Iako je prošlo 20 godina od ubistva civila bošnjačke nacionalnosti u naselju Stenjak, još uvijek niko nije odgovarao za ovaj ratni zločin. Povratnici u ovo naselje nadaju se da će pravosudni organi konačno procesuirati odgovorne za ubistva nedužnih i nenaoružanih civila.
Poslije ulaska srpske vojske u teslićko naselje Stenjak, početkom juna 1992. godine, ubijeno je 14 civila koji nisu željeli da napuste svoje kuće. Tada su ubijeni i roditelji Bahrije Iriškića. U vrijeme ubistva bili su stariji od 80 godina, kaže Bahrija koji se prije desetak godina vratio u Stenjak:
„Otac je bio 1910., a mati 1909. godište. Ovdje su živjeli, u svojoj kući bili. Ja sam se sklonio u to vrijeme. Bio sam i roditelje sklonio, ali oni nisu htjeli s ognjišta. Bili su ostali. Nisu htjeli da idu. Otišli i ponovo se vratili kući. Kasnije se nisu mogli izvući.“
Svi ubijeni civili bili su stariji od 60 godina, priča mještanin Bećir Hasić:
„U kući Hasana Rahića nađen je spaljen Hasan i njegova žena Minka. Rašid Hadžija koji je isto bio, mislim, osamdeset i nešto godina, i njegova žena Saliha, sklonili se svi u tu jednu kuću. Tu su nađeni, tu su pobijeni. Ne može se to nikako smatrati da su ti ljudi bili na bilo koji način aktivni vojno. To su klasični civili. Svih četrnaest, svi su bili stariji od 60 godina. Mlađi su otišli. Ovo su bili stari ljudi, nisu htjeli da napuste svoje ognjište.“
Predsjednik MZ Stenjak Munib Elkazović kaže da su u ubistvu starijih civila učestvovali i vojnici iz Srbije:
„Crvene beretke su tada bile. Ja mislim da su oni iz Srbije, da nisu oni bili iz Teslića. Jesu imali ispomoć iz Teslića, ali Crvene beretke su bile sigurno.“
Iako se u junu ove godine navrsilo punih 20 godina od ubistva stanovnika Stenjaka, za to još uvijek niko nije odgovorao, ističe sekretar ove mjesne zajednic Enes Vukas:
„Budite se svaki dan i opet zaspite sa tom nepravdom da se nikako ne zadovolji ta pravda. Među nama ljudima je i nalazimo inače svakim danom sve manje i manje. Nadamo se da će možda neke druge generacije, naši nasljednici, biti pametniji od nas, da se bar to ne ponovi, ako ništa drugo.“
Nakon ulaska srpske vojske u Stenjak kuće u kojima su živjeli Bošnjaci su opljačkane i unistene. Ovdje je prije rata živjelo oko 1.500 stanovnika. U obnovljenim kućama danas živi oko 1.000 ljudi.
Povratnicima bi puno značilo kada bi pravosudni organi procesuirali odgovorne za ubistvo njihovih komšija.
„Mi možemo moralno biti povrijeđeni ili moralno držati u sebi taj segment, ali – da se mi petljamo u tužilaštvo, u sud, u pravosuđe – mi smo tu nemoćni. Ali, kao ljudi – sigurno smo povrijeđeni“, kažepredsjednik mjesne zajednice Munib Elkazović.
„I logično je da će se takve stvari ponoviti, ako niko za to ne bude odgovarao. Ponoviće se u porspektivi nekad, ako se sada ne bude sudilo ovo što se desilo sad. A ja se iskreno nadam, pošto i SIPA i sve državne agencije imaju te podatke, da će se to vremenom riješiti. Evo, otkriva se, poslije dvadeset godina još uvijek se otkrivaju određeni ljudi. I još će to trajati, samo je problem u tome da izvršioci zločina ne budu živi da odgovaraju za to, ako to bude tako sporo išlo“, navodi mještanin Bećir Hasić.
