O potrebi suočavanja sa prošlošću i cijeni koja se mora platiti kako bi se ostvarilo pomirenje i društvo u poratnom periodu krenulo naprijed, na tribini, održanoj u Banjoj Luci 23. marta, govorili su Žarko Puhovski, profesor zagrebačkog Filozofskog fakulteta, i bivši predsjednik RS Dragan Čavić.
Dvadeset godina od počinjenih prvih zločina i 17 godina od okončanja rata, proces suočavanja sa prošlošću u Bosni i Hercegovini jedva da bilježi pozitivne pomake. Krivica za rat i njegove posljedice u pravilu se svaljuje na pripadnike drugih naroda, a žrtve, umjesto imena, postale su dio nacionalne statistike, smatra Žarko Puhovski.
Prema njegovim riječima, moderna društva, da bi ublažila posljedice sukoba iz kojih su izašla, žive na čitavom nizu takozvanih pozitivnih laži, nesvjesna da one ne vode ka pomirenju nego prijete eskalacijom novih sukoba.
„Ako se išta iz Jugoslavije može naučiti onda je to koliko je katastrofalno lagati o prošlosti, u kojoj mjeri je zapravo Jugoslavija propala zato što je sustavno 45 godina lagala o svojoj prošlosti. Pa onda kad je istina izašla na vidjelo, ostalo je premalo ljudi koji bi takvu stvar htjeli podržati ili za nju se zalagati“, kaže profesor Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Puhovski ističe da se sustavno izbjegavanje suočavanja sa prošlošću ponavlja i danas, kako u Hrvatskoj tako i u Bosni i Hercegovini.
„Uvijek će vam reći na svim stranama:’Bilo je kod nas ubojstava i ratnih zločina, ali to je kod nas sporedna stvar, kod njih je to bio sistem ili sustav.’ A ovi drugi će za njih to isto reći. Uvijek je kod nas to bilo sporadično, netko je izgubio živce itd. - i to se stalno ponavlja. Onda to što će neko u Hrvatskoj reći da su sporadično ubili 700 civila nakon akcije Oluja, ili da su ubili ne znam koliko u Srebrenici, ili ne znam koliko u Mrkonjić Gradu itd., pokazuje da je to samo opetovanje nečega što su drugi već učinili. Iz toga se izlazi činjenicama i interpretacijom u smislu istine cjeline. Ali to opet neće pomoći ako se ne dogodi neki psihološki obrat. Kad ljudi imaju nacionalističku psihološku blokadu, ili patriotsku psihološku blokadu ’naši su u pravu’, onda činjenice ne pomažu. Protiv emocija činjenice ne pomažu.“
Čavić: Poratna istina kao predmet političke manipulacije
Prihvatanje prošlosti bez svaljivanja odgovornosti i krivice neće biti, ističe Puhovski, sve do trenutka kada djeca u BiH ne upitaju svoje očeve šta su radili u ratu. Najbolji primjer za to je Njemačka koja je nakon 1968. godine, kada je to pitanje otvoreno, mogla početi
zatvaranje poglavlja Drugog svjetskog rata.
„Ako se to dogodi, dakle ako se porodice, obitelji nađu u sukobu zbog zločina nekih njihovih članova, onda društvo u cjelini, ako se to proširi, ima šansu da dođe do istine. Ako ne, da završim, živjećemo i dalje savim pristojno u svim ovim sredinama, ali u jednoj vrsti moralnog idiotizma, naime bez istine.“
„Mi smo generalno u BiH danas, 20 godina poslije početka sukoba, tačno fizički udaljeni 20 godina od početka konflikta, ali je sigurno 90 posto stanovnika ove zemlje mentalno još uvijek u konfliktu.“
Cijenu toga, stoga ističe Čavić, plaćaju žrtve.
„Neće biti moguće da se u BiH stvaraju uslovi za pomirenje među narodima dok se svaki od naroda u ovoj zemlji ne pomiri sa svojom prošlošću.“
Čavić naglašava da je vlast građanima BiH pojela sadašnjost, da im jede budućnost i hrani ih prošlošću, i to će, kako je rekao, tako biti sve dok se ne izvrši depolitizacija pravosuđa i proces utvrđivanja istine i odgovornosti za rat iz sfere politike ne pređe u sferu prava:
„Potpuno je jasno da je sva ova poratna istina, predmet političke manipulacije. Isprazni populizam, koji nije utemeljen na pravdi nego na manipulaciji istinom, je postao ovdje iz godine u godinu osnovni instrument za kreiranje političkih podjela.“
Stoga, upozorava Čavić, koliko god da se prošlost i istina o njoj pokušavaju zanemariti, činjenica je da ratni zločini ne zastarijevaju i ma koliko god se od njih glava okretala, oni će još veoma dugo vremena biti realnost Bosne i Hercegovine.
„Glavni tužilac BiH Marinko Jurčević je iznio podatak 2005. godine da se tada pred Sudom i Tužlaštvom BiH, a oni su tada postojali svega tri godine, nalazi oko 80.000 ljudi koji su u raznim predmetima osumnjičeni za ratne zločine“, smatra Čavić.
Žarko Puhovski zaključuje da je nužno osramotiti ideologiju koja je dovela do rata.
„Meni je danas puno važnije da se osramoti Srbe, Hrvate i Bošnjake koji su bili vezani uz rat nego da ih se osudi. Dakle da se osramoti ideologija, a ne da ovaj sjedi 16 godina, ovaj 12 godina, pa ga puste, pa se vrati - nego da se osramoti ideologija. To nije učinjeno - kao jedna od grešaka Dejtona.“
**************
Svi prilozi iz ovosedmičnog programa Pred licem pravde:
Svjedok: Stanišić je bio kurir Miloševićevih prijetnji
Pravilnik Suda BiH na štetu medija i porodica žrtava
*********
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR).
Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.
Dvadeset godina od počinjenih prvih zločina i 17 godina od okončanja rata, proces suočavanja sa prošlošću u Bosni i Hercegovini jedva da bilježi pozitivne pomake. Krivica za rat i njegove posljedice u pravilu se svaljuje na pripadnike drugih naroda, a žrtve, umjesto imena, postale su dio nacionalne statistike, smatra Žarko Puhovski.
Prema njegovim riječima, moderna društva, da bi ublažila posljedice sukoba iz kojih su izašla, žive na čitavom nizu takozvanih pozitivnih laži, nesvjesna da one ne vode ka pomirenju nego prijete eskalacijom novih sukoba.
„Ako se išta iz Jugoslavije može naučiti onda je to koliko je katastrofalno lagati o prošlosti, u kojoj mjeri je zapravo Jugoslavija propala zato što je sustavno 45 godina lagala o svojoj prošlosti. Pa onda kad je istina izašla na vidjelo, ostalo je premalo ljudi koji bi takvu stvar htjeli podržati ili za nju se zalagati“, kaže profesor Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Puhovski ističe da se sustavno izbjegavanje suočavanja sa prošlošću ponavlja i danas, kako u Hrvatskoj tako i u Bosni i Hercegovini.
„Uvijek će vam reći na svim stranama:’Bilo je kod nas ubojstava i ratnih zločina, ali to je kod nas sporedna stvar, kod njih je to bio sistem ili sustav.’ A ovi drugi će za njih to isto reći. Uvijek je kod nas to bilo sporadično, netko je izgubio živce itd. - i to se stalno ponavlja. Onda to što će neko u Hrvatskoj reći da su sporadično ubili 700 civila nakon akcije Oluja, ili da su ubili ne znam koliko u Srebrenici, ili ne znam koliko u Mrkonjić Gradu itd., pokazuje da je to samo opetovanje nečega što su drugi već učinili. Iz toga se izlazi činjenicama i interpretacijom u smislu istine cjeline. Ali to opet neće pomoći ako se ne dogodi neki psihološki obrat. Kad ljudi imaju nacionalističku psihološku blokadu, ili patriotsku psihološku blokadu ’naši su u pravu’, onda činjenice ne pomažu. Protiv emocija činjenice ne pomažu.“
Čavić: Poratna istina kao predmet političke manipulacije
Prihvatanje prošlosti bez svaljivanja odgovornosti i krivice neće biti, ističe Puhovski, sve do trenutka kada djeca u BiH ne upitaju svoje očeve šta su radili u ratu. Najbolji primjer za to je Njemačka koja je nakon 1968. godine, kada je to pitanje otvoreno, mogla početi
zatvaranje poglavlja Drugog svjetskog rata.
„Ako se to dogodi, dakle ako se porodice, obitelji nađu u sukobu zbog zločina nekih njihovih članova, onda društvo u cjelini, ako se to proširi, ima šansu da dođe do istine. Ako ne, da završim, živjećemo i dalje savim pristojno u svim ovim sredinama, ali u jednoj vrsti moralnog idiotizma, naime bez istine.“
Dragan Čavić
Bivši predsjednik Republike Srpske Dragan Čavić također smatra da je društvo u BiH još daleko od trenutka da se suoči sa ratnom prošlošću.„Mi smo generalno u BiH danas, 20 godina poslije početka sukoba, tačno fizički udaljeni 20 godina od početka konflikta, ali je sigurno 90 posto stanovnika ove zemlje mentalno još uvijek u konfliktu.“
Cijenu toga, stoga ističe Čavić, plaćaju žrtve.
„Neće biti moguće da se u BiH stvaraju uslovi za pomirenje među narodima dok se svaki od naroda u ovoj zemlji ne pomiri sa svojom prošlošću.“
Čavić naglašava da je vlast građanima BiH pojela sadašnjost, da im jede budućnost i hrani ih prošlošću, i to će, kako je rekao, tako biti sve dok se ne izvrši depolitizacija pravosuđa i proces utvrđivanja istine i odgovornosti za rat iz sfere politike ne pređe u sferu prava:
„Potpuno je jasno da je sva ova poratna istina, predmet političke manipulacije. Isprazni populizam, koji nije utemeljen na pravdi nego na manipulaciji istinom, je postao ovdje iz godine u godinu osnovni instrument za kreiranje političkih podjela.“
Stoga, upozorava Čavić, koliko god da se prošlost i istina o njoj pokušavaju zanemariti, činjenica je da ratni zločini ne zastarijevaju i ma koliko god se od njih glava okretala, oni će još veoma dugo vremena biti realnost Bosne i Hercegovine.
„Glavni tužilac BiH Marinko Jurčević je iznio podatak 2005. godine da se tada pred Sudom i Tužlaštvom BiH, a oni su tada postojali svega tri godine, nalazi oko 80.000 ljudi koji su u raznim predmetima osumnjičeni za ratne zločine“, smatra Čavić.
Žarko Puhovski zaključuje da je nužno osramotiti ideologiju koja je dovela do rata.
„Meni je danas puno važnije da se osramoti Srbe, Hrvate i Bošnjake koji su bili vezani uz rat nego da ih se osudi. Dakle da se osramoti ideologija, a ne da ovaj sjedi 16 godina, ovaj 12 godina, pa ga puste, pa se vrati - nego da se osramoti ideologija. To nije učinjeno - kao jedna od grešaka Dejtona.“
**************
Svi prilozi iz ovosedmičnog programa Pred licem pravde:
Svjedok: Stanišić je bio kurir Miloševićevih prijetnji
Pravilnik Suda BiH na štetu medija i porodica žrtava
*********
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR).
Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.