Najnovija kriza vlasti u Bosni i Hercegovini i najave masovnih okupljanja nezadovoljnih hrvatskih stranaka ponovno je aktualiziralo pitanje upotrebe i zloupotrebe nacionalnog pitanja. Kada nacionalisti preuzmu nacionalni barjak, nasilje je neizbježno. Kada građanski političari zatvaraju oči pred nacionalnom neravnopravnošću, nasilje im kuca na vrata.
O nacionalizmu mislim sve najgore. Najniža i najjeftinija vrsta ponosa – tako je o nacionalizmu pisao Schopenhauer, mislilac iz Gdanska, prije više od 150 godina.
Rijetko se kada u novijoj povijesti toliko hulja zamotalo u šarene nacionalne zastave i učinilo nepojmljive zločine i nepodopštine svih vrsta kao što se to dogodilo u najnovijoj prošlosti ovih prostora. Potom su se napljačkali, obogatili, presvukli u državnike i nastavili soliti pamet svima oko sebe.
Istodobno, ako nacionalno pitanje kao političko pred-pitanje nije demokratski riješeno, zajednica se ne može konstituirati na građanskom principu. Nacionalisti će je uvijek vući u blato, manipulirajući nacionalnim osjećajem građana.
Najnovija kriza oko konstituiranja vlasti u Bosni i Hercegovini bjelodani je primjer. Dijelim mišljenje iz najnovijeg otvorenog pisma grupe hrvatskih intelektualaca iz BiH (Lovrenović, Jergović, Lasić i drugi) koji upozoravaju na tu manipulaciju, ukazujući istodobno da je neravnopravnost Hrvata u Federaciji činjenica.
Mislim da je formiranje vlasti u Federaciji onako kako ga je izveo relativni izborni pobjednik SDP farsa, suštinsko izigravanje načela nacionalne ravnopravnosti, neovisno što o legalnosti takvog izbora utvrdi Ustavni sud. To je prvorazredno političko pitanje koje ne trpi smicalice. Ne može se ići ispod dometa koji je ostvaren još u SFR Jugoslaviji. Majorizacija je ušla u institucije.
Istodobno, Republika Srpska, čija je sama suština princip državice-nacije, uz to još opetrećene masovnim zločinom, mirno spava.
Čitamo da se u dijelovima Federacije s izrazitom hrvatskom većinom pripremaju bojkoti institucija i „izdajica“ koji surađuju sa SDP-eom, odnosno Bošnjacima, masovni prosvjedi, blokade granica, bojkot bošnjačke robe.
Nacionalizam dobio legitimitet
Bojkot robe?! Što je ono počelo s pozivom na bojkot slovenačke robe prije dvadest i nešto godina?
Još predobro pamtimo nemoć tadašnje komunističke nomenklature na zalasku da se djelotvorno suprotstavi nadirućem velikosrpskom projektu. Time su širom bila otvorena vrata (i) hrvatskom nacionalizmu kojega je HDZ doista reprezentativno zastupao. Nacionalizam je dobio legitimitet.
Stvarna opasnost – velikosrpski osvajački pohod – iskorištena je za uspostavu nove nacionalističke države, kakva je Hrvatska nesumnjivo bila na svome početku i čijih se zlosretnih korijena ni današnja Hrvatska još nije u potpunosti oslobodila.
Doista, nema ničeg opasnijeg nego kad nacionalisti dobiju stvarni povod za djelovanje, kada izgleda da su u pravu. Tada nastupa eksplozivna smjesa.
Zato sadašnja situacija u Bosni i Hercegovini nadilazi njezine neodgovorne i diskreditirane političare. Nadilazi i susjede.
Vodeći hrvatski političari uključili su se u aktualna događanja s nekoliko načelnih izjava kojima se podržava pravo na institucionalnu zastupljenost stvarne volje hrvatskog biračkog tijela. To je legitiman politički stav. Osobno držim da sadašnja hrvatska politika ne ruši, niti dijeli Bosnu i Hercegovinu. Ali ne zna što učiniti, kao i mnogi drugi, uostalom.
Svijet uklonio glavne palikuće
Šef države i Vlade odlučili su nedavno i razgovarati s čelnicima dva HDZ-a iz BiH. Opet – normalno političko djelovanje. Ali, izjava i stavova nakon toga nije bilo, a u BiH ima još političkih stranaka koje okupljaju Hrvate.
Iznenada pomireni hadezeovci iz BiH krenuli su u žestoku političku ofanzivu u kojoj se u ime borbe za ravnopravnost, potpomognuti s dvije srpske stranke iz Republike Srpske, praktički ponovno ljuljaju temelji BiH.
