U današnjoj Bosni i Hercegovini ne postoji sfera društva u kojoj nepotizam nije duboko ukorijenjen. Javne institucije su bastioni zapošljavanja rodbine, kumova i prijatelja. Analitičari se slažu da, zahvaljujući neprocesuiranju ovog vida korupcije, nepotizam i za građane postaje gotovo uobičajena pojava.
Gorica Dodik, kćerka predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, je šefica kabineta Željke Cvijanović, ministrice za ekonomske odnose i regionalnu saradnju u tom entitetu. Sin ministra finansija Bosne i Hercegovine Nikole Špirića, Aleksandar, na mjestu je prvog sekretara bh. ambasade u Beogradu. Dejan Majkić, sin zastupnice u Parlamentarnoj skupštini BiH Dušanke Majkić je pomoćnik direktora Poreske uprave RS. I tako u nedogled.
Dok stotine građana u BiH svakim danom ostaje bez posla, za djecu funkcionera sjajna budućnost je zagarantovana. Barem dok je roditelja na položaju. U Helsinškom odboru RS kažu da je bezbroj pritužbi građana na ovu vrstu zloupotreba položaja i ovlaštenja.
„Primjeri su zaista bezbrojni i bezočni. Ono što nas najviše može razočarati - dakle ne samo oni koji zloupotrebljavaju vlast i u institucijima u kojima rade zapošljavaju svoje sinove, kćeri, supruge, najbližu rodbinu - je možda čak i preovlađujući stav u bh. javnosti - ako ona uopšte postoji - da je to zapravo nešto skoro normalno. I vrlo često kada o tome govorimo na nekim konferencijama ili u susretima sa građanima čujemo pitanje:’A zar to ne biste i vi tako uradili?’“ navodi izvršni direktor Helsinškog odbora RS Branko Todorović.
I novinar Oslobođenja Almir Terzić slaže se da se danas između institucija BiH i nepotizma stavlja znak jednakosti. On navodi primjer Regulatorne agencije za komunikacije u kojoj rade djeca trojice bivših ministara komunikacija i transporta.
„Imamo primjer da kćerka Branka Dokića radi u Agenciji, da je zaposlena kćerka Bože Ljubića, da je nedavno zaposlen sin bivšeg ministra Rude Vidovića“, navodi Terzić.
Nemoguća misija
U prvoj polovini ove godine, u Centar za pružanje pravne pomoći u borbi protiv korupcije (ALAC, pri organizaciji Transparency International BiH) primiljeno je 112 građanskih prijava na rad državnih organa. Najviše ih se odnosilo na nepravilnosti i zloupotrebe pri zapošljavanju, neregularno sprovedene konkurse za prijem državnih službenika na svim nivoima vlasti i prijem zaposlenih u javna preduzeća.
„Imali smo slučajeve gdje su premijeri zapošljavali članove svoje porodice na jako odgovorne pozicije, da gotovo svaki ministar koji dođe na vlast dovede pola svoje porodice da radi u određenom ministarstvu. Kod nas je to, nažalost, postalo nešto što je normalno i nešto što već svi očekuju da se mora desiti kada neko dođe na određenu poziciju“, kaže portparolka Transparency Internationala BiH Ivana Korajlić.
Univerziteti u Bosni i Hercegovini smatraju se leglom nepotizma. Banjalučki studenti su još proljetos tražili da se poduzmu oštre mjere na suzbijanju te pojave. Oni su naveli da pet od devet izabranih asistenata na univerzitetu nisu imali protivkandidate na konkursu, a svi su djeca poznatih profesora.
Čest je slučaj da se na konkurs prijavi i samo jedan kandidat, po pravilu sin ili ćerka uticajne osobe. Studenti su, među brojnim primjerima slučajeva koji nisu imali protukandidate, naveli i slučajeve sina bivšeg predsjednika Vlade RS Dragana Mikerevića i sina bivšeg rektora Banjalučkog univerziteta Dragoljuba Mirjanića. Ali jedan on najočitijih primjera napotizma otkrila je upravo Unija studenata sa Banjalučkog univerziteta.
„Eklatantan primjer onoga o čemu smo mi govorili, a rekli su da nemamo dokaze, bio je sad ovaj konkurs u Srednjškolskom domu, gdje direktor tog doma od prijavljenih 35 ljudi na konkursu zaposli svoju suprugu s obrazloženjem da je ona ipak najbolji kandidat“, navodi predsjednik Unije Nikola Dronjak.
Ipak, nepotizmu u Bosni i Hercegovini najvoše pogoduje ravnodušnost građana. Novinar Almir Terzić kaže da se povremeno neko usudi iznijeti u javnost takve slučajeve utopistički vjerujući u rad nadležnih institucija.
