Devetogodišnjeg dječaka teško bolesnog od agresivne bolesti roditelji su s lažnim obrazloženjem izvukli iz bolnice i odveli lokalnoj nadriliječnici. Centar za socijalnu skrb pokrenuo je proceduru da se dijete oduzme od roditelja, ali procedura je predugo trajala i dijete je umrlo. Tko je sve zakazao?
Devetogodišnjaku je dijagnosticiran - ako se ne liječi – izuzetno opasan Non-Hodgkinsov limfom. Nakon jednog dana u bolnici roditelji ga odvode navodno na liječenje u Rusiju, ali u stvari nadriliječnici iz susjedstva. Centar za socijalnu skrb pokreće postupak za oduzimanje djeteta od roditelja, međutim na ročište je trebalo čekati 11 dana, a sud potom – iako se radi o izuzetno agresivnoj bolesti - daje roditeljima 15 dana da se očituju. Roditelji ga vode u Italiju na preglede, i tamo odbijaju liječenje i par dana kasnije dječak umire u bolnici kamo ga doprema Hitna pomoć. A što bi bilo da je dijete odmah ostalo u bolnici?
„Takva bolest se kod djece liječi u 80 posto slučajeva. Takvo dijete ne mora umrijeti“, kaže dugogodišnja novinarka koja prati zdravstvo Goranka Jureško.
Dječak je na kraju preminuo na riječkoj Pedijatriji koju vodi doktor Goran Palčevski. On za naš radio pobraja uzroke ove tragedije – sve češći slučajevi nepovjerenja u zdravstveni sustav koji je navodno korumpiran, sve češće odlaženje nadriliječnicima, iscjeliteljima i slično, i uvjerenje da se na internetu mogu pronaći sva rješenja, puno bolja nego kod školovanih liječnika.
„Kad-tad se to moralo desiti. Sa svim tim nepovjerenjem, sa tim internetom moralo se desiti, i to – na žalost – sa vrlo lošim ishodom. A to nepovjerenje mislim da je trenutno najveći problem hrvatskog društva koje sprječava normalizaciju i dalji razvoj tog društva. Jer, tko god pokuša nešto napraviti, odmah mu zalijepe etiketu – e, koje on koristi ima od toga i zašto on to radi?!“
Zdravlje djeteta je mnogo veći prioritet nego nečiji stavovi, pa makar se radilo i o roditeljima. Pravobraniteljica za djecu Ivana Milas Klarić za RSE kaže:
„Najvažnije je reći da je pravo djeteta na život i zdravlje apsolutno prije bilo kojeg prava roditelja na izbor načina liječenja. Mislim da je to važno reći jer se u zadnje vrijeme u javnosti stvara dojam da roditelji imaju apsolutno pravo odlučivanja o svom djetetu, što nije točno, i zbog toga mislim da je to silno važno naglasiti.“
Ovaj slučaj otvara iznova i pitanje odbijanja medicinskih zahvata, što hrvatsko zakonodavstvo omogućuje, gdje nema nejasnoća kada se radi o odrasloj prisebnoj osobi, međutim…
„Naravno da u situacijama kada se radi o ljudima koji ne mogu odlučivati sami – bilo o odraslim osobama lišenim poslovne sposobnosti, bilo o djeci, a mene sada prije svega zanimaju djeca - institucije jesu dužne i moraju reagirati u slučaju postojanja sumnje da se radi na štetu djeteta.“
Mnogo toga ovisi o tome kada će roditelj prepoznati bolest i dovesti dijete u bolnicu, dodaje Goranka Jureško. Ali kada dijete jednom bude u bolnici i liječnici ustanove da je potrebna njihova intervencija, sustav mora reagirati drugačije nego sada, tako da se - po obrascu kakav postoji u Skandinaviji - omogući da se roditelju po hitnom postupku oduzme pravo odlučivanja o zdravlju djeteta.
„Taj segment bi morao biti riješen tako da u bolnicu na poziv liječnika dolaze sudac i ljudi iz centra za socijalnu skrb, roditeljima se oduzima pravo odlučivanja u medicinskim pitanjima, i to potpisuje socijalni radnik. A roditeljima ostaju sva ostala roditeljska prava koja inače ima prema djetetu.“
Protiv roditelja umrlog djeteta pokrenut je kazneni postupak, ali nije do kraja sigurno hoće li biti i kažnjeni za svoje postupanje.