Evropski dan jezika obilježen je ove sedmice u Travniku, u organizaciji Nacionalnog instituta za kulturu EU u BiH. Procjenjuje se da na svijetu postoji oko 7.000 jezika, dok najmanje polovica svjetskog stanovništva zna dva ili više od njih.
Čovjek vrijedi onoliko koliko jezika govori, poslovica s kojom se slažu i srednjoškolci iz Travnika.
Gimnazijalka Azra Kerić želi proputovati cijeli svijet i to je glavni razlog zbog kojeg namjerava naučiti što više jezika.
"Meni je najzanimljiviji jezik španski. Da ga govorim tečno – ne govorim, ali se nadam da ću jednog dana doći do tog nivoa. Pored španskog, tu je naravno i engleski, a nadam se da ću naučiti još dva, tri jezika, koliko toliko. Uglavnom, ako želimo da upoznajemo nove ljude i njihovu kulturu, bitno je da znamo bar nešto od njihovog jezika. Time, ja mislim, pokazujemo i neko poštovanje. Iskreno, ja bih voljela da svako ko dođe u našu zemlju, da se malo potrudi naučiti par riječi našeg jezika", iskreno će Azra Kerić.
Srednjoškolci su svjesni da je za putovanja o kojima sanjaju poteban i novac, koji je, unatoč ulaganju u obrazovanje, u BiH sve teže zaraditi. Zbog toga je, kako kaže Elma Saliović, učenja njemačkog jezika i dalje najpopularnije među mladima koji se pripremaju za odlazak iz BiH.
"Njemački je u zadnje vrijeme sve popularniji, otvara sve više puteva. Ja volim svoju državu, ovo je moja domovina, ali opet smatram da nemamo dovoljno perspektive", navodi Saliović.
Srednjoškolka Gabrijela Zlatunić dijeli slično mišljenje.
"Što se našeg Balkana tiče, njemački je popularan iz prostog razloga što nemamo radnih mjesta i što Njemačka pruža toliko radnih mjesta, pogotovo medicinskom kadru. Mislim da mladi koji uče njemački, uče ga baš zbog toga", navodi Zlatunić.
A da je motiv za učenje jezika, umjesto razumijevanja i upoznavanja drugih kultura, za bh. građane često borba za egzistenciju, kaže i Arna Šabić, profesorica njemačkog jezika.
"Često znam reći svojim učenicima da cijela Bosna i Hercegovina uči njemački jezik, na žalost, iz ekonomskih razloga, zato što oni, pogotovo kada završe medicinsku školu, masovno odlaze u Njemačku, jer je to deficitarna struka tamo, a kod nas nemaju šanse za zaposlenje", ocjenjuje profesorica Šabić.
Mirza Kovačević iz Goethe instituta ističe da je njemački jezik oduvijek bio popularan na prostoru BiH, ali da niko nije oduševljen time što je to danas postao alat koji građanima služi za napuštanje zemlje.
"Mi se tom činjenicom ne ponosimo, a činjenica jeste da jako puno mladih ljudi u zadnje vrijeme se javlja da bi otišlo u zemlje njemačkog govornog područja. Na žalost, to je tako zbog prilika u našoj zemlji", ističe Kovačević.
(TV Liberty: Kako tamo, rođače, 2015.)
Vaš browser nepodržava HTML5
Kako tamo, rođače
I dok se strani jezici uče s ciljem odlaska iz zemlje, istovremeno se na jezike kojima govore bh. narodi ne gleda kao na bogatstvo, nego kao na političko pitanje. Tri službena jezika, među kojima gotovo da i nema razlike, umjesto za povezivanje služe za razdvajanje ljudi.
"Jezici ne treba nikako da nas razdvajaju, bilo da se radi o bosanskom, srpskom ili hrvatskom. To ćemo morati reći i našim političarima. Ja doista vjerujem da mi imamo jako puno i više zajedničkih stvari nego stvari koje nas čine različitim. Političari bi doista trebali da nas ujedinjuju, a ne da razdvajaju", pojašnjava Sanela Ademović, predstavnica Ambasade Švicarske u Bosni i Hercegovini.
A upravo su bh. političari ti kojima su bosanski, hrvatski ili srpski često jedini jezici koji govore. I dok za predstavljanja Bosne i Hercegovine u svijetu nerijetko imaju prevoditelje, njihovo insistiranje na razlikovanju jezika kojima govore bh. narodi dovedeno je do apsurda, koji je prije više od 20 godina predvidjela ekipa iz kultnog serijala Top lista nadrealista.
Vaš browser nepodržava HTML5
Nadrealisti o jezicima