„Zaboravljaju, međutim, da je to u BiH nemoguća misija“, ističe Terzić.
Gorica Dodik, kćerka predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, je šefica kabineta Željke Cvijanović, ministrice za ekonomske odnose i regionalnu saradnju u tom entitetu. Sin ministra finansija Bosne i Hercegovine Nikole Špirića, Aleksandar, na mjestu je prvog sekretara bh. ambasade u Beogradu. Dejan Majkić, sin zastupnice u Parlamentarnoj skupštini BiH Dušanke Majkić je pomoćnik direktora Poreske uprave RS. I tako u nedogled.
Dok stotine građana u BiH svakim danom ostaje bez posla, za djecu funkcionera sjajna budućnost je zagarantovana. Barem dok je roditelja na položaju. U Helsinškom odboru RS kažu da je bezbroj pritužbi građana na ovu vrstu zloupotreba položaja i ovlaštenja.
„Primjeri su zaista bezbrojni i bezočni. Ono što nas najviše može razočarati - dakle ne samo oni koji zloupotrebljavaju vlast i u institucijima u kojima rade zapošljavaju svoje sinove, kćeri, supruge, najbližu rodbinu - je možda čak i preovlađujući stav u bh. javnosti - ako ona uopšte postoji - da je to zapravo nešto skoro normalno. I vrlo često kada o tome govorimo na nekim konferencijama ili u susretima sa građanima čujemo pitanje:’A zar to ne biste i vi tako uradili?’“ navodi izvršni direktor Helsinškog odbora RS Branko Todorović.
I novinar Oslobođenja Almir Terzić slaže se da se danas između institucija BiH i nepotizma stavlja znak jednakosti. On navodi primjer Regulatorne agencije za komunikacije u kojoj rade djeca trojice bivših ministara komunikacija i transporta.
„Imamo primjer da kćerka Branka Dokića radi u Agenciji, da je zaposlena kćerka Bože Ljubića, da je nedavno zaposlen sin bivšeg ministra Rude Vidovića“, navodi Terzić.
Nemoguća misija
U prvoj polovini ove godine, u Centar za pružanje pravne pomoći u borbi protiv korupcije (ALAC, pri organizaciji Transparency International BiH) primiljeno je 112 građanskih prijava na rad državnih organa. Najviše ih se odnosilo na nepravilnosti i zloupotrebe pri zapošljavanju, neregularno sprovedene konkurse za prijem državnih službenika na svim nivoima vlasti i prijem zaposlenih u javna preduzeća.
Sjedište Vlade RS
„Imali smo slučajeve gdje su premijeri zapošljavali članove svoje porodice na jako odgovorne pozicije, da gotovo svaki ministar koji dođe na vlast dovede pola svoje porodice da radi u određenom ministarstvu. Kod nas je to, nažalost, postalo nešto što je normalno i nešto što već svi očekuju da se mora desiti kada neko dođe na određenu poziciju“, kaže portparolka Transparency Internationala BiH Ivana Korajlić.
Univerziteti u Bosni i Hercegovini smatraju se leglom nepotizma. Banjalučki studenti su još proljetos tražili da se poduzmu oštre mjere na suzbijanju te pojave. Oni su naveli da pet od devet izabranih asistenata na univerzitetu nisu imali protivkandidate na konkursu, a svi su djeca poznatih profesora.
Čest je slučaj da se na konkurs prijavi i samo jedan kandidat, po pravilu sin ili ćerka uticajne osobe. Studenti su, među brojnim primjerima slučajeva koji nisu imali protukandidate, naveli i slučajeve sina bivšeg predsjednika Vlade RS Dragana Mikerevića i sina bivšeg rektora Banjalučkog univerziteta Dragoljuba Mirjanića. Ali jedan on najočitijih primjera napotizma otkrila je upravo Unija studenata sa Banjalučkog univerziteta.
„Eklatantan primjer onoga o čemu smo mi govorili, a rekli su da nemamo dokaze, bio je sad ovaj konkurs u Srednjškolskom domu, gdje direktor tog doma od prijavljenih 35 ljudi na konkursu zaposli svoju suprugu s obrazloženjem da je ona ipak najbolji kandidat“, navodi predsjednik Unije Nikola Dronjak.
Ipak, nepotizmu u Bosni i Hercegovini najvoše pogoduje ravnodušnost građana. Novinar Almir Terzić kaže da se povremeno neko usudi iznijeti u javnost takve slučajeve utopistički vjerujući u rad nadležnih institucija.
„Zaboravljaju, međutim, da je to u BiH nemoguća misija“, ističe Terzić.