Upravo svjedočimo apsurdu – da se i građanski hrvatski političari kojima podjela ili prisvajanje BiH doista nije ni projekt niti politički program – faktički priklanjaju bosanskohercegovačkim HDZ-eovima i daju im legitimitet za nastavak obmanjivanja javnosti i manipuliranja opravdanim nezadovoljstvom.
Zato bi bilo važno od najutjecajnijih hrvatskih političara čuti i očitovanje o potezima koje destabiliziraju BiH i radikaliziraju političke prilike u toj zemlji.
U ovakvim okolnostima čini se da su međunarodne adrese one kojima ponovno treba postaviti bosanskohercegovačko pitanje. Što može Visoki predstavnik, bez moćnijeg i konkretnijeg angažmana EU i SAD?
Oni koji su bitno utjecali na ishod rata u Bosni i Hercegovini i iznjedrili Daytonski sporazum, spasitelja i grobara Bosne istodobno, sada se bave administrativnim pitanjima mandata Visokog predstavnika i njegovog eventualnog premještanja u Beč, objedinjavanjem funkcija dva međunarodna predstavnika u BiH i sličnim temama.
Nedovoljno i ispod razine problema.
Svijet je što milom, što silom, što biologijom, uklonio glavne palikuće. Ali je s njihovim nasljednicima nastavio surađivati, kao da su svi odreda osvjedočeni demokrati i obrazovani upravljači, a ne politička djeca gospodara ratova i neviđene pljačke.
Kao ljudi koji nacionalnu pripadnost razumijevaju i kao trajnu opomenu da slobodnome čovjeku nacija nikada ne smije postati idolom, te sa sviješću da pripadnost narodu ne znači ništa ako najprije ne znači odgovornost prema vlastitom, individualnom integritetu i prema vlastitoj socijalnoj zajednici, mi, potpisnici ovoga javnog pisma, izražavamo ozbiljnu zabrinutost političkom krizom koja potresa Bosnu i Hercegovinu, i političkom ulogom koju akteri te krize namjenjuju bosanskohercegovačkim Hrvatima. Događaji, naime, bjelodano pokazuju da se svi, koji danas govore i djeluju u ime i navodno u korist toga naroda, njime služe manipulativno, kao političkim sredstvom u postizanju nekih zasebnih političkih ciljeva.
Pismo u cjelosti možete pročitati OVDJE
Rijetko se kada u novijoj povijesti toliko hulja zamotalo u šarene nacionalne zastave i učinilo nepojmljive zločine i nepodopštine svih vrsta kao što se to dogodilo u najnovijoj prošlosti ovih prostora. Potom su se napljačkali, obogatili, presvukli u državnike i nastavili soliti pamet svima oko sebe.
Istodobno, ako nacionalno pitanje kao političko pred-pitanje nije demokratski riješeno, zajednica se ne može konstituirati na građanskom principu. Nacionalisti će je uvijek vući u blato, manipulirajući nacionalnim osjećajem građana.
Najnovija kriza oko konstituiranja vlasti u Bosni i Hercegovini bjelodani je primjer. Dijelim mišljenje iz najnovijeg otvorenog pisma grupe hrvatskih intelektualaca iz BiH (Lovrenović, Jergović, Lasić i drugi) koji upozoravaju na tu manipulaciju, ukazujući istodobno da je neravnopravnost Hrvata u Federaciji činjenica.
Mislim da je formiranje vlasti u Federaciji onako kako ga je izveo relativni izborni pobjednik SDP farsa, suštinsko izigravanje načela nacionalne ravnopravnosti.
Mislim da je formiranje vlasti u Federaciji onako kako ga je izveo relativni izborni pobjednik SDP farsa, suštinsko izigravanje načela nacionalne ravnopravnosti, neovisno što o legalnosti takvog izbora utvrdi Ustavni sud. To je prvorazredno političko pitanje koje ne trpi smicalice. Ne može se ići ispod dometa koji je ostvaren još u SFR Jugoslaviji. Majorizacija je ušla u institucije.
Istodobno, Republika Srpska, čija je sama suština princip državice-nacije, uz to još opetrećene masovnim zločinom, mirno spava.
Čitamo da se u dijelovima Federacije s izrazitom hrvatskom većinom pripremaju bojkoti institucija i „izdajica“ koji surađuju sa SDP-eom, odnosno Bošnjacima, masovni prosvjedi, blokade granica, bojkot bošnjačke robe.
Nacionalizam dobio legitimitet
Bojkot robe?! Što je ono počelo s pozivom na bojkot slovenačke robe prije dvadest i nešto godina?
