Suđenje za 'Loru 2', ratne zločine nad srpskim civilima u splitskom vojno- istražnom zatvoru Lora, 1992. godine, neće se zakazati sve dok su dvojica, od petorice optuženih, u bijegu, potvrdio je za Radio Slobodna Europa šef odjela za ratne zločine Županijskog suda u Splitu Damir Romac. Optužnica je podignuta prije više od tri godine i mediji propitkuju zašto se 'nevoljko' traga za odbjeglima i kome odgovara da se suđenje za Loru nikad i ne nastavi.
Vrhovni sud Republike Hrvatske još je prošle godine naložio da otpočne suđenje za ratne zločine u slučaju 'Lora 2', no Kazneni odjel Županijskog suda u Splitu zauzeo je stav da se suđenje ne zakazuje sve dok su optuženi Tomislav Dujić i Emilijo Bungura u bijegu, ponovio je za RSE šef Kaznenog odjela Županijskog suda u Splitu, Damir Romac:
„Mi smo zauzeli stav da u suđenjima za ratne zločine, gdje nitko od okrivljenih nije u pritvoru i gdje nema zastare, nećemo ići u sudjenje u odsutnosti dok se god nekoga ne uhvati“, rekao je Romac.
Sudac Romac se poziva na praksu i upute iz Europe:
„Sami ste svjedoci da u pojedinim predmetima u Haagu također nije bilo suđenja dok god se nije uhvatilo okrivljenike.“
Petorica pripadnika hrvatske vojne policije Tomislav Dujić, Tonči Vrkić, Emilio Bungur, Ante Gudić i Anđelko Botić optuženi su za zvjerska mučenja i smrt trojice srpskih ratnih zarobljenika, Bojana Vesovića, Dušana Bijelića i Vlade Savića u splitskom zatvoru Lora 92.godine.
Riječ je o osobama koje su u skupini od osam optuženih hrvatskih vojnih policajaca već osuđeni za ratni zločin u prvom suđenju, 'Lori1'. Neki su i tada bili u bijegu, kao bivši zapovjednik zatvora Dujić i stražar Bungura, i kazne od 6-8 godina zatvora izrečene su im u odsutnosti, a i dalje su u bijegu.
Novinar Slobodne Dalmacije Vladimir Matijanić načelno se slaže da suđenja u odsutnosti treba svesti na minimum, ali ne i s dvostrukim mjerilima, a nije, kaže, baš siguran i u odlučnost policije da odbjegle optuženike pronađe:
„Bilo bi interesantno vidjeti koliko je policija zadnjih godina ulagala napore da bi uopće pronašla tu dvojicu koji su u bijegu. Drugo, Županijski sud u Rijeci nedavno je, također u odsutnosti, osudio skupinu Srba za ratne zločine počinjene u Baćinu, samo je jedan bio prisutan na suđenju. Očito je da u Republici Hrvatskoj ne postoji ujednačen stav prema suđenjima u odsutnosti", kaže Matijanić.
„Ja zbilja ne znam gdje su odbjegla dvojica optužena za zločine u Lori, ali sve iskustvo do sada govori da su oni obično na relaciji Hrvatska-BiH. I vjerujem da bi ih se, jednom odlučnom policijskom akcijom, moglo privesti Županijskom sudu u Splitu i staviti točka na'i'. Doista se sve to razvlači toliko dugo da se čovjek pita ima li taj proces koji se razvlači preko 20 godina uopće smisla, ima li još živih svjedoka i kakvog onda ima smisla i suđenje i pravda i sve skupa“, navodi Pusić.
Splitski nevladin aktivist Tonči Majić, koji godinama istražuje zločine u Lori, vjeruje da ne postoji politička volja jer bi suđenje u slučaju 'Lora2', a i preostala, mnoge dovelo u opasnost:
„Pa, zbog toga što su većina ljudi, koji su dovođeni u Loru, dovedeni iz Bosne i Hercegovine, a to je negdje oko 1.000, toliko ih je zabilježeno. Sve su to bili uglavnom Srbi, a preko polovice su bili civili i to s područja Kupresa i sela kroz koja je hrvatska vojska prolazila povlačeći se iz Bosne. Doveli su ih u Loru, u Lori nisu znali što s njima, mučeni su i deseci tih ljudi izgubili su glavu, postoje liste tih imena i prezimena, na žalost samo pola od njih su živi, za sudbinu ostalih se ne zna. Zadnji put su živi viđeni u Lori. I, sad ako započnete suđenje za Loru, odjedanput će se postaviti pitanje otkuda i što radi Hrvatska vojska u to vrijeme u Bosni i Hercegovini?! Čije je naređenje, jer to je morao biti netko visoko pozicioniran u vojsci i u politici da uopće dade dozvolu ili naređenje da vojska prevede tolike civile iz jedne suverene države u drugu i tamo ih zatvri i to u – vojni logor", kaže Majić.
Mnogi mediji ukazuju i na suodgovornost glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića koji je u to doba bio vojni tužitelj u Splitu i nije se, kažu, moglo dogoditi da ne zna za zločine u Lori, a nije ih istražio.
„Dvadeset i više godina je prošlo od toga, dosad je osuđena samo najniža razina zatvorskih čuvara , tako da će, na žalost, i ovaj slučaj pokazati da je pravo, nerijetko, daleko od pravde“, zaključuje novinar Matijanić.
