Doba duboke neizvjesnosti

Visoki komesar UN za izbjeglice Antonio Guterres poručio je, povodom Svjetskog dana izbjeglica, 20. juna, da su izbjeglice stvarni ljudi sa stvarnim potrebama, te da pomažući njima da ponovo izgrade svoje živote i zajednice pomažemo sebi samima, saopštilo je Predstavništvo UNHCR-a u BiH.

"Ovo je doba duboke neizvjesnosti za ljude širom svijeta, a posebno za desetine miliona izbjeglica i raseljenih osoba koji, uslijed sukoba i proganjanja, žive van svojih domova. Oni ne samo da su izgubili svoje domove i zaposlenje, već i svoje najmilije, prijatelje, zajednice, svoje domovine. Izbjeglice nisu samo bezlični statistički podaci. Oni su stvarni ljudi kao vi i ja, koji su izgubili sve što imaju ne svojom krivicom", navodi se u poruci visokog komesara.

Guterres je istakao da, nažalost, postoje bitni nedostaci u pogledu mogućnosti da se izbjeglicama obezbijede osnovne stvari, poput krova nad glavom, zdravstvenih usluga, obrazovanja, sanitarnih uslova i zaštite od nasilja i zloupotrebe.

"Kao visoki komesar UN-a za izbjeglice imam zadatak da učinim sve što je u mojoj moći da te osnovne potrebe budu zadovoljene. Ipak, nedavno UNHCR-ovo istraživanje je pokazalo da zapanjujući broj potreba ostaje nezadovoljen", rekao je visoki komesar.

Izvan doma 42 miliona ljudi

Krajem prošle godine je širom svijeta bilo 42 miliona ljudi koji su zbog konflikta ili proganjanja bili prisiljeni napustiti svoje domove.

Prema godišnjem izvještaju pod nazivom "Svjetski trendovi", koji je UNHCR objavio 16.juna, ovaj broj obuhvaća 16 miliona izbjeglica i tražitelja azila i 26 miliona raseljenih osoba unutar granica njihove zemlje. U novom izvještaju se navodi da se 80 posto izbjeglica nalazi u zemljama u razvoju, kao i velika većina interno raseljenih ljudi - populacija kojom se sve više bavi UN-ova agencija za izbjeglice.

U izvještaju se nabraja 29 različitih grupa od 25.000 ili čak i više izbjeglica iz 22 zemlje, koji se već pet ili više godina nalaze u egzilu i za koje na vidiku još uvijek ne postoji nikakvo rješenje. Ovo znači da najmanje 5,7 miliona izbjeglica živi u neizvjesnosti.

Više od pola miliona bh. izbjeglica

Izvan BiH trenutno boravi više od pola miliona lica koja su ovu državu napustila tokom ratnih godina, od kojih je više od 80 odsto integrisano u zemljama prihvata, dok još oko 80.000 izbjeglica treba trajna rješenja, uključujući i dobrovoljni povratak u BiH, procjene su Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH.

Istovremeno, u statusu raseljenih lica u BiH trenutno je oko 39.000 porodica, odnosno oko 117.000 osoba. U saopštenju se podsjeća da je od 1992. do 1995. godine prijeratne domove u BiH napustilo oko 2,2 miliona lica, što čini više od polovine predratnog domicilnog stanovništva.

Od tog broja oko 1,2 miliona lica potražilo je izbjegličku zaštitu u više od 100 država, dok je u isto vrijeme oko milion raseljeno unutar BiH.

U posljednjih 14 godina, od potpisivanja Dejtonskog sporazuma, skoro sva zauzeta imovina vraćena je njenim predratnim vlasnicima, obnovljeno je 320.000 od 450.000 uništenih kuća, povećana je zastupljenost manjina u javnom sektoru, slobodu kretanja danas uživaju sva lica, a bezbjednost povratnika je značajno unaprijeđena.

Iako su, evidentno, postignuti značajni rezultati na realizaciji odredbi Aneksa 7. Dejtonskog sporazuma - više od polovine izbjeglih i raseljenih nije se vratilo u pedratne domove.

Poziv Koalicije udruženja izbjeglica u Srbiji

Koalicija udruženja izbjeglica u Srbiji pozvala je, povodom 20. juna, Svjetskog dana izbjeglica, Vlade Srbije i Hrvatske da se aktivnije uključe u trajno rješavanje izbjegličkih pitanja.

