Doris Pak, izvjestiteljica Evropskog parlamenta za BiH, u raspravi na zasjedanju Vanjsko-političkog odbora Parlamenta u ponedjeljak navečer, izrazila je nezadovoljstvo zbog porasta krajnjeg nacionalizma u BiH, pozvala na ukidanje OHR-a, ali i konstatovala kako političari u BiH moraju da preuzmu odgovornost za Bosnu i Hercegovinu s obzirom da se svaki napredak u ovoj državi postiže velikim vanjskim pritiskom.
Bosanskohercegovački analitičari se u najvećoj mjeri slažu sa ocjenama Doris Pak, ali i navode kako, osim domaćih političara, veliku odgovornost za sadašnje stanje snosi i međunarodna zajednica, koja je u posljednjih nekoliko godina „nijemi posmatrač“ ovdašnjih zbivanja. Istovremeno, navode i da građani te zemlje imaju moralnu obavezu da opozovu svakog političara sa vlasti ukoliko dobro ne obnaša svoju funkciju.
Politička i ekonomska slika u Bosni i Hercegovini se već dvije decenije ne mijenja. Država već drugu godinu nema Vijeće ministara, budžet, ne provodi presudu Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Sejdić-Finci, a porast nacionalizma veći je nego ikada. Sve se dešava uz blagoslov političkih i vjerskih elita kojima ovakvo stanje u potpunosti odgovara, što je ocjena i domaćih analitičara.
Branko Todorović, predsjednik Helsinškog odbora za ljudska prava Republike Srpske smatra da su taoci postojećeg stanja jedino građani.
„Jer se nigdje na svijetu tako nekažnjeno ne mogu pljačkati građani, ne može sprovoditi samovolja i za političare u ovoj zemlji ovo je jedan zlatni El Dorado“, ocjenjuje Todorović.
A da je bosanskohercegovačkim političarima jedino njihov lični interes na prvom mjestu pokazuje i činjenica kako niko ne brine o polovini nezaposlenog stanovništva u zemlji, ekonomiji koja sve dublje tone i svakodnevnoj propasti i ono malo preduzeća koja rade. Istovremeno, međunarodna zajednica, koja već 16 godina ima neku vrstu protektorata nad Bosnom i Hercegovinom, od 2006. čini se da je potpuno „digla ruke“ od nje.
Osim stalnih upozorenja da bh. političari trebaju preuzeti odgovornost, kako navodi Enver Kazaz, profesor na sarajevskom Filozofskom fakultetu, OHR, kao tumač Dejtonskog sporazuma, ništa bitnije ne radi uprkos tome što se taj isti sporazum svako malo krši.
„Pri čemu je ta politika do 2006. i nekako uspijevala da konstituira na institucionalnom planu BiH. Bojim se da međunarodna politička birokratija ne razumijeva složenost dejtonske tvorevine, za koju je istodobno odgovorna jer u Dejtonu je verificirala ratna osvajanja teritorije“, smatra Kazaz.
Srećko Latal, predstavnik Međunarodne krizne grupe u BiH o međunarodnoj zajednici kaže:
„Međunarodna zajednica ne može više da nameće te odluke u situaciji kada bukvalno svaki politički blok vuče stvari na svoju stranu, postavlja neke maksimalističke zahtjeve. Čini se da u ovakvoj situaciji niti je ko spreman da napravi ključni kompromis, a možda da, ono što je još ozbiljnije, ne postoji shvatanje lokalnih lidera da ovakav put BiH i sve njene građane vodi u jedan totalni haos.“
Građanska svijest
No, veliko je pitanje kada će domaće političke elite biti spremne da prestanu sa dekonstrukcijom zemlje i počnu se ponašati u skladu sa evropskim pravilima koja jasno ukazuju da jedino funkcionalna država može biti dio Evropske unije. I to ne samo političari već, kako kaže Svetlana Broz, direktorica nevladine organizacije „Gariwo“, odgovornost moraju preuzeti i građani, koji imaju moralnu obavezu da opozovu svakog političara sa vlasti ukoliko dobro ne obnaša svoju funkciju.
„Građani ove zemlje nemaju svest o svom potencijalu, nemaju svest uopšte o tome da je svako od njih neophodan da bi se nefunkcionalna vlast promenila u bilo kom delu zemlje ili na samom vrhu ove zemlje. Dok god ne postanu svesni toga, oni koji vladaju činiće to i dalje bez ikakve potrebe da uđu u EU, čiji bi ih zakoni, naravno, pre odveli prema sudijama i u zatvor nego što bi ih ostavili na vlasti“, kazala je Broz.
Sociolog Salih Fočo da je BiH došla u nezavidno stanje.
„Snage koje bi bile okrenute ka progresu i izlasku BiH iz stanja apatije u kome se nalazi danas su na neki način kroz ove nacionalističke, religijske i druge forme onemogućene, blokirane i proglašene izdajnicima i onemogućene da djeluju. Sasvim sigurno došli smo u jedno nezavidno ili bezizlazno stanje“, ocjenjuje on.
I dok je sistem vrijednosti u Bosni i Hercegovini u svakom smislu potpuno narušen, a zemlja sve dalje od sistema vrijednosti kakav važi u svim zapadnim demokratijama, s pravom se postavlja pitanje do kada će u BiH trajati ovakvo stanje i šta je izlaz iz trenutne situacije.
