Medijske slobode na najnižoj su razini u posljednjih deset godina. Samo jedan od šest ljudi živi u zemlji koja ima slobodne i nezavisne medije – stoji u izvještaju Freedom Housa.
Izvještaj je objavljen uoči Svjetskog dana medija, a najlošija situacija po medijskim slobodama je u Bjelorusiji, Turkmenistanu, Uzbekistanu, Iranu, Burmi, Kubi Ekvatorijalnoj Gvineji, Kini, Eritreji, Libiji i Sjevernoj Koreji.
U tim zemljama nema slobodnih medija, ili jedva da mogu djelovati, pa su novinari izloženi snažnim pritiscima vlasti.
Mediji su samo produžena ruka režima, gradjanima je otežan pristup nezavisnim informacijam, a disidenti se hapse, zatvaraju i izloženi su najgorim oblicima mučenja u zatvorima.
U 2010., Freedom House je zabilježio značaj pad medijskih sloboda u Egiptu, Mađarskoj, Meksiku, Turskoj i Ukrajini.
Među 63 zemlje u kojima mediji nisu slobodni nalaze se Rusija, Kazahstan, Armenija, Pakistan i Afganistan.
Države regije svrstane su u grupu djelomično slobodnih medija, među kojima su i Rumunjska, Moldavija i Ukrajina.
Najveći skok doživela je Moldavija
Tek jedna trećina od 196 zemalja imaju slobodne medije. Prva tri mjesta među državama s najslobodnijim medijima i dalje zauzimaju Finska, Norveška i Švedska.
Autoritarni režimi koriste se sve većim brojem ograničenja u izdavanju dozvola za rad medijima. Tako Rusija prijeti ukidanjem dozvola za emitiranje radijskim i TV stanicama koje ne informiraju onako kako se očekuje u Kremlju.
Pojedini režimi nastoje kontrolirati protok informacije putem interneta, mobilnih telefona, blokiraju se sateliti.
Iran tako često onemogućava emitiranje programa stranih elektronskih medija, ograničava pristup Facebooku, što je jedno vrijeme radio i Pakistan, a u čemu Kina ima dugotrajno iskustvo.
U posljednje vrijeme primjećana je autocenzura, a novinari se odlučuju na odlazak iz zemlje, jer se plaše napada ili zlostavljanja.
To se događa svuda, od zona ratnih sukoba, do država u tranziciji s manjkavom vladavinom prava. Takvih slučajeva ima u Iraku, Pakistanu, Meksiku i Indoneziji.
No, novinari doživljavaju prijetne i u zemljama stabilnih demokracija, poput Mađarske, Italije, Indije ili Izraela. Službena Budimpešta oštro je kritizirana zbog restriktivnog zakona o medijima.
Najveći skok u pozitivom smjeru doživjela je Moldavija. U godinu dana je uspjela ući u krug zemlja djelomično slobodnih medija.
S Ukrajinom je sasvim drugačija priča. Nakon što je proruski predsjednik Viktor Janukovič došao na vlast u februaru 2010., počelo je snažnije ograničavanje medija.
Broj frekvencija je smanjen, pojačava se pritisak prema nezavisnim medijima, novinari su izloženi raznim oblicima zlostavljanja što otvara prostor autocenzuri.
Izvještaj je objavljen uoči Svjetskog dana medija, a najlošija situacija po medijskim slobodama je u Bjelorusiji, Turkmenistanu, Uzbekistanu, Iranu, Burmi, Kubi Ekvatorijalnoj Gvineji, Kini, Eritreji, Libiji i Sjevernoj Koreji.
U tim zemljama nema slobodnih medija, ili jedva da mogu djelovati, pa su novinari izloženi snažnim pritiscima vlasti.
Mediji su samo produžena ruka režima, gradjanima je otežan pristup nezavisnim informacijam, a disidenti se hapse, zatvaraju i izloženi su najgorim oblicima mučenja u zatvorima.
U 2010., Freedom House je zabilježio značaj pad medijskih sloboda u Egiptu, Mađarskoj, Meksiku, Turskoj i Ukrajini.
Među 63 zemlje u kojima mediji nisu slobodni nalaze se Rusija, Kazahstan, Armenija, Pakistan i Afganistan.
Države regije svrstane su u grupu djelomično slobodnih medija, među kojima su i Rumunjska, Moldavija i Ukrajina.
Najveći skok doživela je Moldavija
Tek jedna trećina od 196 zemalja imaju slobodne medije. Prva tri mjesta među državama s najslobodnijim medijima i dalje zauzimaju Finska, Norveška i Švedska.
Autoritarni režimi koriste se sve većim brojem ograničenja u izdavanju dozvola za rad medijima. Tako Rusija prijeti ukidanjem dozvola za emitiranje radijskim i TV stanicama koje ne informiraju onako kako se očekuje u Kremlju.
Pojedini režimi nastoje kontrolirati protok informacije putem interneta, mobilnih telefona, blokiraju se sateliti.
Iran tako često onemogućava emitiranje programa stranih elektronskih medija, ograničava pristup Facebooku, što je jedno vrijeme radio i Pakistan, a u čemu Kina ima dugotrajno iskustvo.
U posljednje vrijeme primjećana je autocenzura, a novinari se odlučuju na odlazak iz zemlje, jer se plaše napada ili zlostavljanja.
To se događa svuda, od zona ratnih sukoba, do država u tranziciji s manjkavom vladavinom prava. Takvih slučajeva ima u Iraku, Pakistanu, Meksiku i Indoneziji.
No, novinari doživljavaju prijetne i u zemljama stabilnih demokracija, poput Mađarske, Italije, Indije ili Izraela. Službena Budimpešta oštro je kritizirana zbog restriktivnog zakona o medijima.
Najveći skok u pozitivom smjeru doživjela je Moldavija. U godinu dana je uspjela ući u krug zemlja djelomično slobodnih medija.
S Ukrajinom je sasvim drugačija priča. Nakon što je proruski predsjednik Viktor Janukovič došao na vlast u februaru 2010., počelo je snažnije ograničavanje medija.
Broj frekvencija je smanjen, pojačava se pritisak prema nezavisnim medijima, novinari su izloženi raznim oblicima zlostavljanja što otvara prostor autocenzuri.