Za samo tri prethodna dana u Sarajevu, u samom centru grada, zabilježene su dva obračuna oružjem. Obje su se dogodile u večernjim satima na prometnim mjestima, a u jednoj od njih zbog obračuna dvije grupe ranjena je slučajna prolaznica. Pucano je u prethodna tri dana vatrenim oružjem i na prodavnicu u centru Sarajeva, a zapaljen je i jedan automobil. Posljednja informacija iz crne hronike stiže u petak i to iz sarajevskog naselja Ilidža gdje je u sred dana bačena bomba. Povrijeđenih srećom nije bilo.
Stručnjaci za sigurnost vjeruju da teret rješavanja problema ne može biti samo na policiji već na cjelokupnoj vlasti, ali i društvenoj zajednici, te da Sarajevo i BiH nisu zaobišla svjetska dešavanja zbog kojih je sigurnost postala luksuz.
Ako slučajnog prolaznika u Sarajevu pitate osjećali se sigurno u 90 posto slučajeva dobićete ovakav odgovor: "Ne osjećam se sigurno. Ugostitelj sam po profesiji, svega se nagledam, droga je veliki problem. Imam dvije kćerke, naravo da se bojim. Da se hoće vratiti milicija, to bi najbolje bilo".
Ovo su riječi jednog Sarajlije, a šta tvrde njegovi sugrađani:
Vaš browser nepodržava HTML5
Anketa: Osjećaju li se Sarajlije sigurno u svom gradu:
Dok se građani osjećaju potpuno nesigurno i nezaštićeno, u policiji nakon ovakvih dešavanja često navode da je stepen kriminaliteta u gradu manji nego u prethodnom period za koji su radili analizu. Tako je glasnogovornik sarajevske policije nakon dvije pucnjave u centru grada kazao kako je, na osnovu analitičkih podataka Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo (MUP KS), u prvom polugodištu 2016. evidentirano oko 14 posto manje krivičnih djela nego u istom periodu prošle godine.
No, sigurnosni milje ne kreira samo policija, iako u tome ima najvažniju ulogu. Na to je u otvorenom pismu vlastima u Sarajevu pokušao da skrene pažnju Nedžad Ahatović, profesor sigurnosti.
"Jer ne može sve biti na plećima policije i ne može policija sama iznijeti sve te probleme sa kojima se suočava. Dakle, ona mora imati podršku cijele društvene zajednice. Svih ministarstava, koja moraju imati daleko veću ulogu od one koju sada imaju, moraju imati odvojene budžete za te stvari. Dakle, sva se društvena zajednica mora uključiti da bi se na neki način sigurnosna situacija poboljšala", kaže Ahatović.
Profesor Ibrahim Prohić navodi da Sarajevo i BiH ne mogu biti onakvi kakvi su bili prije 30 godina jer ni svijet više nije isti. Nema mjesta na svijetu gdje ljudi mogu biti u potpunosti sigurni.
Na pitanje zbog čega se građani osjećaju nesigurno a vlast prikazuje problem manjim nego što jeste odgovara, Prohić odgovara: "Jer se sa predimenzioniranjem ili dimenzioniranjem u stvarnim gabaritima određenog problema implicitno stavlja primjedba na rad policije. Oni, dakle policija i vlast, tvrdnjom da je kriminaliteta manje nego što je bilo ne znam za koji period, oni prave usporedbu i na taj način sebi stvaraju određeni alibi".
Ibrahim Prohić
Prohić dodaje da je svuda u svijetu zabilježen porast kriminalnih djela sa elementima nasilja, te da Bosna i Hercegovina nije izuzetak.
Posebno zabrinjava činjenica da su počinioci krivičnih djela najčešće povratnici u kriminal, te da je vrlo često riječ o maloljetnicima. Za svako društvo to je pogubno kaže Prohić.
"Ja ću ukazati na još jednu važnu stvar, ovdje je s početka devedesetih godina instalirano kao službeni stav nasilje kao sredstvo rješavanja problema. Odnosno, nasilje je instalirano kao princip rješavanja društvenih problema. I sa principima je problem, kad ih jednom instalirate onda oni prikazuju tendenciju generalizacije, a to znači tendenciju da budu primjenjeni u svim situacijama", konstatuje Ibrahim Prohić.
Crnoj statistici treba dodati i podatak da se u Kantonu Sarajevu ukrade četiri puta više vozila nego recimo u cijeloj Republici Srpskoj, te da stotine prijestupnika slobodno šeta jer u zatvorima nema mjesta. Za to vrijeme već godinama se prolongira otvaranje državnog zatvora.