Nakon nekoliko svečanih i edukativnih prikazivanja dokumentarnog filma o svjedocima zločina na Haškom sudu za bivšu Jugoslaviju, uradak pod nazivom „Njihovim očima: svjedoci pravde“ dostupan je sada i cjelokupnoj javnosti budući da je službeno objavljen na internetskoj stranici – youtube.
Ovaj treći po redu dugometražni dokumentarni film u produkciji Outreach programa Haškog suda opisuje ključnu ulogu koju žrtve i svjedoci imaju u kaznenom gonjenju optuženih za ratne zločine počinjene tijekom devedesetih godina u bivšoj Jugoslaviji.
Da ste žrtva ratnog zločina, biste li bili voljni svjedočiti? U filmu Njihovim očima: svjedoci pravde – o motivima svog svjedočenja govori pet ljudi koji su to učinili. Petoro običnih muškaraca i žena preživjeli su krvave sukobe u kojima su počinjena ubojstva i mučenja, tijekom kojih su izbrisane čitave zajednice.
Oči u oči s odgovornima
Umjesto da o tome šute, odlučili su istupiti i svjedočiti o svojim iskustvima i, u nekim slučajevima, o počiniocima koji su im nanijeli patnju. Mirsada Malagić svjedočila je o nestanku sinova, muža i ostalih muških članova obitelji u Srebrenici 1995. godine, a u filmu je opisala susret u sudnici s osuđenim generalom Vojske Republike Srpske Radislavom Krstićem.
„I on tako mirno sjedi pored Vas i gleda. Kakvu bih mu presudu ja donijela? Ja sam se sama zapitala, nisam to rekla ni pred Haškim sudom. Kad bi mi dali odriješene ruke da ja nešto napravim – što bih mu ja uradila? Jednostavno prvo nisam takav čovjek, ne bih mu mogla uraditi ono što je on uradila nama. Razmišljala sam – kako je mogao biti čovjek toliko godina, da radi s našim ljudima, jer je radio s jednim mojim susjedom, a da toliko zla napravi“, navela je Malagić.
Velibor Trivičević, medicinski tehničar iz Prijedora, svjedočio je protiv generala Armije Bosne i Hercegovine Rasima Delića, budući da je preživio zlostavljanje od strane mudžahedina koji su nekim zarobljenicima sjekirom odrubili glave.
„Pa mogu Vam reći da je svjedočenje u sudnici Haškog suda jedno od najtežih iskustava u mojem životu. Pa znate kako – s jedne strane je čovjek okrivljen za ratni zločin u kojem nije po meni sudjelovao, nego je optužen po zapovjednoj odgovornosti. Ja tog čovjeka nikada prije nisam vidio, sad treba da svjedočim i kažem što je netko radio – na temelju čega trebamo optužiti njega“, pojasnio je svoje nedoumice Trivičević.
Svjedoci se u sudnici ponovno suočili s traumama
Od početka rada 1996. godine do danas iskaz na Haškom sudu za bivšu Jugoslaviju dalo je preko 5.000 svjedoka. Među njima je bilo više od 80 posto preživjelih žrtava, očevidaca zločina te članova obitelji žrtava. Većina njih još uvijek trpe fizičke i psihičke posljedice ratnih strahota koje su proživjeli.
Minka Čehajić je opisala u filmu kako joj je bilo u Hagu svjedočiti o odvođenju muža u Sanskom Mostu 1992. godine – i njegovom nestanku iz logora Omarska.
„Da sam ja nakon tih 12 dana koje sam provela u Den Haagu – kao da iza toga više jednostavno nisam bila normalna. Došao je psiholog i pitao – jesam li u redu? Ja sam liječnik i znam, mislim si... ali ja sam vidjela da nisam bila. Jer to me je potreslo i vratilo u te događaje, a to je strašno. Da čovjek to ne zaboravi ne bi mogao živjeti“, navela je Čehajić svoje iskustvo.
U dokumentarcu "Njihovim očima: Svjedoci pravde" svoja iskustva tijekom i nakon svjedočenja opisali su i Abdulah Ahmić koji je preživio egzekuciju mještana Ahmića od strane pripadnika Hrvatskog vijeća obrane, dok se Mina Žunac prisjetila gubitka noge prilikom granatiranja Zagreba od strane Srpske vojske Krajine.
Cilj filma je bio napraviti trajni podsjetnik na doprinos koji su svjedoci dali međunarodnom pravosuđu, kao i na važnost neposrednog svjedočenja u kontekstu međunarodne pravde. No i da se pošalje poruka cijelom svijetu – da se zločini koji su se njima dogodili - više ne smiju ponoviti.