Vrhovni sud Republike Hrvatske još je prošle godine naložio da otpočne suđenje za ratne zločine u slučaju 'Lora 2', no Kazneni odjel Županijskog suda u Splitu zauzeo je stav da se suđenje ne zakazuje sve dok su optuženi Tomislav Dujić i Emilijo Bungura u bijegu, ponovio je za RSE šef Kaznenog odjela Županijskog suda u Splitu, Damir Romac:
„Mi smo zauzeli stav da u suđenjima za ratne zločine, gdje nitko od okrivljenih nije u pritvoru i gdje nema zastare, nećemo ići u sudjenje u odsutnosti dok se god nekoga ne uhvati“, rekao je Romac.
Sudac Romac se poziva na praksu i upute iz Europe:
„Sami ste svjedoci da u pojedinim predmetima u Haagu također nije bilo suđenja dok god se nije uhvatilo okrivljenike.“
Petorica pripadnika hrvatske vojne policije Tomislav Dujić, Tonči Vrkić, Emilio Bungur, Ante Gudić i Anđelko Botić optuženi su za zvjerska mučenja i smrt trojice srpskih ratnih zarobljenika, Bojana Vesovića, Dušana Bijelića i Vlade Savića u splitskom zatvoru Lora 92.godine.
Riječ je o osobama koje su u skupini od osam optuženih hrvatskih vojnih policajaca već osuđeni za ratni zločin u prvom suđenju, 'Lori1'. Neki su i tada bili u bijegu, kao bivši zapovjednik zatvora Dujić i stražar Bungura, i kazne od 6-8 godina zatvora izrečene su im u odsutnosti, a i dalje su u bijegu.
Novinar Slobodne Dalmacije Vladimir Matijanić načelno se slaže da suđenja u odsutnosti treba svesti na minimum, ali ne i s dvostrukim mjerilima, a nije, kaže, baš siguran i u odlučnost policije da odbjegle optuženike pronađe:
„Bilo bi interesantno vidjeti koliko je policija zadnjih godina ulagala napore da bi uopće pronašla tu dvojicu koji su u bijegu. Drugo, Županijski sud u Rijeci nedavno je, također u odsutnosti, osudio skupinu Srba za ratne zločine počinjene u Baćinu, samo je jedan bio prisutan na suđenju. Očito je da u Republici Hrvatskoj ne postoji ujednačen stav prema suđenjima u odsutnosti", kaže Matijanić.
Zoran Pusić
Predsjednik Građanskog odbora za ljudska prava Zoran Pusić također podsjeća na masovna suđenja u odsutnosti koja je Hrvatska provodila 90-tih. Slaže se da tu praksu ne treba nastavljati, ali trebalo bi malo više volje da se optuženi privedu.„Ja zbilja ne znam gdje su odbjegla dvojica optužena za zločine u Lori, ali sve iskustvo do sada govori da su oni obično na relaciji Hrvatska-BiH. I vjerujem da bi ih se, jednom odlučnom policijskom akcijom, moglo privesti Županijskom sudu u Splitu i staviti točka na'i'. Doista se sve to razvlači toliko dugo da se čovjek pita ima li taj proces koji se razvlači preko 20 godina uopće smisla, ima li još živih svjedoka i kakvog onda ima smisla i suđenje i pravda i sve skupa“, navodi Pusić.
Splitski nevladin aktivist Tonči Majić, koji godinama istražuje zločine u Lori, vjeruje da ne postoji politička volja jer bi suđenje u slučaju 'Lora2', a i preostala, mnoge dovelo u opasnost:
„Pa, zbog toga što su većina ljudi, koji su dovođeni u Loru, dovedeni iz Bosne i Hercegovine, a to je negdje oko 1.000, toliko ih je zabilježeno. Sve su to bili uglavnom Srbi, a preko polovice su bili civili i to s područja Kupresa i sela kroz koja je hrvatska vojska prolazila povlačeći se iz Bosne. Doveli su ih u Loru, u Lori nisu znali što s njima, mučeni su i deseci tih ljudi izgubili su glavu, postoje liste tih imena i prezimena, na žalost samo pola od njih su živi, za sudbinu ostalih se ne zna. Zadnji put su živi viđeni u Lori. I, sad ako započnete suđenje za Loru, odjedanput će se postaviti pitanje otkuda i što radi Hrvatska vojska u to vrijeme u Bosni i Hercegovini?! Čije je naređenje, jer to je morao biti netko visoko pozicioniran u vojsci i u politici da uopće dade dozvolu ili naređenje da vojska prevede tolike civile iz jedne suverene države u drugu i tamo ih zatvri i to u – vojni logor", kaže Majić.
Mnogi mediji ukazuju i na suodgovornost glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića koji je u to doba bio vojni tužitelj u Splitu i nije se, kažu, moglo dogoditi da ne zna za zločine u Lori, a nije ih istražio.
„Dvadeset i više godina je prošlo od toga, dosad je osuđena samo najniža razina zatvorskih čuvara , tako da će, na žalost, i ovaj slučaj pokazati da je pravo, nerijetko, daleko od pravde“, zaključuje novinar Matijanić.