Desetine hiljada dijabetičara u Iranu suočeni su s nedostatkom inzulina, a mnogi pacijenti i njihovi najmiliji žale se da bi problem mogao dovesti do poljedica opasnih po život, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RSE) na engleskom jeziku.
Pojedini Iranci su na društvenim mrežama protestovali zbog oskudice inzulinskih olovaka ukazjući na nevolju ili probleme njihovih voljenih osoba kojima su potrebne dnevne injekcije onoga što oni opisuju kao "kisik" za dijabetičare.
Mnogi objavljuju postove uz hashtag na perzijskom #Thereisnoinsulin.
Međunarodna dijabetička federacija procjenjuje da postoji 5,4 miliona slučajeva dijabetesa kod odrasle iranske populacije od oko 57 miliona, od kojih mnogi nikad ne trebaju pojačavanje inzulina.
Prema službenim podacima, iranski dijabetičari trebaju oko 800.000 inzulinskih olovaka mjesečno.
Lokalni mediji kažu da je u mnogim apotekama ponestalo ili se racionalnije koriste inzulinske olovke, koje su jednostavnija alternativa špricama, iako se govori da su još uvijek dostupne na crnom tržištu po astronomskim cijenama.
Novinarka Nilufar Zolfagari, koja je rekla da je njen otac imao dovoljno inzulina za samo još dva dana, bila je među onima koji su javno protestovali zbog nestašice.
"Moje srce prestaje kucati od stresa jer moj otac dijabetičar sa srčanim bolestima ima dovoljno inzulina samo sljedeća dva dana, a ja ne mogu ništa učiniti", tvitnula je Zolfagari 17. oktobra. Nakon dva dana napisala je da je “zahvaljujući vama” uspjela nabaviti dovoljno inzulina za naredne tri sedmice.
Zvaničnici: 'Privremena' nestašica
Vlasti su nestašicu inzulinskih olovaka opisale kao "privremenu" istovremeno optužujući američke sankcije, krijumčarenje i sve veću potražnju.
"Sankcije ometaju uvoz nekih lijekova i medicinske opreme, a povremeno je uvoz inzulina prekinut", rekao je ranije ove nedjelje Mohamed Reza Šanesaz, koji je na čelu iranske Organizacije za hranu i lijekove.
Šanesaz je dodao da su, uprkos nestašici inzulinskih olovaka, redovnog i NPH (neutralni protamin Hagedorn) inzulina - za koje je rekao da se ne razlikuju od inzulinskih olovki - "imali u izobilju" i da ih ljudi mogu koristiti.
Iranski mediji kažu da su zvaničnici Ministarstva zdravstva mjesecima pozivali doktore da svojim pacijentima propisuju injekcije inzulina za samoubrizgavanje.
No, kritičari, uključujući dnevnu vijest Entekhab, kažu da je pristup nepraktičan jer su se mnogi pacijenti navikli na inzulinske olovke. Problemi poput starosti ili nemoći i nedostatka pomoći sprječavaju neke oboljele od upotrebe šprice za samoubrizgavanje inzulina.
Članica nacionalnog odbora za dijabetes, Alireza Estegamati, rekla je da 80 odsto dijabetičara kojima je potreban inzulin koriste olovke ne samo zbog jednostavne upotrebe, već i zbog "strukturnih razlika" i učinkovitosti.
Heidar Muhamadi, generalni direktor medicine u Organizaciji za hranu i lijekove, je u izjavi novinskoj agenciji Tasnim ranije ove nedjelje kazao da su za trenutnu nestašicu krivi povećana potražnja za olovkama inzulina inostrane proizvodnje i krijumčarenje.
Rekao je da su zalihe uvoznih olovka za inzulin ili onih proizvedenih u Iranu završile u rukama trgovaca ljudima koji profitiraju na razlici u cijenama u Iranu u odnosu na susjedne zemlje.
Sankcije SAD i nesposobno, bezobzirno vodstvo
Mnogi korisnici koji su tvitnuli o nestašici inzulinskih olovaka kritikovali su iransko vodstvo uz optužbe da nije dalo prioritet dobrobiti građana. Neki su za to optužili i američke sankcije koje su ograničile iranske bankarske veze širom svijeta i pridonijele kolapsu nacionalne valute, iscrpljivanju deviznih rezervi i skoku cijena.
"Dostupne su bombe i rakete, ali inzulina nema", tvitnuo je Kamran, koji je, čini se, aludirao na iranski kontroverzni raketni program.
Kamran, koji je rekao da njegov otac pati od dijabetesa, pozvao je korisnike Tvitera (Twitter) da budu glas porodice koja se bori sa stresom zbog nedostatka inzulina usred "lošeg stanja u vrijeme korona virusom i loše ekonomije".
"Shvatam da su nas sankcije [gušile]", tvitala je producentica i prevoditeljica Mahsa Soltani. "Ali znam da su službenici koji vode zemlju nesposobni do te tačke u kojoj se pacijenti suočavaju s naporima da zadovolje svoje osnovne potrebe."
Žena u Teheranu koja boluje od dijabetesa tipa 1 izjavila je za RSE da se trudila da reguliše šećer u krvi i smanji potrebu za inzulinom vježbama. "Stvarni je pritisak na djecu i starije osobe", kazala je.
Žena, koja nije željela biti imenovana, rekla je da su obični Iranci zatečeni pojačanim napetostima između Teherana i Vašingtona, koji se povukao iz nuklearnog sporazuma iz 2015. i prije dvije godine ponovo uveo oštre sankcije s ciljem prisiljavanja Irana na pregovore o novom sporazumu.
"Vjerujem da sankcije utiču na pacijente poput mene", rekla je žena. "SAD pokušavaju baciti Iran na koljena kako bi ga prisilile da popusti sa svojim zahtjevima. Istovremeno, [iranski] establišment neprestano dokazuje da mu nije stalo do života svojih ljudi."
Američke sankcije nametnute Iranu isključuju hranu i lijekove, ali u praksi su ograničenja otežala Teheranu kupnju nekih lijekova, navodi Hjuman rajts voč (Human Rights Watch, HRW).
"Uprkos postojećim humanitarnim izuzećima, američke sankcije Iranu stvorile su prepreke, posebno u pogledu pristupa devizama i bankarskim plaćanjima, iranskoj vladi i uvoznicima da osiguraju pravovremen i stalan protok uvoznih lijekova i sirovina", rekla je istraživačica HRW-a Tara Sepehrifar za RSE.
"Direktni uticaj ovih sankcija, kao i odluke vlasti da dodijele ili ne dodijele subvencije različitim markama lijekova i problem trgovine u konačnici rezultiraju sve težom i nestabilnijom situacijom za iranske pacijente", dodala je.
Posljednjih mjeseci sve je veći broj Iranaca koji se obraćaju društvenim mrežama u nadi da će pronaći razne lijekove, uključujući i pacijente s rakom.
Korisnici redovno objavljuju fotografije lijeka koji su im potrebni, dok druge pozivaju na proslijeđivanje poruka na Tviteru (retweet), nadajući se preporukama koje apoteke mogu imati zalihe potrebnog lijeka.
Onlajn protest zbog inzulinskih olovaka prati izvještaje iračkih medija koji se pozivaju na vojne obavještajne podatke te zemlje koja tvrdi da je osujetila "najveću operaciju krijumčarenja lijekova od Irana do Iraka ikada".
Iranski zvaničnici odbacili su izvještaj rekavši kako lijekovi nisu iranski te da su ih irački trgovci kupili iz drugih zemalja za potrebe u Iraku.