Inovator iz Doboja, Drago Ćosić, osvojio je drugo mjesto u kategoriji 'obnovljivi izvori energije', u finalu takmičenja za najbolju poslovnu ideju u oblasti čistih tehnologija (Cleantech open), koje je održano prošlog mjeseca u San Joseu (SAD), dok je u ukupnom plasmanu, između 95 takmičara, zauzeo sedmo mjesto.
Dobojski inovator kaže da je na ovom takmičenju učestvovao kao pobjednik za BiH na takmičenju za najbolju poslovnu ideju koje je u okviru "Globalne sedmice preduzetništva" organizovala agencija za razvoj malih i srednjih preduzeća RS.
„Po američkim propozicijama ne možete doći na to takmičenje, nego morate pobijediti u svojoj zemlji. Devedeset pet zemalja je učestvovalo i devedeset pet pobjednika iz tih zemalja. Ja sam patentirao hidrogen-industrijal koji zamjenjuje 50 posto goriva u termoelektranama. To je patent koji je patentiran širom svijeta, u 180 zemalja i na američkom kontinentu. U SAD samo inovator može podnijeti patentnu prijavu, a u svim drugim zemljama to može biti firma ili grupa inovatora.“
Iz utrke za prvo mjesto i nagradu od 100.000 dolara Ćosić kaže da je ispao u devetom, pretposljednjem krugu. Bolji od njega bili su Holanđani koji su na kraju zauzeli prvo mjesto.
„Holanđani su imali jedan projekat novih bakterija koje proizvode jednu vrstu plina koji se može upotrebljavati. To je eksperimentalni projekat koji su oni predstavili u trogodišnjem razvoju. Ono što ja nisam imao a oni jesu, gdje su oni bili bolji od mene, to je da su oni mogli kliknuti na internet i otvoriti najsvježije podatke, vidjeti šta je univerzitet uradio u zadnje tri godine sa grupom od 500 ljudi i sa 20-30 profesora. Dakle, vi se tu suočavate sa inovatorima, sa sistemom – jer danas vrlo rijetko da neko sam proizvede nešto, većinom se radi preko instituta i institucija. Ja sam imao jedan skroman tim od pet ljudi i mogli smo se držati gotovo do samog kraja.“
Drago Ćosić kaže da mu je i dalje želja da prvu fabriku za proizvodnju hidrogen-industrijala, zamjenskog goriva za termoelktrane, otvori na području Doboja.
„Postoje svi potrebni resursi za proizvodnju takve vrste goriva, a nedaleko od Doboja se nalaze termoelektrane koje bi onda preuzele to gorivo i spaljivale. Dakle, u blizini Doboja se nalazi jedna od najvećih tvornica kreča u Evropi, vrlo moderna fabrika, a meni za proizvodnju te vrste goriva treba 50 posto kreča od ukupne težine, znači, na dnevnom nivou od 500 tona da bih mogao jednu termoelektranu od 500 MW snabdijevati sa potrebnim količinama, treba 250 tona takvog kreča. Dakle, ta sirovina mi je neophodna. Drugo, tvornica sirćetne kiseline također je blizu Doboja, i to je jedna od kiselina koja učestvuje u tom procesu. Osim toga – to je moj kraj, to su meni dragi prijatelji, bliski ljudi i želim da baš tu nađu svoj posao – 150-200 ljudi bi se odmah moglo zaposliti. Ja već danas imam takve mejlove i takve ponude da ćemo imati problema koga uzeti za investitora, jer odlaskom u Ameriku se ta stvar toliko pokrenula s mrtve tačke da će doći one 'slatke muke' da sad ja čekam, ja odabirem i banku i investitore i postavljam neke uslove. Očekujem u narednih mjesec, dva da bi se moglo početi realizirati ovaj projekat.“
Ovo nije prvi Ćosićev patent. Dok je tokom bh. rata kao izbjeglica boravio u SR Njemačkoj, u toj je državi patentirao ciglu koja nakon ugradnje smanjuje potrošnju toplotne energije u stambenim objektima. Ćosić kaže da su njegovi i uspjesi drugih inovatora iz BiH još vrjedniji ako se uzmu u obzir izdavajanja javnog novca za nauku i nove tehnologije u BiH.
