljevici, jer iza oporbenog SDP-a koji je lijevi centar, nikoga i nema, ali pitanje je, kaže Višeslav Raos iz Centra za politička istraživanja, može li uspjeti, iako u Hrvtskoj nema prave socijaldemokratske politike:
„U Hrvatskoj zaista postoji društvena potreba za socijaldemokratskom strankom ili strankom koja bi zastupala takve stavove, jer mi na vlasti imamo desni centar koji vodi neodrživu socijalnu politiku i imamo oporbu, nominalno liberalnu, nominalno socijaldemokratsku koja zapravo zagovara neoliberalna ekonomska rješenja, ali organizacijski osnažiti takvu novu i istinsku socijaldemokratsku stranku nije baš sasvim jednostavno.“
Takvo povezivanje sindikalizma, koje je evidentno u krizi i lijeve političke koncepcije, koja isto tako ne funkcionira najbolje u Hrvatskoj, može biti uvod u dugoročnije stvaranje nove političke organizacije.
„Takvo povezivanje sindikalizma, koje je evidentno u krizi i lijeve političke koncepcije, koja isto tako ne funkcionira najbolje u Hrvatskoj, može biti uvod u dugoročnije stvaranje nove političke organizacije, novog političkog prostora i zauzimanja jedne 'niše' u političkoj areni u kojoj dosad nitko, u pravom smislu riječi, nije djelovao.“
Suzdržan je i kolumnist i politički analitičar Marinko Čulić:
„Normalno, nikad ti radnici svih ovih 20 godina nisu imali svoje prave političke predstavnike uključivali su se u sindikate, koji se vežu malo ovdje, malo ondje, tako da je to sve potpuno zapušteno, svi dižu ruke od toga i to je, vjerojatno, najtužnija priča o hrvatskoj tranziciji – radnici i lijeve stranke. To je jedan potpuno 'nekonzumirani brak'."