Ovako razmišlja i Bahrija Iriškić kojem su prije dvadeset godina ubijeni roditelji:
„Nije jednostavno. To su teške tragedije. Vlasti ne utvrđuju. Ja kao pojedinac ne mogu ni da utvrdim ništa. Utvrđeno je to da su pronađeni, ekshumirani, kako su pobijeni, sve je to utvrđeno, ali niko nije odgovarao. A ko je - ja to ne mogu vidjeti, da li je ovaj ili onaj.“
Iako ih je većina nezaposlena, povratnici u Stenjak kažu da su zadovoljni što su se vratili u svoje kuće. Većina ih se bavi poljoprivredom. Na ulazu u ovo teslićko naselje nalazi se škola koju pohađaju djeca bošnjačke i srpske nacionalnosti. Nastava se odvija prema planu i programu Ministarstva obrazovanja RS, kaže sekretar MZ Enes Vukas.
„Za mene je to pitanje demokratije. Kad bih imao izbor - ne bih ga branio nikom, a ne bih da se meni brani da mi dijete bira, kad je u pitanju taj dio, nije bitno - u jeziku, u vjeronauci, o specifičnosti problema. Za mene je to pitanje demokratije. Bilo bi daleko demokratskije kad bismo bili u prilici da biramo, da nam se ne nameće nešto. Ljudi nekada i shvate, bez obzira i što nije to protiv njih, shvate to kao diskriminaciju i to će shvatati tako ubuduće dok ovako bude bilo. Mislim da će budućnost odrediti, da li nametanje ili usvajanje nekih evropskih pravila, puteva i zakona. Neće se nijedan Teslić ni bilo koji drugi grad oduprijeti otvaranju, nekom širem otvaranju. Vi ne možete u nekoj državi, u nekom ovako pomiješanom entitetu, sa nekim konzervativnim idejama nikako napredovati. Narod dolazi pameti, ako ni po čemu drugom, bar po ekonomiji. Moraćemo biti pametniji, a to će nam doći s obrazovanjem ove generacije, vjerovatno neke druge puteve, neke malo šire puteve, svjetlije puteve. I nadamo se da će ova naša djeca biti pametnija od nas“, optimističan je Vukas.
**********
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR).
Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.
Poslije ulaska srpske vojske u teslićko naselje Stenjak, početkom juna 1992. godine, ubijeno je 14 civila koji nisu željeli da napuste svoje kuće. Tada su ubijeni i roditelji Bahrije Iriškića. U vrijeme ubistva bili su stariji od 80 godina, kaže Bahrija koji se prije desetak godina vratio u Stenjak:
„Otac je bio 1910., a mati 1909. godište. Ovdje su živjeli, u svojoj kući bili. Ja sam se sklonio u to vrijeme. Bio sam i roditelje sklonio, ali oni nisu htjeli s ognjišta. Bili su ostali. Nisu htjeli da idu. Otišli i ponovo se vratili kući. Kasnije se nisu mogli izvući.“
Svi ubijeni civili bili su stariji od 60 godina, priča mještanin Bećir Hasić:
„U kući Hasana Rahića nađen je spaljen Hasan i njegova žena Minka. Rašid Hadžija koji je isto bio, mislim, osamdeset i nešto godina, i njegova žena Saliha, sklonili se svi u tu jednu kuću. Tu su nađeni, tu su pobijeni. Ne može se to nikako smatrati da su ti ljudi bili na bilo koji način aktivni vojno. To su klasični civili. Svih četrnaest, svi su bili stariji od 60 godina. Mlađi su otišli. Ovo su bili stari ljudi, nisu htjeli da napuste svoje ognjište.“
Predsjednik MZ Stenjak Munib Elkazović kaže da su u ubistvu starijih civila učestvovali i vojnici iz Srbije:
„Crvene beretke su tada bile. Ja mislim da su oni iz Srbije, da nisu oni bili iz Teslića. Jesu imali ispomoć iz Teslića, ali Crvene beretke su bile sigurno.“
Iako se u junu ove godine navrsilo punih 20 godina od ubistva stanovnika Stenjaka, za to još uvijek niko nije odgovorao, ističe sekretar ove mjesne zajednic Enes Vukas:
„Budite se svaki dan i opet zaspite sa tom nepravdom da se nikako ne zadovolji ta pravda. Među nama ljudima je i nalazimo inače svakim danom sve manje i manje. Nadamo se da će možda neke druge generacije, naši nasljednici, biti pametniji od nas, da se bar to ne ponovi, ako ništa drugo.“
Nakon ulaska srpske vojske u Stenjak kuće u kojima su živjeli Bošnjaci su opljačkane i unistene. Ovdje je prije rata živjelo oko 1.500 stanovnika. U obnovljenim kućama danas živi oko 1.000 ljudi.