Države u regionu moraju da mijenjaju pristup, da vode aktivniju politiku i definišu novu strategiju za rješavanje izbegličkih pitanja i zajedno traže rješenja, istakla je ta organizacija u saopćenju za javnost.

Koalicija udruženja izbjeglica u Srbiji, koja okuplja 46 izbjegličkih udruženja, ocijenila je da je potrebno i da se same izbjeglice više uključe u rješavanje poblema koje imaju.

Vladama Srbije i Hrvatske ta organizacija je predložila da formiraju zajedničku radnu grupu koja bi konkretno i vremenski oročeno radila na rješavanju problema, a da njeni rezultati prerastu u bilateralni sporazum o imovinsko-pravnim odnosima dvije zemlje.

Predloženo je da Srbija i Hrvatska osiguraju sredstva u budžetima, a da nadzorno tijelo za praćenje aktivnosti na trajnim rješenjima, jednom godišnje o tome informira vlade dvije zemlje.

Ne ostavljajte potomstvo u tuđoj kući

Kakve su poruke bosanskohercegovačkih bivših izbjeglica, a sada povratnika, uz Svjetski dan izbjeglica?

Gojko Pantić, povratnik u Mostar:

„Ja bih svakome preporučio da se javi, da traži da mu se kuća popravi i da se vrati da svoju imovinu obrađuje i na njoj da živi. To će biti najpreči izlaz, jer drugog puta neće biti. Najteže će biti ljudima ako ostanu u tuđini i ostave svoje buduće potomstvo u tuđoj kući. Moja je poruka svima: tražite da vam se kuća obnovi i vratite se da tamo živite! To će biti jedni izlaz i jedino rješenje. Kad čovjek ima kuću onda on može ići po bijelom svijetu da zaradi i da donese porodici ručak. Bez kuće on će stalno biti beskućnik. I stalno će skitati, a to je najgora opcija po čovjeka.“

O povratnicima i situaciji u kojoj se gotovo po pravilu svako od njih nađe, Gojko Pantić kaže:

„Svi ti ljudi koji dođu, dođu na golu podinu. On dobije kuću, a za ostalo se sam bori. Niko mu tu ne pritekne u pomoć. Mada bi trebalo pomoći i dati ljudima da nešto rade. Da se mogu zanimati, da mogu živjeti. Teško je živjeti ako čovjek ne radi. Vremena su strašno teška, a posebno za povratnike. Njegova imovina je sva uništena. Njemu treba vremena da dovede svoju imovinu u fazu da od nje može živjeti i nešto raditi. A ostaje maltene sam. Smatram da pojedinc tu ne može da uradi mnogo. Tu treba kompletna država da pomogne i da traži rješenje. U taj proces treba da se uključe i opštine, jer ti ljudi su do sada živjeli u opštini i oni toj opštini pripadaju. Treba pomoći ljudima da mogu da rade i da žive. Pomoć je slaba. Ljudi se sami snalaze. Idu i traže gdje će sutra raditi. Ovi ljudi koji se vraćaju pretežno su penzioneri. I oni se snalaze. Ja recimo živim od penzije. Nešto posadim i tako...Povratnici najviše žive od penzije. Da nije toga, to bi bio jedan haos! Ljudi bi se vratili da imaju gdje raditi. I oni koji

Samo najuporniji uspiju da budu povratnici. Samo oni koji su imali uvjete vratili su se. Onih drugih i nema. .

rade, uglavnom rade na crno. Niko nije osiguran. Tu je teško tražiti pravo rješenje. Ljudi idu od Srbije preko Crne Gore i traže da žive. Industrija koja je bila, više je nema. Mi nju moramo zaboraviti i praviti novi plan i novu strategiju. To će im omogućiti jedino poljoprivreda, iza koje treba da stane država. Da ona pomogne ljudima da ono što proizvedu mogu i da prodaju. Puno je toga što ljudi traže, međutim donacija je malo. Ima povratnika i među druga dva naroda. Oni su u nešto povoljnijem položaju, jer su se ranije vratili. Koristili su vrijeme kada je bilo sredstava, pa su prije obnovili kuće, a i duže rade. Međutim povratnici su sada u drugoj situaciji. I ono što im pripada po zakonu, ne ostavruje se. Niti se ustavni zakon sprovodi. Kao ni konstitutivnost naroda. To je tako u cijeloj BiH.“

