U očekivanju Nobelove nagrade za književnost, dobitnica prošlogodišnje nagrade, bjeloruska novinarka i spisateljica Svetlana Aleksijevič za RSE govori o jačanju militarizma u Rusiji, stanju u svijetu, te svojim novim projektima.
Kao i velika većina svjetske javnosti, Svetlana Alekijevič sa užasom promatra strahote rata u Siriji.
"Za umjetnika je to nepodnošljivo spektakl", kaže ona.
Aleksijevič je Nobelovu nagradu 2015. osvojila za "polifono pisanje" u kojem je "istraživala traume u Sovjetskom Savezu nakon Drugog svjetskog rata. Njeno pisanje, istaknuo je Nobelov komitet, je spomenik patnje i hrabrosti u našem vremenu.
Sada je ona posebno uznemirena jer vidi da Rusi slave svoju vladu i hvale je zbog njene agresivne vanjske politike.
"Imamo militarističku kulturu. Mi smo ratnici. Nemamo nikakvu drugu povijest. Ili smo se pripremali za rat ili smo ratovali. I tako je taj militarizam otkočio sve naše psihološke kočnice", kazala je.
Ruska aneksije ukrajinskog Krima i otvorena podrška separatistima u istočnoj Ukrajini je neshvatljiva, kaže književnica, jer "bez Ukrajine Rusija ne postoji u onom carskom, imperijalnom smislu na koji se stalno poziva".
Njen odnos prema "ratu u Ukrajini" je jasan i nedvosmislen.
"Ja sam na ukrajinskoj strani, to je okupacija jasno i glasno", poručuje cijenjena bjeloruska književnica.
Sirija je, međutim, "negdje daleko i ljudi to apsolutno ne razumiju".
"Neshvatljivo je čak i za mene, koja sam pročitala (Lava) Tolstoja i (Fjodora) Dostojevskog i također (Ericha Mariu) Remarka i koja prati politiku i koja je izučavala sovjetski narod i njihovu povijest posljednjih trideset godina. Sada je u Rusiji zastrašujuće upaliti televiziju. Ili ćeš vidjeti neki novi ratni brod, neki novi tenk ili novi avion", riječi su Svetlane Aleksijevič.
Sirija je negdje daleko i ljudi to apsolutno ne razumiju: Svetlana Aleksijevič
Aleksijevič vidi oštru razliku između današnje Ukrajine i Rusije. Ukrajina, kaže ona, "gleda prema budućnosti, a "Rusija, se naprotiv, koprca u svojoj prošlosti".
Povijesno gledano, Rusi su čeznuli za "velikom idejom" koja im odvlači pogled od siromaštva i čini ih da se osjećaju dijelom nečega velikog. Potraga za takvom idejom davi današanju Rusiju i to je vrlo opasno.
"Vrlo je važno da cijeli svijet prihvati ideju koja je vama toliko potrebna. Ideju možete ubijati, ali ljude ne. Nadam se i uvijek ponavljam da nas mržnja neće spasiti. Samo ljubav. Razgovor jednih s drugima", ističe književnica.
Aleksijevič ovih dana mnogo razmišlja upravo o ljubavi.
"Sada pripremam dvije knjige. Jedna od njih je o ljubavi, u kojoj muškarci i žene govore o ljubavi. Druga je o starosti i smrti, kada osoba napušta ovaj život, o čemu razmišlja? Te stvari me sada zanimaju", kaže Svetlana Aleksijevič.