U Hrvatskoj je upravo započela službena kampanja za parlamentarne izbore koji će se održati 4. prosinca. Najkraću u povijesti suvremene Hrvatske, kampanju presudno obilježavaju dvije činjenice – sudska istraga protiv vladajuće stranke i istraživanja javnog mnijenja koja opoziciji daju uvjerljivu prednost.
Svi glavni sudionici izborne utrke o tome itekako vode računa, bez obzira što javno govorili. Njihova će kampanja nastojati maksimalizirati korist u zadanim okvirima. Za očekivati je dosadnu i glumljeno svađalačku kampanju. Puno marketinških trikova, spinova, prazne retorike, malo pravog političkog sadržaja.
HDZ je faktički prihvatio gubitničku poziciju. Pokazalo se da se glava i srce korupcijske hobotnice nalazi u toj stranci i to saznanje koje preovladava u javnosti nikakvi trikovi nisu uspjeli potisnuti. HDZ se na koncu okrenuo isključivo svome standardnom biračkom tijelu. Otuda povratak na Tuđmana i retoriku 90-tih,
kretanje u kampanju iz „barake“, davanje nagrade grada Zadra nepravomoćno osuđenom generalu Gotovini, stavljanje Miroslava Tuđmana na izbornu listu, oslonac na podršku grupe umirovljenih generala i intelektualnih bardova nacionalističkog hrvatstva. Žele se prikupiti glasovi raspršene i dezorijentirane desnice. Koalicija sa splitskim gradonačelnikom, sirovim Željkom Kerumom čista je matematička operacija – pokušaj osvajanja jednog ili dva mandata.
Kada jedna stranka ciljano usmjerava izbornu kampanju na vlastite pristaše, a ne trudi se širiti krug mogućih glasača izvan svog svjetonazorskog obzora, znači da ne računa na pobjedu.
Šefica HDZ-ea Jadranka Kosor bila je u pravu kada je konstatirala da se kritike upućene oporbi odbijaju od njih kao od teflona.
Jedini joj je cilj potaknuti svoje potencijalne birače da izađu na izbore i da ne pomisle da je sve gotovo. Odlučila se obratiti širem krugu od svoga standardnog – lijevo-liberalnog. Otuda je njezina kampanja općenita, upućena svima i nema jače ideološko uporište. Jedina izborna poruka koju upućuju je – mi smo drugačiji, pošteniji i vjerodostojniji.
Tu su se okliznuli u najnezgodnije vrijeme, na samom startu kampanje. Stavljanje na izbornu listu varaždinskog gradonačelnika koji je pijan skrivio prometnu nezgodu, pa naknadno skidanje s liste, ali i nepristajanje na podnošenje ostavke na mjesto gradonačelnika, pokazuje da opozicija ne iščitava glas naroda u ovim kriznim vremenima. Samo su polovično ispravili štetu, bili su nevjerodostojni. Treba se prisjetiti i da su kao potencijalnog zamjenika premijera istaknuli Radimira Čačića kojemu se u Mađarskoj sudi zbog izazivanje prometne nesreće sa smrtnim ishodom. Istina, to nisu skrivali i ostavili su biračima da presude. Čačić će se povući ako bude bezuvjetno osuđen, kažu u koaliciji. Ali i uvjetna osuda je osuda. Osim toga, postavlja se pitanje – kako će Čačić, na primjer, u Mađarskoj razgovarati o jednom od najdelikatnijih hrvatskih partnera – mađarskom MOL-u, većinskom vlasniku INE, gdje su se odnosi zakomplicirali?
Sve to tjera na oprez. Boluje li koalicija koja pretendira na vlast od sličnog bahatog sindroma kao i vladajući? Iako su nedvojbeno manje korumprani, jesu li to samo zbog toga što nisu bili u prilici toliko dugo vladati?
Ostali izborni takmaci nemaju nikakve šanse za pobjedu, ali bi neki mogli utjecati na budući sastav vladajuće većine, pa i na politički život. Na lijevo-liberalnom, centrističkom i umjereno desnom spektru pojavljuju se liste Dragutina Lesara, don Ivana Grubišića i Ljube Jurčića, koje donose i poneku novu ideju, ili barem drugačije shvaćanje politike. Dobra je vijest što šansi za ulazak u Sabor nemaju razni egzibicionisti i prodavači magle. Loša, što će sigurno ući sljedbenici ratnog zločinca Branimira Glavaša.
Politički sadržaj kampanje je u drugom planu, praktički ga i nema.
Hrvatska se nalazi u dubokoj krizi, ekonomski pokazatelji su obeshrabrujući, egzistencijalna nesigurnost kuca na vrata stotina tisuća građana. U evropskom okruženju traje bura na koju se nitko u hrvatskoj izbornoj utrci i ne osvrće. Cijeli projekt Europske unije je na teškom iskušenju. Zemljama starih demokracija, poput Italije i Grčke, nameću se vlade bez izbora i bez pogovora se prihvaćaju, jer nitko i ne nazire kraj krize. Vlast se daje u ruke eurobirokratima i bankarima. U Španjolskoj će se izbori održati za koji dan, očekuje se smjena vlasti, ali kreditna moć zemlje naglo slabi. Nezaposlenost mladih, sve obrazovanijih ljudi, progresivno raste.
Što će i kako mala Hrvatska moći učiniti, za sebe i za druge?
Pretedenti na novu vlast o tome složno – šute.
