Nedaleko od Bileće nalazi se selo Dendono korito. Specifično je po tome što u njemu živi sedam muškaraca, koji se nikada nisu ženili. Bez obzira na godine i danas razmišljaju o ženidbi i nadaju se da će se mlada pojaviti.
Makadamskim putem južno od Bileće stižete u selo zvano Dendino korito. Na prvi pogled selo kao i svako drugo hercegovačko selo. Kuće, štale, stoka, obrađene bašte, na posnoj hercegovčakoj zemlji. Jedan od mještana Rajko Denda kaže da se život nije mnogo promjenio.
’’Nikakav. Težak oduvijek bio i danas je’’, priča on.
’’Ljudi se bave ovdje malo poljoprivredom, malo stočarstvom, svaštarenjem. Ovdje se uvijek svaštarilo, što narod kaže’’, dodaje Neđo Denda.
Ali ovo selo ipak ima jednu svoju specifičnost. Sedam neženja. Od matičara nisu bježali, ali tako se desilo. I još jedna zanimljivost, rođaci su, sa istim prezimenom Denda.
’’Ne znam bogami, to je neka ljudska daća - nedaća, što bi čovjek kaz’o, jer čovjek bi treb’o da ima svoje porijeklo neko i da ostavi svoje nasljedstvo, a dosta tih ljudi izumire na toj lozi’’, kaže Neđo.
’’Svakom pametnom čovjeku nedostaje žena. Samo budali more da žena ne treba’’, kazao je Rajko.
"Sutra bih se ženio"
Na par stotina metara od Rajka i Neđa, još jedan Denda, Ilija. I on je krenuo putem svojih rođaka. Za sada nije oženjen:
Na pitanje kako se može bez žena Ilija odgovara:
’’Dobro bogami. Mora.’’
RSE: Treba li u nekim slučajevima ženska ruka?
’’Bi burazeru moj.’’
RSE: Da li sami sebi spremate, kuvate?
’’Naravno.’’
Ali što se ženidbe tiče, nada ih ne napušta. Voljeli bi, ako bi se našla kakava prilika. Ne bi im bio problem, bez obzira na godine, da zakucaju na vrata opštine i potraže matičara.
’’Bi. Zašto da ne, kad bi kakva bila prilika i to’’, tvrdi Neđo Denda.
’’Ne znam šta bi’ ti rek’o na to. Valjalo bi i to’’, kaže Ilija, a Rajko odgovara:
’’Bi se ženio. Sve dokle je čovjek živ ima neku nadu. Bi se ja sutra oženio. Šta ću star sam, sad ću i umrijet. I tako to vrijeme prolazi.’’
Odlazeći iz Dendinog korita razmišljamo, sudbina, splet okolnosti, ili nešto treće.
Bez obzira na nedostatak ženske ruke ovi vrijedni domaćini održavaju urednim svoja imanja. Starosti su od 55 do 73 godine života, možda nekom uskoro i zasvira svatovsko kolo. Osmjesi su na licima kad u selo dođu rođakova djeca. Tada im ništa nije teško.
Makadamskim putem južno od Bileće stižete u selo zvano Dendino korito. Na prvi pogled selo kao i svako drugo hercegovačko selo. Kuće, štale, stoka, obrađene bašte, na posnoj hercegovčakoj zemlji. Jedan od mještana Rajko Denda kaže da se život nije mnogo promjenio.
’’Nikakav. Težak oduvijek bio i danas je’’, priča on.
Neđo Denda: Ljudi se bave ovdje malo poljoprivredom, malo stočarstvom, svaštarenjem. Ovdje se uvijek svaštarilo, što narod kaže.
’’Ljudi se bave ovdje malo poljoprivredom, malo stočarstvom, svaštarenjem. Ovdje se uvijek svaštarilo, što narod kaže’’, dodaje Neđo Denda.
Ali ovo selo ipak ima jednu svoju specifičnost. Sedam neženja. Od matičara nisu bježali, ali tako se desilo. I još jedna zanimljivost, rođaci su, sa istim prezimenom Denda.
’’Ne znam bogami, to je neka ljudska daća - nedaća, što bi čovjek kaz’o, jer čovjek bi treb’o da ima svoje porijeklo neko i da ostavi svoje nasljedstvo, a dosta tih ljudi izumire na toj lozi’’, kaže Neđo.
’’Svakom pametnom čovjeku nedostaje žena. Samo budali more da žena ne treba’’, kazao je Rajko.
"Sutra bih se ženio"
Na par stotina metara od Rajka i Neđa, još jedan Denda, Ilija. I on je krenuo putem svojih rođaka. Za sada nije oženjen:
Na pitanje kako se može bez žena Ilija odgovara:
’’Dobro bogami. Mora.’’
RSE: Treba li u nekim slučajevima ženska ruka?
’’Bi burazeru moj.’’
RSE: Da li sami sebi spremate, kuvate?
’’Naravno.’’
Ali što se ženidbe tiče, nada ih ne napušta. Voljeli bi, ako bi se našla kakava prilika. Ne bi im bio problem, bez obzira na godine, da zakucaju na vrata opštine i potraže matičara.
’’Bi. Zašto da ne, kad bi kakva bila prilika i to’’, tvrdi Neđo Denda.
’’Ne znam šta bi’ ti rek’o na to. Valjalo bi i to’’, kaže Ilija, a Rajko odgovara:
’’Bi se ženio. Sve dokle je čovjek živ ima neku nadu. Bi se ja sutra oženio. Šta ću star sam, sad ću i umrijet. I tako to vrijeme prolazi.’’
Odlazeći iz Dendinog korita razmišljamo, sudbina, splet okolnosti, ili nešto treće.
Bez obzira na nedostatak ženske ruke ovi vrijedni domaćini održavaju urednim svoja imanja. Starosti su od 55 do 73 godine života, možda nekom uskoro i zasvira svatovsko kolo. Osmjesi su na licima kad u selo dođu rođakova djeca. Tada im ništa nije teško.