Rijetko kada je Finska bila toliko u vijestima kao ovih posljednjih dana. Prvo s izuzetno tijesnim parlamentarnim izborima 2. aprila na kojima su tri glavne stranke, Nacionalna koaliciona partija desnog centra, Socijaldemokrate lijevog centra i desna populistička Finns stranka (Istinski Finci) završile unutar jednog procenta jedna od druge.
Dva dana kasnije, 4. aprila, Finska će postati zvanična članica NATO-a, manje od godinu dana nakon što je podnijela zahtjev za pridruživanje ovom vojnom savezu, neposredno nakon početka ruske invazije na Ukrajinu.
Ono što je istina jeste da bez obzira koja koalicija se bude napravila u Helsinkiju, volja za članstvom u NATO-u će ostati nepromijenjena. To je sada toliko mejnstrim u finskoj politici da su sada postale istinitije nego ikad primjedbe američkog predsjednika Joea Bidena iznesene nekad ranije ove godine u vezi (pogrešne) kalkulacije ruskog predsjednika Vladimira Putina pri napadu na Ukrajinu: "Mislio je da će dobiti 'finlandizaciju' NATO-a. Umjesto toga, dobio je 'NATO-izaciju' Finske."
Mislio je da će dobiti 'finlandizaciju' NATO-a. Umjesto toga, dobio je 'NATO-izaciju' Finske -ove riječi američkog predsjednika Joea Bidena postale su istinitije nego ikad.
Ali postoje neki izuzeci i kod izbora i kod predstojećeg pristupanja NATO-u oko kojih stvari još nisu tako do kraja iskristalisane.
Što se tiče izbornog rezultata, dvije stvari treba odmah istaći: Finns partija (formalno poznata kao Pravi Finci) ostvarila je svoj najbolji izborni rezultat osvojivši 20,1 posto glasova i ukupno drugo mjesto.
To pokazuje da je desničarski populizam još uvijek u velikoj mjeri sila s kojom se treba računati u Evropi i da je tema migracije, oko koje je Finns pravio mnogo buke u toku kampanje, još uvijek potencijalni pobjednički izborni as.
Međutim, takođe pokazuje mekšu verziju desnog populizma i potencijalno čak "ženstveniju" stranu. Baš kao i kod Marine Le Pen u Francuskoj i Giorgije Meloni u Italiji, Finns sada vodi žena, Riikka Purra, koja je ublažila prethodni kriticizam prema Evropskoj uniji i euru i jasno se zalaže za članstvo Finske u NATO-u.
Sanna Marin, Riikka Purra i lider Nacionalne koalicije Petteri Orpo
Drugo, to vjerovatno za sada znači kraj jednog od najprepoznatljivijih političara u zemlji.
Treći sa 19,9 posto su završili vladajući Socijaldemokrati na čelu sa premijerkom Sannom Marin. Loš skor njenih koalicionih partnera dalje na lijevoj strani čini se doprinosi njenoj "abdikaciji" sa premijerske pozicije, ali malo ko vjeruje da će ona se potpuno udaljiti od politike. Mnogi su priznali njenu postojanost u podršci Ukrajini tokom cijelog rata i usmjeravanju njene zemlje ka članstvu u NATO-u.
Ne isključujte mogućnost da bi se mogla pojaviti kao ministrica (vanjskih poslova?) ako prvoplasirana Nacionalna koaliciona stranka i vjerovatni novi premijer Petteri Orpo odluče pokušati veliku koaliciju sa Socijaldemokratima. I definitivno nemojte otpisivati njeno ime u vezi međunarodnog posla.
Sljedeće godine su na raspolaganju tri glavne funkcije u EU – predsjednici Evropske komisije i Evropskog vijeća, kao i visoki predstavnik EU za vanjsku politiku. Nordijka, žena, socijaldemokrata bi mogla biti odabir mnogih jer se ljudi često biraju na osnovu geografije, spola i partijske pripadnosti.
