Ključ borbe protiv pandemije je u kooperaciji između građana, zdravstvenog sistema, organa vlasti, policije, između svih koji žive na jednoj teritoriji, kaže u intervjuu za Radio Slobodna Evropa dr. Nermin Salkić sa Univerzitetsko-kliničkog centra Tuzla.

RSE: Zbog čega je važno da se građani drže mjera koje su poduzele vlasti Bosne i Hercegovine?

Salkić: Da bismo mi stavili epidemiju bilo koje zarazne bolesti pod kontrolu, moramo presjeći lanac prijenosa same infekcije.

Presijecanje lanca se vrši sa dva kraja. Prvi je kraj da izolujemo one koji su oboljeli od ove bolesti i, naravno, sve njihove kontakte stavimo u jednu grupu koju nazivamo klasterom (cluster). S druge strane, potrebno je da presiječemo prenos infekcije između ljudi, koja su, kada je u pitanju COVID-19, prenosi kapljičnim putem.

To znači da bismo morali da reduciramo socijalne kontakte između ljudi. To je strategija tzv. socijalnog distanciranja, gdje bi ljudi trebali da budu što više u svojim kućama, da ograniče kontakte sa drugim ljudima. Samo na taj način zemlje, posebno naša zemlja koja ima ograničen sistem kad su u pitanju resursi, može da iznese sav teret ove epidemije koja se polako razvija u Bosni i Hercegovini.

RSE: Grafički ste prikazali, ukoliko se ne budu poštivale mjere, šta se može desiti u Bosni i Hercegovini.

Salkić: Ukoliko mi ne budemo poštovali te mjere prevencije koje sada vlasti preporučuju, neminovno će doći do rasijavanja infekcije u populaciji. Onaj ko je imao priliku da vidi taj video klip – ja sam tamo pokazao da je stopa prenosa infekcije u rangu 3, odnosno da jedan oboljeli zarazi do tri osobe, što znači da svaki inficirani zarazi troje.

Onda tu imate tzv. eksponencijalnu krivulju uvećavanja broja oboljelih u populaciji. U jednom momentu praktično dolazi do jedne eksplozije. To je ovo šta smo imali u Vuhanu (Wuhan) u Kini, šta imamo u Italiji sada, u ovom trenutku. Toliki priliv oboljelih u jednom momentu pregazit će i najrazvijeniji zdravstveni sistem jedne države i doći ćemo u situaciju kada zdravstveni sistem neće moći da odgovori na sve potrebe stanovništva.

Zato je bitno da ove dvije nedjelje, dok smo na ovako relativno niskim brojkama, sve stavimo pod kontrolu i da tu oštricu epidemije otupimo u što je moguće većoj mjeri.

Proaktivni angažman

RSE: Da li to znači da je ključ u građanima i u disciplini?

Salkić: Ključ je u kooperaciji. Mi smo dobili jedan odličan priručnik iz Vuhana, koji je već preveden na jezike južnoslavenskih naroda, gdje stoji da ključ borbe protiv epidemije nije samo izolacija, nego kooperacija.

Ključ je u kooperaciji između građana, zdravstvenog sistema, organa vlasti, policije, između svih nas koji živimo na jednoj teritoriji, kako bismo zajedničkim snagama gdje će svako biti jedan zupčanik u tom sistemu uspjeli da se izborimo s ovim.

Moja namjera, i kad sam pravio taj video klip, nije bila da širim paniku, nego da upozorim da moramo situaciju shvatiti ozbiljno, da zasučemo rukave, da u naredne dvije, tri ili četiri nedjelje uspijemo ovo staviti pod kontrolu, da epidemiju ograničimo, da je stavimo u opseg onoga s čime se možemo nositi. Na kraju krajeva, i da se izborimo. U konačnici je cilj svega ovoga da nemamo nove slučajeve u zajednici.

RSE: Je li to moguće uraditi?

