Zbog gospodarske krize, u Hrvatskoj stoji zaleđeno i neprodano od 10-15 tisuća novoizgrađenih stanova.
Banke su pooštrile uvjete kreditiranja, a potencijalni kupci se boje da će ostati bez posla, pa se vrlo oprezno zadužuju.
Ako se uskoro ništa ne promijeni deseci tisuća ljudi u građavinarstvu ostat će bez posla zbog čega neovisni ekonomisti i oporbeni političari pozivaju Vladu da, pod hitno, ciljanim mjerama i programima, razbije taj opasno začarani krug.
Nisu problem novci, ističu u bankama, točno je da su uvjeti stroži i skuplji, ali sami građani se boje zaduživati, jer ne znaju kakva sudbina ih čeka na poslu – ističe za RSE savjetnik u Hypo banci Hrvoje Stojić.
„Potražnja za stambenim kreditima je strašno pala, a velikim je dijelom tome pridonio rast nezaposlenosti, ali i nesigurnost u zadržavanju posla. Osim toga, mnoge firme imaju danas problem sa likvidnošću, odnosno, isplatama plaća.“
Neovisni ekonomiski analitičar dr Žarko Primorac smatra da će se bez državne intervencije teško iz tog stanja 'zaleđenosti', jer posljedice će osjetiti svi, a najviše hrvatska građevinska industrija.
„Ja očekujem tu velike teškoće, jer mi smo razvili strahovito veliku građevinsku operativu koja se temeljila na velikim javnim radovima i stambenoj izgradnji. To sada sve pada i bitno se smanjuje i jasno da se moraju smanjiti i građevinski kapaciteti. Alternativa bi bila da se građevinarstvo preorijentira na izvozne poslove, neki jači će to uspjeti, ali većina neće i tu očekujem pad.“
DRŽAVA MORA INTERVENIRATI
Smatra da bi Vlada po pitanju golemog kapitala koji leži u neprodanim stanovima trebala povući nekoliko poteza.
„Prvo, da olakša pritisak na likvidnost firmi, a u okviru tog programa predlažem da razmisle o kreiranju jednog programu za prodaju stanova kojih je neprodano između 10-15 tisuća! To je veliki umrtvljeni kapital građevinskih firmi.Velik broj ljudi ne može doći do kredita i trebalo bi razviti program koji bi omogućio ljudima da dođu do kredita uz određene državne garancije.“
HNS-ovac Radimir Čačić koji je u doba Račanove vlade kao ministar gospodarstva pokrenuo model Poticane stambene izgradnje (POS) predlaže premijerki Jadranki Kosor dodatni model -POS plus prema kojem bi investitori morali pristati da cijene stana ne budu veće od 1665 eura po kvadratu, a država bi trebala osnovati garancijski fond koji bi se punio s jedan posto premije od cijene stana što plaća kupac.
„Ono što bi bio doprinos države jest da ona staje iza projekta, dakle, smanjuju se rizici bankama i kamatne stope padaju, zatim, staje iza građana koji bez svoje krivnje ostanu bez radnog mjesta jer, ako dođe do ovrhe, država kroz taj Fond preuzima na sebe do 2/3 cijene vlasnički dio, pa je time i rizik banaka anuliran.“
Čačić vjeruje da bi se tim modelom u idućoj godini moglo prodati najmanje tisuću stanova, a možda i više.
Profesor ekonomije na zagrebačkom Pravnom Fakultetu Mladen Vedriš takođe smatra da država mora intervenirati:
„Znači, ostaje pitanje što se dešava ako netko kupi stan u dobroj namjeri, počne ga otplaćivati, a ostane bez radnog mjesta. Znači, tu je pitanje određenog moratorija i po mom sudu, uloga države bi morala biti da preko određenog garantnog mehanizma omogući određeni odgodu otplate (da li na 6 mjeseci ili godinu dana) i subvencioniranje kamata. Naravno, u tome i banke moraju sudjelovati, a ne smijemo zaboraviti ni ulogu, pa i odgovornost samih graditelja. Sigurno je da tu ne može biti rasprodaje niti se cijena stanova nemože prepoloviti, ali cijena ipak mora ići u znatnom iznosu dolje, neka sami izračunaju što znači taj dodatni popust u odnosu na dodatne troškove 'zaleđenog kapitala'. To bi, po mom sudu, mogao biti model po kojem bi se iduće godine većina izgrađenih stanova mogla prodati i nastaviti nova izgradnja.“
Banke su pooštrile uvjete kreditiranja, a potencijalni kupci se boje da će ostati bez posla, pa se vrlo oprezno zadužuju.