„Da biste proveli do kraja svoju ideju – to je skupo i to traje. Budžeti nekih zemalja daju pet ili šest posto na nauku. Mi smo, nažalost, za to stavili 0,00 i nešto i to je i za kulturu, i za sport, nauku, školstvo. Tu se mi, dakle, razlikujemo. Mi inovatori iz ovog dijela svijeta suočavamo se s nestašicom novca, a ja sam imao sreću da sam neke patente uspio prodati ranije i onda crpim novac iz tih patenata i sam sebi to finansiram.“
Dobojski inovator kaže da je na ovom takmičenju učestvovao kao pobjednik za BiH na takmičenju za najbolju poslovnu ideju koje je u okviru "Globalne sedmice preduzetništva" organizovala agencija za razvoj malih i srednjih preduzeća RS.
„Po američkim propozicijama ne možete doći na to takmičenje, nego morate pobijediti u svojoj zemlji. Devedeset pet zemalja je učestvovalo i devedeset pet pobjednika iz tih zemalja. Ja sam patentirao hidrogen-industrijal koji zamjenjuje 50 posto goriva u termoelektranama. To je patent koji je patentiran širom svijeta, u 180 zemalja i na američkom kontinentu. U SAD samo inovator može podnijeti patentnu prijavu, a u svim drugim zemljama to može biti firma ili grupa inovatora.“
Iz utrke za prvo mjesto i nagradu od 100.000 dolara Ćosić kaže da je ispao u devetom, pretposljednjem krugu. Bolji od njega bili su Holanđani koji su na kraju zauzeli prvo mjesto.
„Holanđani su imali jedan projekat novih bakterija koje proizvode jednu vrstu plina koji se može upotrebljavati. To je eksperimentalni projekat koji su oni predstavili u trogodišnjem razvoju. Ono što ja nisam imao a oni jesu, gdje su oni bili bolji od mene, to je da su oni mogli kliknuti na internet i otvoriti najsvježije podatke, vidjeti šta je univerzitet uradio u zadnje tri godine sa grupom od 500 ljudi i sa 20-30 profesora. Dakle, vi se tu suočavate sa inovatorima, sa sistemom – jer danas vrlo rijetko da neko sam proizvede nešto, većinom se radi preko instituta i institucija. Ja sam imao jedan skroman tim od pet ljudi i mogli smo se držati gotovo do samog kraja.“
Drago Ćosić kaže da mu je i dalje želja da prvu fabriku za proizvodnju hidrogen-industrijala, zamjenskog goriva za termoelktrane, otvori na području Doboja.
Ovo nije prvi Ćosićev patent. Dok je tokom bh. rata kao izbjeglica boravio u SR Njemačkoj, u toj je državi patentirao ciglu koja nakon ugradnje smanjuje potrošnju toplotne energije u stambenim objektima. Ćosić kaže da su njegovi i uspjesi drugih inovatora iz BiH još vrjedniji ako se uzmu u obzir izdavajanja javnog novca za nauku i nove tehnologije u BiH.
„Da biste proveli do kraja svoju ideju – to je skupo i to traje. Budžeti nekih zemalja daju pet ili šest posto na nauku. Mi smo, nažalost, za to stavili 0,00 i nešto i to je i za kulturu, i za sport, nauku, školstvo. Tu se mi, dakle, razlikujemo. Mi inovatori iz ovog dijela svijeta suočavamo se s nestašicom novca, a ja sam imao sreću da sam neke patente uspio prodati ranije i onda crpim novac iz tih patenata i sam sebi to finansiram.“