U završnici svoje haške obrane od optužbi za genocid u Srebrenici i teroru Sarajlija bivši predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić izveo je kao svjedoka - policajca iz osiguranja bivšeg bosanskohercegovačkog predsjednika Alije Izetbegovića.
Pod zaštitnim mjerama i pseudonimom KW-586 on je ispričao kako je čuo dogovor najutjecajnijih bošnjačkih dužnosnika o izazivanju napada na vlastite građane. U unakrsnom ispitivanju haško tužiteljstvo je pak suočilo insajdera s pitanjem – zašto je čekao 20 godina da ispriča jednu tako značajnu priču.
Zaštićeni svjedok je kao bivši pripadnik Bisera, zaštitne jedinice sarajevskog predsjedništva - potvrdio teorije zavjere koje je Karadžić plasirao tijekom više od 4 godine svog suđenja – da su sarajevske vlasti terorizirale vlastite građane, kao i izazvale srpske snage u Srebrenici – sa ciljem pokretanja intervencije NATO snaga. KW-586 je opisao kako je nazočio prilikom više sastanaka u Narodnoj banci u Sarajevu između 1992.i 1994.godine – prilikom kojih su Izetbegović i (reisu l ulema) Mustafa Cerić navodno dogovorili napade na vlastite građane.
„Ja znam kad je Reis rekao – mi dnevno gubimo 50 do 70 ljudi i nikakve koristi od toga. A ovako svi će, ako uspijemo izazvati međunarodnu intervenciju, svi će ionako biti šehidi, svi će u dženet, na Božjem putu“, citirao je svjedok navodne riječi Cerića.
Tužiteljstvo: Teorije zavjere i fikcija
Prema dokumentima sarajevske Vlade predsjednik Izetbegović koristio je kao sklonište prostorije Narodne banke do polovice 1993.godine, no prema priči zaštićenog svjedoka to je radio i tijekom 1994. Tada su navodno Izetbegović i Cerić naredili zapovjedniku Armije BiH Naseru Oriću – da izazove srpske snage u okolici Srebrenice, kao i zapovjedniku Seferu Haliloviću – minobacački napad na sarajevsku tržnicu Markale 1994.godine.
Vaš browser nepodržava HTML5
Opravdanja svjedoka zašto je navodno šutio 20 godina
U unakrsnom ispitivanju tužiteljica Carolyn Edgerton je pak upitala svjedoka – zašto je čekao čak 20 godina da ispriča jednu tako važnu priču, pokazujući pri tom u njoj nelogičnosti.
„Gospodine svjedoče – ova priča kao i većina Vaše izjave i svaka od urota za koje tvrdite da su postojale – je čista fikcija. Jer Vi sigurno znate, da u vrijeme kada je navodno došlo do tih razgovora o kojima Vi govorite – Sefer Halilović čak nije bio niti u Armiji. On je bio otpušten iz vojske prije toga, prije vremena u kojem se ovo navodno događalo. Vi ste ovo izmislili kako biste mogli postići bolji dogovor s ljudima koje štitite sada“, ustvrdila je tužiteljica pokušavajući dovesti u pitanje vjerodostojnost svjedoka koji je do nedavno živio u zapadnim zemljama (Njemačkoj i Belgiji), ne spominjući ni tamošnjim imigracijskim vlastima svoju priču.
Zaštićeni svjedok KW – 586 je izjavio da je jedan od razloga zašto je odlučio progovoriti – jer je vidio kad se nedavno vratio u Sarajevo „da i dalje čitavih tih 20 godina vlada ista banda i da joj nitko ništa ne može“.
Kao idući svjedok obrane, iskaz vezan uz zločin na Korićanskim stijenama (ubojstvo oko 200 građana nesrpske nacionalnosti 1992.godine) dao je Vladimir Glamočić, bivši općinski dužnosnik iz Skender Vakufa.
Karadžiću je do kraja izvođenja dokaza obrane ostalo za ispitati još sedam svjedoka nakon čega će kao zadnji u nizu višednevni iskaz dati upravo on.