Još predobro pamtimo nemoć tadašnje komunističke nomenklature na zalasku da se djelotvorno suprotstavi nadirućem velikosrpskom projektu. Time su širom bila otvorena vrata (i) hrvatskom nacionalizmu kojega je HDZ doista reprezentativno zastupao. Nacionalizam je dobio legitimitet.
Stvarna opasnost – velikosrpski osvajački pohod – iskorištena je za uspostavu nove nacionalističke države, kakva je Hrvatska nesumnjivo bila na svome početku i čijih se zlosretnih korijena ni današnja Hrvatska još nije u potpunosti oslobodila.
Doista, nema ničeg opasnijeg nego kad nacionalisti dobiju stvarni povod za djelovanje, kada izgleda da su u pravu. Tada nastupa eksplozivna smjesa.
Zato sadašnja situacija u Bosni i Hercegovini nadilazi njezine neodgovorne i diskreditirane političare. Nadilazi i susjede.
Vodeći hrvatski političari uključili su se u aktualna događanja s nekoliko načelnih izjava kojima se podržava pravo na institucionalnu zastupljenost stvarne volje hrvatskog biračkog tijela. To je legitiman politički stav. Osobno držim da sadašnja hrvatska politika ne ruši, niti dijeli Bosnu i Hercegovinu. Ali ne zna što učiniti, kao i mnogi drugi, uostalom.
Svijet uklonio glavne palikuće
Šef države i Vlade odlučili su nedavno i razgovarati s čelnicima dva HDZ-a iz BiH. Opet – normalno političko djelovanje. Ali, izjava i stavova nakon toga nije bilo, a u BiH ima još političkih stranaka koje okupljaju Hrvate.
Iznenada pomireni hadezeovci iz BiH krenuli su u žestoku političku ofanzivu u kojoj se u ime borbe za ravnopravnost, potpomognuti s dvije srpske stranke iz Republike Srpske, praktički ponovno ljuljaju temelji BiH.
Upravo svjedočimo apsurdu – da se i građanski hrvatski političari kojima podjela ili prisvajanje BiH doista nije ni projekt niti politički program – faktički priklanjaju bosanskohercegovačkim HDZ-eovima i daju im legitimitet za nastavak obmanjivanja javnosti i manipuliranja opravdanim nezadovoljstvom.
Svijet je nastavio surađivati s nasljednicima glavnih palikuća, kao da su svi odreda osvjedočeni demokrati i obrazovani upravljači, a ne politička djeca gospodara ratova i neviđene pljačke.
Zato bi bilo važno od najutjecajnijih hrvatskih političara čuti i očitovanje o potezima koje destabiliziraju BiH i radikaliziraju političke prilike u toj zemlji.
U ovakvim okolnostima čini se da su međunarodne adrese one kojima ponovno treba postaviti bosanskohercegovačko pitanje. Što može Visoki predstavnik, bez moćnijeg i konkretnijeg angažmana EU i SAD?
Oni koji su bitno utjecali na ishod rata u Bosni i Hercegovini i iznjedrili Daytonski sporazum, spasitelja i grobara Bosne istodobno, sada se bave administrativnim pitanjima mandata Visokog predstavnika i njegovog eventualnog premještanja u Beč, objedinjavanjem funkcija dva međunarodna predstavnika u BiH i sličnim temama.
Nedovoljno i ispod razine problema.
Svijet je što milom, što silom, što biologijom, uklonio glavne palikuće. Ali je s njihovim nasljednicima nastavio surađivati, kao da su svi odreda osvjedočeni demokrati i obrazovani upravljači, a ne politička djeca gospodara ratova i neviđene pljačke.
Otvoreno pismo hrvatskih intelektualaca
Otvoreno pismo hrvatskih intelektualacaKao ljudi koji nacionalnu pripadnost razumijevaju i kao trajnu opomenu da slobodnome čovjeku nacija nikada ne smije postati idolom, te sa sviješću da pripadnost narodu ne znači ništa ako najprije ne znači odgovornost prema vlastitom, individualnom integritetu i prema vlastitoj socijalnoj zajednici, mi, potpisnici ovoga javnog pisma, izražavamo ozbiljnu zabrinutost političkom krizom koja potresa Bosnu i Hercegovinu, i političkom ulogom koju akteri te krize namjenjuju bosanskohercegovačkim Hrvatima. Događaji, naime, bjelodano pokazuju da se svi, koji danas govore i djeluju u ime i navodno u korist toga naroda, njime služe manipulativno, kao političkim sredstvom u postizanju nekih zasebnih političkih ciljeva.
Pismo u cjelosti možete pročitati OVDJE