Mate Grubišić, povratnika u Derventu:

„U Derventi nažalost nema izbjeglica. Izbjeglice su nastale 1992. godine. Otišli su i treba ih tražiti diljem svijeta. Najviše ih je u Hrvatskoj, ali ih ima i na Islandu, kao i u južnoj Americi. U dervenskoj Općini su povratnici. O njima najmanje vodi računa država. Kao da ti građani nisu ni postojali. Više se političari ni pred izobre ne bave tom populacijom. Samo najuporniji uspiju da budu povratnici. Samo oni koji su imali uvjete vratili su se. Onih drugih i nema. Tu su uglavnom penzioneri koji imaju neka mala primanja, odnosno penzije. Neki obrađuju okućnicu i vrt, a neki se bave i krupnijom poljoprivredom.

RSE : Koliko mogu uraditi povratnici kroz svoja udruženja za povratak u Derventu?

„Mi smo ponudili brojne projekte. Za sada imamo obećanje iz Opštine da će se poslati donatorska sredstva, ali je najviše Vlada Republike Hrvatske pomogla u obnovi. Pomogla nam je i Opština sa 120 000 konvertibilnih maraka. Na održivom povratku se radi mnogo više i velika je spremnost. Međutim, organi naše države su najmanje napravili. A Derventa je najporušenija Općina! Povratak mora planski da se uradi i sa zajedničkim snagama. Moram da kažemda moćnici rade koliko mogu da nam povratak zagorčaju, a treba da poboljšaju!“

RSE : Da li ste zadovoljni saradnjom sa nadležnim organima?

„Trebalo je malo više saradnje sa opštinskim strukturama kako bi se došlo do stvarnih potreba. Međutim, oni su vrlo brzopleto konstatirali kako Hrvati uopšte nemaju interesa da se vraćaju. Međutim, mi imamo preko 1 100 zahtjeva koji su registrirani u bazi podataka!“

Vlada predložila produženje važenja certifikata i rok za verificiranje štednje

Vlada Federacije BiH utvrdila je i po skraćenom postupku uputila u parlamentarnu proceduru Prijedlog zakona o izmjeni Zakona o utvrđivanju i ostvarivanju potraživanja građana u postupku privatizacije, kojim se stvaraju zakonski preduslovi za uspješno okončanje procesa privatizacije stanova na kojima postoji stanarsko pravo, odnosno produžuje rok važenja certifikata kao platežnog sredstva, saopšteno je iz Vlade nakon sjednice u Mostaru.

Ovo je učinjeno zbog velikog interesa građana i jednog broja pravnih lica kod kojih je u toku procedura povrata i dodjele stanova propisana Zakonom o vraćanju, dodjeli i prodaji stanova, po kojem postoji mogućnost da određena kategorija zaposlenika koji imaju stanarsko pravo, mogu platiti cijenu stana u certifikatima po osnovu potraživanja građana.

Kako bi istekom zakonskog roka 30. juna 2009. godine svim osobama kojima se po okončanju procedure za povrat stanova dodijeli stan ili koja ostvare povrat stanova po osnovu stanarskog prava bila uskraćena mogućnost otkupa za certifikate, predloženo je produženje roka za otkup stanova za godinu dana, kaže se u saopštenju.

Vlada Federacije BiH utvrdila je Prijedlog zakona o izmirenju obaveza po osnovi računa stare devizne štednje u FBiH, saopšteno je iz Ureda za odnose s javnošću te vlade.

"Krajnji rok za verificiranje potraživanja po ovom zakonu je 31.12. 2010. godine, a neverificirane obveze mogu biti, u skladu sa Zakonom o izmirenju obaveza, dokazivane samo u sudskom postupku.

Obaveze po osnovu računa stare devizne štednje, koje nisu izvršene uplatom u gotovini, izmiruju se putem obveznica. Izuzetak je to što se neće emitirati obveznice za iznose koje ne prelaze 100 konvertibilnih maraka", stoji u saopštenju.

Obveznice, kako se navodi, emitira Federacija BiH, a dospijevaju do sedam godina nakon emisije, uz fiksnu godišnju kamatnu stopu od 2,5 posto.