Salkić: Naravno da jeste. Ukoliko budemo imali angažman svih ljudi, ukoliko budemo imali proaktivan i agresivan angažman svih u društvenoj zajednici, to je svakako moguće uraditi. Sada je pravi trenutak da svi proaktivno i agresivno ostanemo kod kuće, da se pridržavamo svih mjera koje su preporučene – a ne traži se puno, praktično društveno distanciranje, mjere pojačane higijene, pranje ruku, da spriječimo prenos infekcije u zajednicu.

A onda, za svaki novonastali slučaj, to je taj proaktivni angažman koji treba da napravimo za svakog novooboljelog, treba ići u zajednicu i tražiti intenzivno sve njegove kontakte, sve u tom klasteru istestirati i na taj način vrlo energično presijecati svaku mogućnost prenosa infekcije u populaciju.

Dvije strategije

RSE: Je li, po Vašem mišljenju, Bosna i Hercegovina reagovala na vrijeme?

Salkić: Mislim da jeste. Italiju je to zateklo nespremnu, o Kini neću ni da govorim. Mislim da u nekim evropskim zemljama nisu to sve skupa shvatili dovoljno ozbiljno. Imate jedan vrlo ozbiljan članak koji raspravlja između dvije strategije.

Prva je strategija mitigacije – to je ono što se radi u nekim zemljama, gdje se daju neke parcijalne mjere – ne zatvara se država u karantin. Druga je strategija potpune supresije, to je strategija čekića, kako je nazivaju, gdje odmah u startu svim silama udarite na epidemiju.

Ono što izlazi iz svega toga kao logičan zaključak, čega sam ja veoma veliki proponent, jeste da ta strategija čekića, u konačnici, tu svu epidemiju skraćuje na period od nekoliko nedjelja, nasuprot epidemije koja će trajati nekoliko mjeseci ukoliko bi se išlo na neku strategiju mitigacije.

Mislim da je reagovano na vrijeme, a ima još nekoliko neuralgičnih tačaka koje treba riješiti – mislim da treba malo energičnije ići u zajednici, kontrolisati ljude koji dolaze izvana. Dovoljno je samo da poštuju taj princip samoizolacije i mislim da smo na dobrom putu.

RSE: Koliko će, po Vašoj procjeni, u najgorem slučaju ovo trajati u Bosni i Hercegovini, i s druge strane, u najboljem slučaju, koliko može da traje, ako budemo poštivali sve ovo šta je propisano?

Salkić: Vrlo je nezahvalno prognozirati. U Vuhanu, u Kini, u situaciji kada su imali 40.000 oboljelih, sve su stavili pod kontrolu za nekih šest do sedam nedjelja, da se život vratio u normalu, nastavila se proizvodnja u fabrikama.

Oni su iz jedne situacije kada su imali potpuni shutdown, potpuno gašenje svega, radile su samo prodavnice prehrambenih proizvoda i apoteke, za šest do sedam nedjelja došli u situaciju da su ponovo otvorili sve i da idu dalje s proizvodnjom. To su te energične mjere koje su oni napravili. A u Italiji epidemija i dalje bjesni i ja mislim da će kod njih epidemija trajati sigurno još nekoliko mjeseci.

To su dva spektra šta može da se desi. Ja bih volio da mi budemo, da kažem, u ovim sretnim zemljama gdje se na vrijeme reagovalo, kao što je, na primjer, Južna Koreja, kao što je Singapur, Hong Kong, gdje su odmah na početku vrlo energično postupili, presjekli sve puteve infekcije. To sve skupa traje pet, šest nedjelja. Optimistično da kažem, moglo bi da traje pet, eventualno sedam nedjelja, a u najgorem slučaju to bi se moglo stvarno otegnuti.

Da li su lekovi za COVID-19 na vidiku?

Situacija sa testovima

RSE: Vrlo često građani pitaju zbog čega se ljudi ne testiraju više. Zašto mi u Bosni i Hercegovini nemamo više testiranja i da li je ovo što imamo dovoljno?

Salkić: Mi smo ušli u epidemiju na početku marta mjeseca, u situaciji kada je na tržištu bila velika nestašica testova. Nismo mi jedina zemlja koja ima problem sa korona virusom. Nije problem i da imate novca, bio je problem što se testovi nisu imali gdje kupiti.