Ako se uskoro ništa ne promijeni deseci tisuća ljudi u građavinarstvu ostat će bez posla zbog čega neovisni ekonomisti i oporbeni političari pozivaju Vladu da, pod hitno, ciljanim mjerama i programima, razbije taj opasno začarani krug.
Nisu problem novci, ističu u bankama, točno je da su uvjeti stroži i skuplji, ali sami građani se boje zaduživati, jer ne znaju kakva sudbina ih čeka na poslu – ističe za RSE savjetnik u Hypo banci Hrvoje Stojić.
„Potražnja za stambenim kreditima je strašno pala, a velikim je dijelom tome pridonio rast nezaposlenosti, ali i nesigurnost u zadržavanju posla. Osim toga, mnoge firme imaju danas problem sa likvidnošću, odnosno, isplatama plaća.“
Neovisni ekonomiski analitičar dr Žarko Primorac smatra da će se bez državne intervencije teško iz tog stanja 'zaleđenosti', jer posljedice će osjetiti svi, a najviše hrvatska građevinska industrija.
„Ja očekujem tu velike teškoće, jer mi smo razvili strahovito veliku građevinsku operativu koja se temeljila na velikim javnim radovima i stambenoj izgradnji. To sada sve pada i bitno se smanjuje i jasno da se moraju smanjiti i građevinski kapaciteti. Alternativa bi bila da se građevinarstvo preorijentira na izvozne poslove, neki jači će to uspjeti, ali većina neće i tu očekujem pad.“
DRŽAVA MORA INTERVENIRATI
Smatra da bi Vlada po pitanju golemog kapitala koji leži u neprodanim stanovima trebala povući nekoliko poteza.
„Prvo, da olakša pritisak na likvidnost firmi, a u okviru tog programa predlažem da razmisle o kreiranju jednog programu za prodaju stanova kojih je neprodano između 10-15 tisuća! To je veliki umrtvljeni kapital građevinskih firmi.Velik broj ljudi ne može doći do kredita i trebalo bi razviti program koji bi omogućio ljudima da dođu do kredita uz određene državne garancije.“
HNS-ovac Radimir Čačić koji je u doba Račanove vlade kao ministar gospodarstva pokrenuo model Poticane stambene izgradnje (POS) predlaže premijerki Jadranki Kosor dodatni model -POS plus prema kojem bi investitori morali pristati da cijene stana ne budu veće od 1665 eura po kvadratu, a država bi trebala osnovati garancijski fond koji bi se punio s jedan posto premije od cijene stana što plaća kupac.
„Ono što bi bio doprinos države jest da ona staje iza projekta, dakle, smanjuju se rizici bankama i kamatne stope padaju, zatim, staje iza građana koji bez svoje krivnje ostanu bez radnog mjesta jer, ako dođe do ovrhe, država kroz taj Fond preuzima na sebe do 2/3 cijene vlasnički dio, pa je time i rizik banaka anuliran.“
Čačić vjeruje da bi se tim modelom u idućoj godini moglo prodati najmanje tisuću stanova, a možda i više.
Profesor ekonomije na zagrebačkom Pravnom Fakultetu Mladen Vedriš takođe smatra da država mora intervenirati:
„Znači, ostaje pitanje što se dešava ako netko kupi stan u dobroj namjeri, počne ga otplaćivati, a ostane bez radnog mjesta. Znači, tu je pitanje određenog moratorija i po mom sudu, uloga države bi morala biti da preko određenog garantnog mehanizma omogući određeni odgodu otplate (da li na 6 mjeseci ili godinu dana) i subvencioniranje kamata. Naravno, u tome i banke moraju sudjelovati, a ne smijemo zaboraviti ni ulogu, pa i odgovornost samih graditelja. Sigurno je da tu ne može biti rasprodaje niti se cijena stanova nemože prepoloviti, ali cijena ipak mora ići u znatnom iznosu dolje, neka sami izračunaju što znači taj dodatni popust u odnosu na dodatne troškove 'zaleđenog kapitala'. To bi, po mom sudu, mogao biti model po kojem bi se iduće godine većina izgrađenih stanova mogla prodati i nastaviti nova izgradnja.“