Piše: Roger Cohen (International Herald Tribune), priredila Mirjana Rakela
Nedavno je izraelski ambasador upitao američkog što se može uraditi kako bi se poboljšali loši odnosi između premijera Benjamina Netanyahua i predsjednika Baracka Obame.
Američki diplomat je odgovorio: "S vremena na vrijeme, reći hvala."
Predstavnik Washingtona dodao još nekoliko stvari.
"Možda, bi bilo zgodno jednom upitati predsjednika, da li postoji nešto što možete učiniti za njega. I svakako, trebalo bi ostati izvan naše politike tokom izborne godine", kazao je.
Ovaj oštar odgovor svjedoči o tome koliko je zapravo Obama ljut. Netanyahu radije kontaktira s Kongresom u kojem republikanci imaju većinu i gdje je rado viđen gost.
Izraelski premijer nezahvalan je zbog podrške koju uživa, među kojima je i veto na rezoluciju UN o zabrani građenja naselja i protivljenje jednostranim palestinskim zahtjevima o državnosti.
Možda Netanyahu smatra da je Obama predsjednik za jedan mandat, pa zato odbija prekinuti gradnju židovskih nasilja što je u interesu mirovnih pregovora.
Ja bih dodao još jedan savjet za Netanyahua, ako je zabrinut zbog poremećenih odnosa s Obamom. On glasi : Nemojte napasti Iran ovo proljeće ili ljeto.
Američka računica
Netanyahu je u iskušenju da bombardira Iran u sljedećih nekoliko mjeseci kako bi zadao udarac spornom nuklearnom programu. Unatoč Obaminu pozivu prošlog četvrtka i porukama ministra obrane Leona Panette – Netanyahu još uvijek nije jasno odgovorio da to neće učiniti.
Izrael, naime, smatra da je Iran blizu izrade atomske bombe. Početak obogaćivanja
Tu je i američka politička računica. Izraelski napad nekoliko mjeseci prije američkih predsjedničkih izbora u novembru mogao bi staviti Obamu u neugodan položaj. On će morati iskazati ljutnju, a židovski glasovi na Floridi su mu važni, a istodobno potporu izraelskom napadu dati će republikanski kandidat – a to će najvjerojatnije biti Mitt Romney.
Nasuprot tome, ponovno izabran Obama bi, u svom drugom mandatu, mogao jasno staviti do znanja da je razočaran eventualnim izraelskim postupkom, o čemu Jeruzalem i te kako razmišlja, jer po svemu sudeći Obama će dobiti izbore.
Odabir strana nije pametan
Netanyahu sebe prikazuje kao čovjeka koji stoji između Irana i atomske bombe. On ima smisla za dramatizaciju, u to nema sumnje. Izrael, je već jednom odlučio na samostalnu akciju kada je kada je bombardirao sirijski nuklearni pogon 2007.
Poruka Washingtona za sada je jasna. Nemojte ići tamo, g. Netanyahu! To bi bila strašna pogreška. Odabir strana, između Sjedinjenih Država i Irana, nije pametan . Jedna strana ima veliku moć i važan je prijatelj. Druga je naprasita i opasna i već desetljećima „petlja“ s nuklearnim programom.
Izrael očekuje da će Sjedinjene Države umjesto njih ili zajedno s njima, obaviti napad na Iran, zato i kalkuliraju sa pojašnjenjem svojih stavova.
U izbornoj godini i kada ga tajne službe izvještavaju da Iran još nije završio posao oko atomske bombe, Obama se sigurno neće dovesti u situaciju da izaziva bijes islamskog svijeta. Uostalom, gotovo cijeli mandat je nastojao da utiša taj bijes i da se izvadi iz ratova.
Netanyahu je prošli vikend izjavio da je "prvi put" vidio neke "promjene " u Iranu što su posljedica sankcija. Istodobno je pozvao SAD da "jasno saopće" da će
Ovdje je bitno znati: Izraelski napad ujedinjuje Iran u gnjevu, jača Islamsku Republiku, cementira sirijski režim, radikalizira arapski svijet u trenutku osjetljive tranzicije, pomiče Hezbollah prema libanonskim granicama, ojačava Hamas, ugrožava američke vojnike u regiji, pale se iskre terorizma, cijene nafte penjati će se do neba, moguć je regionalni rat, čak se nudi pojas spasa za Iran u trenutku kada Europa razmišlja o ograničavanju kupnje iranske nafte, dodaje, perzijsku na arapsku, osvetu protiv Izraela, a može u najboljem slučaju zastaviti Iran samo nekoliko godina u razvoju nuklearnog programa.
Zvuči li to obećavajuće?
General Martin Dempsey, šef američkog Združenog stožera, posjetit će uskoro Izarael. Netanyahu bi trebao slušati, skinuti prst s okidača upernog prema Iranu - i shvatiti da sudbina Izraela ovisi više o Ramallahu nego o Teheranu.
Nedavno je izraelski ambasador upitao američkog što se može uraditi kako bi se poboljšali loši odnosi između premijera Benjamina Netanyahua i predsjednika Baracka Obame.
Američki diplomat je odgovorio: "S vremena na vrijeme, reći hvala."
Predstavnik Washingtona dodao još nekoliko stvari.
