NATO će kasnije ovog mjeseca započeti svoju najveću vojnu vježbu od kraja hladnog rata, Steadfast Defender 24.
Učestvovat će 90.000 vojnika iz svake 31 članica Alijanse, kao i Švedske, koja je pozvana u NATO, u različitim manevrima – na kopnu, moru i u zraku – u trajanju od četiri mjeseca.
Iako se u zvaničnim dokumentima NATO-a direktno ne navodi da se vježba za potrebe potencijalne ofanzive Rusije na savezničku teritoriju, prilično je očigledno da članice Alijanse žele testirati kako se nose "sa bliskim protivnikom u simuliranom scenariju sukoba u nastajanju".
Privatno, izvori NATO-a bez oklijevanja priznaju "da je, naravno, riječ o Rusiji".
No pogledate li geografiju i šta će savez sve isprobati, stvar postaje i više nego očita.
Ukratko, vježba Steadfast Defender 24 podrazumijeva dvije faze.
Prva, koja počinje krajem januara, uključuje transatlantsko pojačanje snaga.
Ona je, zapravo, ključna jer bi se tada ustvrdilo mogu li Sjedinjene Države rasporediti brojne vojnike i opremu u kontinentalnu Evropu u cilju uspostave odbrane.
Samu simboliku ne potcjenjujte, budući da Sjedinjene Države ulaze u predizbornu predsjedničku kampanju, koja će kulminirati u novembru.
Uz to, naravno, velika je šansa da će američki glasači u Bijelu kuću vratiti predsjednika koji je doveo u pitanje svrhu NATO-a, posebno njegov ključni peti član, koji kaže da je napad na jednu članicu – napad na sve.
Bez američke posvećenosti tome, pitanje je nije li vojni savez mrtav.
I to je pitanje koje još neće nestati.
Dakle, dok slike američkih trupa – kako treniraju s vojskom drugih članica različite amfibijske napada na Atlantiku i obalama Ujedinjenog Kraljevstva, Norveške i Španije u iduća dva mjeseca – možda neće u potpunosti ublažiti evropske strahove od manje predanosti Sjedinjenih Država u bliskoj budućnosti, to će ipak biti impresivan prizor s više od 50 pomorskih brodova poput nosača aviona, fregata i razarača.
Vojna vozila NATO-a na vojnoj vježbi u Pabradeu, Litvanija, 26. juna 2023.
Druga faza vježbe je jednako važna i vjerovatno će biti ta koja će zaista pokazati da li NATO može odbraniti svoje ranjivo istočno krilo.
Tu je svrha, prema navodima Alijanse, da se vidi može li savez "voditi i održavati složene operacije s više domena tokom nekoliko mjeseci, na hiljadama kilometara, od krajnjeg sjevera do centralne i istočne Evrope, i u bilo kojim uslovima".
Podsjećam, rat kakav se može očekivati ako Rusija napadne.
Vojnik drži dron na vrhu vojnog vozila NATO-a na vojnoj vježbi u Pabradeu, Litvanija, 26. juna 2023.
Počevši od sredine februara pa do kraja maja, imat ćete brojne elemente vježbi uglavnom na kopnu i na nebu koji uključuju do 80 zračnih prizora poput borbenih aviona F-35, helikoptera i dronova, te više od hiljadu borbenih vozila, uključujući 166 tenkova.
Centar vježbi bi trebao biti u Poljskoj i baltičkim državama, kao i Njemačkoj, koje će djelovati kao središte za pojačanje i koordinaciju.
Elemente vježbi očekujte i u cijeloj nordijskoj regiji, uključujući Švedsku, kao i Češku, Mađarsku, Sjevernu Makedoniju, Rumuniju te u nečlanici NATO-a i ustavno neutralnoj – Moldaviji.
Padobranci iskaču iz aviona na vježbi rumunske mornarice, američkih i NATO-ovih snaga kod Mahmudije, Rumunija, 30. marta 2023.
Iz očitih razloga, u Ukrajini se vježbe neće održavati niti će ukrajinske trupe učestvovati u obukama.
Ovo je ujedno prva prava prilika NATO-a da testira aspekte svojih novih planova odbrane, koji su dogovoreni na samitu saveza u Vilniusu prošlog jula, u dokumentu od oko 4.000 stranica, u kojem svaki saveznik tačno zna koji dio zemlje treba braniti u slučaju napada na Alijansu.
Dodatni test je i provjera koliko zaista funkcioniše Zajednička operativna grupa (VJTF), koja je formirana kao odgovor na rusku aneksiju Krima 2014. godine.
Tu grupu čini oko 6.000 vojnika, koji bi trebali biti raspoređeni u roku od nekoliko dana na bilo koje područje Alijanse, što je jedna od ključnih komponenti svakog mogućeg napada.
Iako se vježba godinama planirana, dolazi u važnom trenutku.
Danas, dvije godine nakon ruske invazije na Ukrajinu, ona bi trebala djelovati kao garancija da je Alijansa spremna u slučaju da se rat približi ili pređe granicu NATO-a.
Posljednja vježba koja je po obimu bila veća od ove, održana je 1988. godine sa 125.000 vojnika. Samo se "Trident Juncture" 2018. godine donekle približila sa učešćem od 50.000 ljudi.
Dakle, i mjerilo i brojke su impresivni i simbolični.
Međutim, pitanje je hoće li vježba zaista ublažiti strahove u Evropi.
Isporuke oružja Ukrajini su zabrinjavajuće pale posljednjih mjeseci, a šef vojnog komiteta NATO-a Rob Bauer je prošle jeseni rekao da se zapadna industrija oružja treba pojačati jer se "dno cijevi već vidi".
U posljednje vrijeme mnogo je zvaničnih upozorenja da evropski saveznici moraju pojačati i pripremiti se u slučaju da se rat, koji je u toku, ne bude samo odnosio na Ukrajinu.
Upozorenja dolaze i iz zemalja koje nisu blizu fronta.
Načelnik belgijske vojske Michel Hofman nedavno je napomenuo da nije isključeno da ruski predsjednik Vladimir Putin otvori drugi front u Moldaviji ili baltičkim državama.
Njegov švedski kolega Micael Byden je, pak, nedavno upozorio da se svi u njegovoj zemlji "moraju psihički pripremiti za rat", što je izazvalo paniku u ovoj skandinavskoj zemlji, pa su neki ljudi požurili u prodavnice da kupe dodatno gorivo i opremu za preživljavanje.
Kakav će efekat Steadfast Defender na kraju imati, ostaje da se vidi.
Ovog proljeća ćemo vidjeti prizore koji će, možda, podjednako uplašiti i umiriti Evropljane.