Međutim, država je obezbijedila dovoljan broj testova, ono što znam i što vidim iz medija, da u bolnicama postoji dovoljan broj testova, imamo najave da će doći nekoliko desetina hiljada testova. Dakle, testirani su oni ljudi koji su imali jasnu epidemiološku anamnezu, kontakt s osobama van zemlje ili kontakt sa zaraženim osobama, i one osobe koje su imale simptome infekcije gornjeg respiratornog trakta. U kontekstu ograničenih resursa, to je ispravna strategija.

Ako mi budemo dobili dovoljan broj testova, onda možemo preći na sljedeću fazu, a to je ova faza o kojoj sam pričao – da idemo direktno u populaciju i testiramo sve klastere koje tu imamo.

Pet stvari koje treba znati o testovima za virus korona

RSE: Koliko se dugo, prema Vašoj procjeni, može čekati na vakcinu protiv korona virusa?

Salkić: To Vam, u ovom trenutku, ne znam odgovoriti. Za proces pravljenja vakcine potrebno je jako puno vremena, potrebna su klinička testiranja, jer Primum non nocere – dakle, prvo nemoj napraviti zlo, to je osnovni princip medicine, drugo, mi imamo posla sa virusom koji ima potencijal za mutaciju.

Za sada ovaj koji mi imamo u Evropi spada u lakše sojeve, međutim, virus mutira svaki puta kada promijeni domaćina. To je još jedan vrlo bitan argument protiv puštanja, jer se tako lako širi u zajednici. Najbolja prilika da virus mutira jeste da promijeni nekoliko hiljada različitih domaćina.

Presijecanjem epidemije mi ustvari sprečavamo virus da mutira i omogućavamo nauci da napravi jednu dobru i kvalitetnu vakcinu. Tako nisam siguran da prije nekih šest do osam mjeseci uopšte možemo realno očekivati vakcinu za ovaj virus.

Pročitajte i ovo: Moć sapuna

RSE: Mnogo toga se u medijima govori o načinu prenosa korona virusa, puno je i lažnih vijesti. Zapravo, da li su ljudi jedini prenosioci virusa?

Salkić: Naravno da jesu. Virus se prenosi kapljičnim putem. Ono što ostane na površinama ima porijeklo od čovjeka. Zato i jeste preporuka da se držimo tzv. pravila respiratorne higijene, odnosno, ako kišemo i kašljemo, da to radimo u savijen lakat ili maramicu koju odmah nakon toga odložimo, jer aerosol je ono čime se virus najčešće širi i dospijeva na površine.

Italijanski istraživači su testirali viabilnost virusa na različitim površinama, pa kažu, recimo, da na ravnim površinama kao što je karton može da preživi otprilike pola sata. Metalne, glatke površine su puno gore, jer na njima može da preživi i do sat, dva. Mi imamo posla s virusom koji je užasno osjetljiv. Dakle, obično brisanje vodom u kojoj se nalazi deterdžent će denaturirati virus, a kamoli čišćenje dezinfekcionim sredstvima. Tako je vođenje računa o higijeni u ovom trenutku imperativno.

To ponavljam, sve što dirate van vaše kuće, smatrajte potencijalno opasnim. I nemojte dirati lice, usta, nos i oči, jer su to ulazna mjesta infekcije. Ako ste bili vani, niste imali rukavice na rukama, onda svakako, kad dođete kući, prva stvar koju treba da uradite jeste da operete ruke toplom vodom i sapunom, u trajanju najmanje 20-30 sekundi.

Obavezno morate skinuti sat i sav nakit sa ruku, jer onda ništa niste napravili, ispod nakita i sata zadržava se voda, mogu se zadržati i čestice virusa. To su savjeti kojih treba da se držimo. Što se tiče prenosa, nisam siguran da virus može baš na asfaltu da živi 24 sata, barem dosad nisam našao nijedan autoritativan članak u kojem je to potvrđeno. Dakle, maksimalno sat, sat i po vremena.

A kažem, metalne, glatke, staklene, to su površine gdje virus može da preživi nešto duže.