Bit će da im je omiljeno štivo Prohujalo s vihorom.
I ona slavna – o tome ću misliti sutra.
Svi glavni sudionici izborne utrke o tome itekako vode računa, bez obzira što javno govorili. Njihova će kampanja nastojati maksimalizirati korist u zadanim okvirima. Za očekivati je dosadnu i glumljeno svađalačku kampanju. Puno marketinških trikova, spinova, prazne retorike, malo pravog političkog sadržaja.
HDZ je faktički prihvatio gubitničku poziciju. Pokazalo se da se glava i srce korupcijske hobotnice nalazi u toj stranci i to saznanje koje preovladava u javnosti nikakvi trikovi nisu uspjeli potisnuti. HDZ se na koncu okrenuo isključivo svome standardnom biračkom tijelu. Otuda povratak na Tuđmana i retoriku 90-tih,
Koalicija sa splitskim gradonačelnikom, sirovim Željkom Kerumom čista je matematička operacija – pokušaj osvajanja jednog ili dva mandata.
Kada jedna stranka ciljano usmjerava izbornu kampanju na vlastite pristaše, a ne trudi se širiti krug mogućih glasača izvan svog svjetonazorskog obzora, znači da ne računa na pobjedu.
Šefica HDZ-ea Jadranka Kosor bila je u pravu kada je konstatirala da se kritike upućene oporbi odbijaju od njih kao od teflona.
Kukuriku koalicija
Oporbena koalicija Kukuriku koju predvodi SDP naprosto je iščitala iste glavne predizborne činjenice – katastrofalni pad rejtinga HDZ-a i ankete koje oporbi daju veliku prednost – i odlučila se ponašati kao da HDZ-ea više i nema u utrci.Jedini joj je cilj potaknuti svoje potencijalne birače da izađu na izbore i da ne pomisle da je sve gotovo. Odlučila se obratiti širem krugu od svoga standardnog – lijevo-liberalnog. Otuda je njezina kampanja općenita, upućena svima i nema jače ideološko uporište. Jedina izborna poruka koju upućuju je – mi smo drugačiji, pošteniji i vjerodostojniji.
Tu su se okliznuli u najnezgodnije vrijeme, na samom startu kampanje. Stavljanje na izbornu listu varaždinskog gradonačelnika koji je pijan skrivio prometnu nezgodu, pa naknadno skidanje s liste, ali i nepristajanje na podnošenje ostavke na mjesto gradonačelnika, pokazuje da opozicija ne iščitava glas naroda u ovim kriznim vremenima. Samo su polovično ispravili štetu, bili su nevjerodostojni. Treba se prisjetiti i da su kao potencijalnog zamjenika premijera istaknuli Radimira Čačića kojemu se u Mađarskoj sudi zbog izazivanje prometne nesreće sa smrtnim ishodom. Istina, to nisu skrivali i ostavili su biračima da presude. Čačić će se povući ako bude bezuvjetno osuđen, kažu u koaliciji. Ali i uvjetna osuda je osuda. Osim toga, postavlja se pitanje – kako će Čačić, na primjer, u Mađarskoj razgovarati o jednom od najdelikatnijih hrvatskih partnera – mađarskom MOL-u, većinskom vlasniku INE, gdje su se odnosi zakomplicirali?
Sve to tjera na oprez. Boluje li koalicija koja pretendira na vlast od sličnog bahatog sindroma kao i vladajući? Iako su nedvojbeno manje korumprani, jesu li to samo zbog toga što nisu bili u prilici toliko dugo vladati?
Dobra je vijest što šansi za ulazak u Sabor nemaju razni egzibicionisti i prodavači magle. Loša, što će sigurno ući sljedbenici ratnog zločinca Branimira Glavaša.
Ostali izborni takmaci nemaju nikakve šanse za pobjedu, ali bi neki mogli utjecati na budući sastav vladajuće većine, pa i na politički život. Na lijevo-liberalnom, centrističkom i umjereno desnom spektru pojavljuju se liste Dragutina Lesara, don Ivana Grubišića i Ljube Jurčića, koje donose i poneku novu ideju, ili barem drugačije shvaćanje politike. Dobra je vijest što šansi za ulazak u Sabor nemaju razni egzibicionisti i prodavači magle. Loša, što će sigurno ući sljedbenici ratnog zločinca Branimira Glavaša.
Politički sadržaj kampanje je u drugom planu, praktički ga i nema.
Hrvatska se nalazi u dubokoj krizi, ekonomski pokazatelji su obeshrabrujući, egzistencijalna nesigurnost kuca na vrata stotina tisuća građana. U evropskom okruženju traje bura na koju se nitko u hrvatskoj izbornoj utrci i ne osvrće. Cijeli projekt Europske unije je na teškom iskušenju. Zemljama starih demokracija, poput Italije i Grčke, nameću se vlade bez izbora i bez pogovora se prihvaćaju, jer nitko i ne nazire kraj krize. Vlast se daje u ruke eurobirokratima i bankarima. U Španjolskoj će se izbori održati za koji dan, očekuje se smjena vlasti, ali kreditna moć zemlje naglo slabi. Nezaposlenost mladih, sve obrazovanijih ljudi, progresivno raste.
Što će i kako mala Hrvatska moći učiniti, za sebe i za druge?
Pretedenti na novu vlast o tome složno – šute.
Bit će da im je omiljeno štivo Prohujalo s vihorom.
I ona slavna – o tome ću misliti sutra.