Ali već ove jeseni vjeruje se da će generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg odstupiti sa svoje pozicije nakon devet veoma izazovnih godina za Alijansu. Taj savez nikada nije vodila žena. Zašto, dakle, sada ne bivši premijer iz jedne od najnovijih članica Alijanse?
Finski ministar Mikko Savola i Jens Stoltenberg na ministarskom sastanku NATO-a u Briselu, februar 2023.
Finska će razbiti posljednje ostatke svoje duge istorije vojne nesvrstanosti kada se pridruži NATO-u 4. aprila, na 74. rođendan vojnog saveza, ni manje ni više.
Ali ostaju upitnici.
Finska je to trebala učiniti zajedno sa svojim istočnim susjedom Švedskom. Zajedno su se prijavile još u maju prošle godine i nekoliko mjeseci su bili nepopustljive u tome da će se pridružiti Alijansi zajedno s obzirom da su njihove armije nezvanično spojene zajedničkim mornaričkim jedinicama i njihovim respektabilnim zračnim snagama koje redovno vježbaju rame uz rame.
Ali Turska i dalje nije zadovoljna Švedskom, očekuje da će Stockholm izručiti još ljudi koje Ankara smatra "teroristima", a i Mađarska se žali na kritike švedskih političara oko vladavine prava u toj državi. Pretpostavka je i dalje da će i Turska i Mađarska na kraju podići ruku za, moguće uoči ili na samitu NATO-a u Vilniusu 11-12. jula, ali ne prije ključnih turskih predsjedničkih i parlamentarnih izbora sredinom maja.
Faktor Švedska
Dakle, Finska je morala da ide sama uprkos tome što je pre samo nekoliko mjeseci odlučno poricala da postoji ta mogućnost. Sada je pitanje šta će ovo razdvajanje nordijskog para značiti za evropsku sigurnosnu arhitekturu?
Finski pješadinac u NATO vježbama u Poljskoj, 2015. godine.
Ako je to zaista samo nekoliko mjeseci, onda bi trebalo biti u redu; za Helsinki je uvijek bilo važnije pridružiti se Alijansi, s obzirom na finsku granicu od 1.300 kilometara s Rusijom koja više nego udvostručuje granicu NATO-a s njegovim glavnim protivnikom.
Takođe treba napomenuti da je Rusija toliko zaglavljena u Ukrajini da trenutno predstavlja manju prijetnju nordijskom regionu i da je Švedska sigurnija okružena zemljama NATO-a. Švedska je od ljeta počela integraciju u komandnu strukturu Alijanse i to bi trebalo dodatno uvjeriti Stockholm, kao i nedavni komentari generalnog sekretara NATO-a, da bi bilo "nezamislivo" da NATO ostane neaktivan ako je zemlja napadnuta.
Pročitajte i ovo: Finska od utorka u NATO-u, Rusija će 'ojačati vojne kapacitete'Ali šta se dešava ako čekanje na Švedsku potraje duže od nekoliko mjeseci?
Veličina i lokacija Švedske u sredini nordijskog regiona čini je relevantnom za vojnu mobilnost i sigurnost snabdijevanja. Most Oresund ne samo da povezuje Švedsku sa Danskom već i skandinavsko poluostrvo sa ostatkom kontinenta. Geteborg, drugi po veličini grad u Švedskoj, takođe je najveća luka u nordijskom regionu. Švedsko ostrvo Gotland, koje se nalazi otprilike usred Baltičkog mora, bilo bi ključno za pružanje pomorske i zračne podrške Estoniji, Letoniji, Litvaniji i Poljskoj. Ruta od norveške atlantske obale do Finske ide preko Švedske.
Dakle, Finska, sa svojom potrošnjom za vojsku od 2 posto bruto društvenog proizvoda Koliko je NATO preporuka, sa borbenom snagom svojih trupa do 280.000 vojnika i jednom od najvećih artiljerija u Evropi, više je nego sposobna da se brani čak i bez pomoći NATO-a. Međutim, nordijski region neće biti kompletan sa stanovišta odbrane dok se i Švedska ne pridruži. Ali za sada, ove sedmice sve se vrti oko Finske.