Sedamdeset pet godina NATO-a iz arhive

Prvi sastanak Sjevernoatlantskog vijeća u septembru 1949.

Mjesec dana prije ovog susreta u Washingtonu, sporazumom koji su potpisale Sjedinjene Države, Kanada, Ujedinjeno Kraljevstvo i devet drugih evropskih zemalja najavljeno je osnivanje Alijanse.

Britanski vojnici na vježbi NATO-a u njemačkom sektoru pod kontrolom Ujedinjenog Kraljevstva u septembru 1951.

Usred rastućih tenzija sa Staljinovim Sovjetskim Savezom, potpisnici NATO-a su izjavili da će se napad na jednu članicu smatrati napadom na sve. Ova odredba je uključena u ključni dio ugovora Alijanse poznat kao peti član.

Njemačke djevojčice posmatraju britanskog vojnika na vježbi NATO-a 1951. godine.

Ideja o transatlantskoj vojnoj alijansi formirana je nakon Drugog svjetskog rata jer se činilo da je Sovjetski Savez spreman da nasilno širi svoj uticaj širom iscrpljene Evrope. Godine 1948. Kremlj je podržao komunistički puč u Čehoslovačkoj i počeo da vrši pritisak na Norvešku da sklopi pakt o "nenapadanju".

Privremeno sjedište NATO-a u Parizu, fotografija načinjena početkom 1950-ih.

Američki direktor za evropske poslove John D. Hickerson 1948. pozvao je Sjedinjene Države da pokažu "konkretne dokaze američke odlučnosti da se odupru daljnjim komunističkim napadima" širom Evrope.

Tenk na zajedničkoj vježbi na granici između Francuske i Nemačke u septembru 1952.

Na NATO se gledalo kao i na način za suzbijanje svakog potencijalnog "oživljavanja njemačkog militarizma". Sažetak ciljeva saveza koji se pripisuju prvom generalnom sekretaru NATO-a bio je "držati Sovjetski Savez vani, Amerikance unutra i Nijemce pod kontrolom".

Konferencija NATO-a u Parizu 1954.

Geografsko obilježje NATO-a "Sjevernoatlantski" navodno je izabrano kako bi Alijansa mogla ostati otvorena za novo članstvo, dok je istovremeno obeshrabrio interes Latinske Amerike i dalekih zemalja poput Australije.

Konferencija NATO-a u Parizu 1957. uz amblem NATO-a koji je usvojen 1953. godine.

Zastava NATO-a ima tamnoplavu boju koja predstavlja Atlantski okean, sa kompasom koji simbolizuje smjer prema miru i krugom koji označava jedinstvo.

Generalni sekretar NATO-a Manlio Brosio (lijevo) i američki državni sekretar William Rogers (desno) gledaju islandskog premijera Bjarnija Benediktssona (u sredini) kako reže tortu na obilježavanju 20. godišnjice Alijanse u Washingtonu 1969. godine.

Eduard Ševardnadze (u sredini), sovjetski ministar vanjskih poslova, tokom posjete sjedištu NATO-a u Belgiji u decembru 1989.

Nakon pada Berlinskog zida u novembru 1989. godine, činilo se da se komunizam u Evropi povlači.

Generalni sekretar NATO-a Manfred Worner na moskovskom Crvenom trgu u julu 1990.

Sjeme novog raskola između Moskve i Zapada očito je posijano kada je američki državni sekretar James Baker rekao sovjetskom vodstvu u februaru 1990. da, "ako Sjedinjene Države zadrže svoje prisustvo u Njemačkoj u okviru NATO-a, "ni milimetar sadašnje vojne jurisdikcije NATO-a neće se širiti prema istoku". Takvo razmišljanje, iako nikada nije bilo formalno usaglašeno, ponovio je njemački ministar vanjskih poslova Hans-Dietrich Genscher.

Čehoslovački predsjednik Vaclav Havel (lijevo) u posjeti sjedištu NATO-a u Belgiji u martu 1991.

Nakon hladnog rata 1991. godine, rasla su egzistencijalna pitanja o budućnosti NATO-a. Američki predsjednik George Bush je ustvrdio da, za novorođeni mir, "prava opasnost dolazi od opšteg osjećaja euforije da sve ide glatko".

NATO-ov istraživački brod Alijansa nakon porinuća 1986. godine. Brodom je upravljala italijanska mornarica.

Nakon 1991. NATO je promijenio svoj imidž za doba u kojem je "jedna velika i globalna prijetnja ustupila mjesto raznolikim i višedimenzionalnim rizicima".

F-16 koji je oborio tri od četiri aviona iz Srbije iznad Bosne i Hercegovine.

Prvi hici koje je NATO ispalio u borbama bila su oni u februaru 1994. kada su američki borci oborili četiri srpska ratna aviona koji su bombardovali fabriku u BiH tokom eskalacije sukoba širom bivše Jugoslavije.

Italijanski vojnici paze na osobe koje se sumnjiče da podmeću požar, Sarajevo, mart 1996.

Desetine hiljada NATO-ovih trupa bile su raspoređene tokom rata u Bosni i Hercegovini. Alijansa je od tada intervenisala i u Afganistanu, te ratu u Libiji.

Američka obalska straža priprema se da se ukrca na piratski brod u Adenskom zaljevu u maju 2010.

NATO je bio uključen i u operaciju suzbijanja pirata na obali Afrike od 2008. do 2016. godine.

Njemačke trupe na vježbi NATO-a u Litvaniji 2024.

Danas NATO ima 32 zemlje članice širom Evrope i Sjeverne Amerike. Usred ruske invazije na Ukrajinu, pojedine članice NATO-a isporučile su Kijevu oružje u vrijednosti od desetine milijardi dolara, ali Alijansa nije direktno intervenirala.

NATO je nazvao rusku invaziju "brutalnim i ničim izazvanim agresijom protiv Ukrajine" i obećao da će na kraju uključiti Ukrajinu u vojni savez.