Povratnicima bi puno značilo kada bi pravosudni organi procesuirali odgovorne za ubistvo njihovih komšija.
„Mi možemo moralno biti povrijeđeni ili moralno držati u sebi taj segment, ali – da se mi petljamo u tužilaštvo, u sud, u pravosuđe – mi smo tu nemoćni. Ali, kao ljudi – sigurno smo povrijeđeni“, kažepredsjednik mjesne zajednice Munib Elkazović.
„I logično je da će se takve stvari ponoviti, ako niko za to ne bude odgovarao. Ponoviće se u porspektivi nekad, ako se sada ne bude sudilo ovo što se desilo sad. A ja se iskreno nadam, pošto i SIPA i sve državne agencije imaju te podatke, da će se to vremenom riješiti. Evo, otkriva se, poslije dvadeset godina još uvijek se otkrivaju određeni ljudi. I još će to trajati, samo je problem u tome da izvršioci zločina ne budu živi da odgovaraju za to, ako to bude tako sporo išlo“, navodi mještanin Bećir Hasić.
Ovako razmišlja i Bahrija Iriškić kojem su prije dvadeset godina ubijeni roditelji:
„Nije jednostavno. To su teške tragedije. Vlasti ne utvrđuju. Ja kao pojedinac ne mogu ni da utvrdim ništa. Utvrđeno je to da su pronađeni, ekshumirani, kako su pobijeni, sve je to utvrđeno, ali niko nije odgovarao. A ko je - ja to ne mogu vidjeti, da li je ovaj ili onaj.“
Iako ih je većina nezaposlena, povratnici u Stenjak kažu da su zadovoljni što su se vratili u svoje kuće. Većina ih se bavi poljoprivredom. Na ulazu u ovo teslićko naselje nalazi se škola koju pohađaju djeca bošnjačke i srpske nacionalnosti. Nastava se odvija prema planu i programu Ministarstva obrazovanja RS, kaže sekretar MZ Enes Vukas.
„Za mene je to pitanje demokratije. Kad bih imao izbor - ne bih ga branio nikom, a ne bih da se meni brani da mi dijete bira, kad je u pitanju taj dio, nije bitno - u jeziku, u vjeronauci, o specifičnosti problema. Za mene je to pitanje demokratije. Bilo bi daleko demokratskije kad bismo bili u prilici da biramo, da nam se ne nameće nešto. Ljudi nekada i shvate, bez obzira i što nije to protiv njih, shvate to kao diskriminaciju i to će shvatati tako ubuduće dok ovako bude bilo. Mislim da će budućnost odrediti, da li nametanje ili usvajanje nekih evropskih pravila, puteva i zakona. Neće se nijedan Teslić ni bilo koji drugi grad oduprijeti otvaranju, nekom širem otvaranju. Vi ne možete u nekoj državi, u nekom ovako pomiješanom entitetu, sa nekim konzervativnim idejama nikako napredovati. Narod dolazi pameti, ako ni po čemu drugom, bar po ekonomiji. Moraćemo biti pametniji, a to će nam doći s obrazovanjem ove generacije, vjerovatno neke druge puteve, neke malo šire puteve, svjetlije puteve. I nadamo se da će ova naša djeca biti pametnija od nas“, optimističan je Vukas.
**********
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR).
Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.