"Možda, bi bilo zgodno jednom upitati predsjednika, da li postoji nešto što možete učiniti za njega. I svakako, trebalo bi ostati izvan naše politike tokom izborne godine", kazao je.
Izraelski premijer nezahvalan je zbog podrške koju uživa, među kojima je i veto na rezoluciju UN o zabrani građenja naselja.
Ovaj oštar odgovor svjedoči o tome koliko je zapravo Obama ljut. Netanyahu radije kontaktira s Kongresom u kojem republikanci imaju većinu i gdje je rado viđen gost.
Izraelski premijer nezahvalan je zbog podrške koju uživa, među kojima je i veto na rezoluciju UN o zabrani građenja naselja i protivljenje jednostranim palestinskim zahtjevima o državnosti.
Možda Netanyahu smatra da je Obama predsjednik za jedan mandat, pa zato odbija prekinuti gradnju židovskih nasilja što je u interesu mirovnih pregovora.
Ja bih dodao još jedan savjet za Netanyahua, ako je zabrinut zbog poremećenih odnosa s Obamom. On glasi : Nemojte napasti Iran ovo proljeće ili ljeto.
Američka računica
Netanyahu je u iskušenju da bombardira Iran u sljedećih nekoliko mjeseci kako bi zadao udarac spornom nuklearnom programu. Unatoč Obaminu pozivu prošlog četvrtka i porukama ministra obrane Leona Panette – Netanyahu još uvijek nije jasno odgovorio da to neće učiniti.
Izrael, naime, smatra da je Iran blizu izrade atomske bombe. Početak obogaćivanja
Mitt Romney
urana u podzemnoj nuklearki Fordow u blizini Quma, kao i ratoboran stav Teherana zbog najave sankcija na uvoz nafte, pokazuju da ima razloga za zabrinutost.Tu je i američka politička računica. Izraelski napad nekoliko mjeseci prije američkih predsjedničkih izbora u novembru mogao bi staviti Obamu u neugodan položaj. On će morati iskazati ljutnju, a židovski glasovi na Floridi su mu važni, a istodobno potporu izraelskom napadu dati će republikanski kandidat – a to će najvjerojatnije biti Mitt Romney.
Nasuprot tome, ponovno izabran Obama bi, u svom drugom mandatu, mogao jasno staviti do znanja da je razočaran eventualnim izraelskim postupkom, o čemu Jeruzalem i te kako razmišlja, jer po svemu sudeći Obama će dobiti izbore.
Odabir strana nije pametan
Netanyahu sebe prikazuje kao čovjeka koji stoji između Irana i atomske bombe. On ima smisla za dramatizaciju, u to nema sumnje. Izrael, je već jednom odlučio na samostalnu akciju kada je kada je bombardirao sirijski nuklearni pogon 2007.
Poruka Washingtona za sada je jasna. Nemojte ići tamo, g. Netanyahu! To bi bila strašna pogreška. Odabir strana, između Sjedinjenih Država i Irana, nije pametan . Jedna strana ima veliku moć i važan je prijatelj. Druga je naprasita i opasna i već desetljećima „petlja“ s nuklearnim programom.
U izbornoj godini i kada ga tajne službe izvještavaju da Iran još nije završio posao oko atomske bombe, Obama se sigurno neće dovesti u situaciju da izaziva bijes islamskog svijeta.
Izrael očekuje da će Sjedinjene Države umjesto njih ili zajedno s njima, obaviti napad na Iran, zato i kalkuliraju sa pojašnjenjem svojih stavova.
U izbornoj godini i kada ga tajne službe izvještavaju da Iran još nije završio posao oko atomske bombe, Obama se sigurno neće dovesti u situaciju da izaziva bijes islamskog svijeta. Uostalom, gotovo cijeli mandat je nastojao da utiša taj bijes i da se izvadi iz ratova.
Netanyahu je prošli vikend izjavio da je "prvi put" vidio neke "promjene " u Iranu što su posljedica sankcija. Istodobno je pozvao SAD da "jasno saopće" da će
Izraelski vojni brodovi u luci Ashdod, 2011.
"djelovati vojno" ako sankcije ne uspiju. U međuvremenu, po sistemu „dobar i loš policajac“, njegova potpredsjednica Vlade je izjavila da je efekt američkih sankcija razočaravajući.Ovdje je bitno znati: Izraelski napad ujedinjuje Iran u gnjevu, jača Islamsku Republiku, cementira sirijski režim, radikalizira arapski svijet u trenutku osjetljive tranzicije, pomiče Hezbollah prema libanonskim granicama, ojačava Hamas, ugrožava američke vojnike u regiji, pale se iskre terorizma, cijene nafte penjati će se do neba, moguć je regionalni rat, čak se nudi pojas spasa za Iran u trenutku kada Europa razmišlja o ograničavanju kupnje iranske nafte, dodaje, perzijsku na arapsku, osvetu protiv Izraela, a može u najboljem slučaju zastaviti Iran samo nekoliko godina u razvoju nuklearnog programa.
Zvuči li to obećavajuće?
General Martin Dempsey, šef američkog Združenog stožera, posjetit će uskoro Izarael. Netanyahu bi trebao slušati, skinuti prst s okidača upernog prema Iranu - i shvatiti da sudbina Izraela ovisi više o Ramallahu nego o Teheranu.