Vehid Šehić, predsjednik Foruma građana Tuzla, odgovara:
„Ja se bojim da se mi kao građani polako navikavamo na ovakav način života – i to je nešto što je najopasnije, jer danas ako razgovarate sa građanima BiH svi se boje rata i čak su spremni da trpe ovakavo stanje samo da rata ne bude. Međutim, nesporna je činjenica da u ovoj državi više neće biti rata, nesporna je činjenica da neće biti izgradnje BiH kao unitarne države, nesporna je činjenica da neće doći do disolucije BiH kao države, odnosno otcjepljenja jednog njenog dijela - i to bismo konačno morali svi shvatiti. Ako to shvatimo, onda se nadam da će se i unutar bh. društva, koje je nažalost još uvijek podijeljeno, stvoriti kritična masa koja će možda i pokušati mijenjati ovaj politički, ekonomski i socijalni ambijent u kojem živimo. Ali ovdje se ljudi većinom opredjeljuju za politiku isključivo iz ličnih interesa. I kad imate tu disproporciju ličnog interesa sa opštim interesom, onda imate ovakvo stanje kakvo mi imamo“, smatra Šehić.
Bosanskohercegovački analitičari se u najvećoj mjeri slažu sa ocjenama Doris Pak, ali i navode kako, osim domaćih političara, veliku odgovornost za sadašnje stanje snosi i međunarodna zajednica, koja je u posljednjih nekoliko godina „nijemi posmatrač“ ovdašnjih zbivanja. Istovremeno, navode i da građani te zemlje imaju moralnu obavezu da opozovu svakog političara sa vlasti ukoliko dobro ne obnaša svoju funkciju.
Politička i ekonomska slika u Bosni i Hercegovini se već dvije decenije ne mijenja. Država već drugu godinu nema Vijeće ministara, budžet, ne provodi presudu Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Sejdić-Finci, a porast nacionalizma veći je nego ikada. Sve se dešava uz blagoslov političkih i vjerskih elita kojima ovakvo stanje u potpunosti odgovara, što je ocjena i domaćih analitičara.
Branko Todorović, predsjednik Helsinškog odbora za ljudska prava Republike Srpske smatra da su taoci postojećeg stanja jedino građani.
„Jer se nigdje na svijetu tako nekažnjeno ne mogu pljačkati građani, ne može sprovoditi samovolja i za političare u ovoj zemlji ovo je jedan zlatni El Dorado“, ocjenjuje Todorović.
A da je bosanskohercegovačkim političarima jedino njihov lični interes na prvom mjestu pokazuje i činjenica kako niko ne brine o polovini nezaposlenog stanovništva u zemlji, ekonomiji koja sve dublje tone i svakodnevnoj propasti i ono malo preduzeća koja rade. Istovremeno, međunarodna zajednica, koja već 16 godina ima neku vrstu protektorata nad Bosnom i Hercegovinom, od 2006. čini se da je potpuno „digla ruke“ od nje.
Osim stalnih upozorenja da bh. političari trebaju preuzeti odgovornost, kako navodi Enver Kazaz, profesor na sarajevskom Filozofskom fakultetu, OHR, kao tumač Dejtonskog sporazuma, ništa bitnije ne radi uprkos tome što se taj isti sporazum svako malo krši.
Srećko Latal, predstavnik Međunarodne krizne grupe u BiH: Ne postoji shvatanje lokalnih lidera da ovakav put BiH i sve njene građane vodi u jedan totalni haos.
„Pri čemu je ta politika do 2006. i nekako uspijevala da konstituira na institucionalnom planu BiH. Bojim se da međunarodna politička birokratija ne razumijeva složenost dejtonske tvorevine, za koju je istodobno odgovorna jer u Dejtonu je verificirala ratna osvajanja teritorije“, smatra Kazaz.
Srećko Latal, predstavnik Međunarodne krizne grupe u BiH o međunarodnoj zajednici kaže:
„Međunarodna zajednica ne može više da nameće te odluke u situaciji kada bukvalno svaki politički blok vuče stvari na svoju stranu, postavlja neke maksimalističke zahtjeve. Čini se da u ovakvoj situaciji niti je ko spreman da napravi ključni kompromis, a možda da, ono što je još ozbiljnije, ne postoji shvatanje lokalnih lidera da ovakav put BiH i sve njene građane vodi u jedan totalni haos.“
Građanska svijest
No, veliko je pitanje kada će domaće političke elite biti spremne da prestanu sa dekonstrukcijom zemlje i počnu se ponašati u skladu sa evropskim pravilima koja jasno ukazuju da jedino funkcionalna država može biti dio Evropske unije. I to ne samo političari već, kako kaže Svetlana Broz, direktorica nevladine organizacije „Gariwo“, odgovornost moraju preuzeti i građani, koji imaju moralnu obavezu da opozovu svakog političara sa vlasti ukoliko dobro ne obnaša svoju funkciju.
Salih Fočo
„Građani ove zemlje nemaju svest o svom potencijalu, nemaju svest uopšte o tome da je svako od njih neophodan da bi se nefunkcionalna vlast promenila u bilo kom delu zemlje ili na samom vrhu ove zemlje. Dok god ne postanu svesni toga, oni koji vladaju činiće to i dalje bez ikakve potrebe da uđu u EU, čiji bi ih zakoni, naravno, pre odveli prema sudijama i u zatvor nego što bi ih ostavili na vlasti“, kazala je Broz.
Sociolog Salih Fočo da je BiH došla u nezavidno stanje.
„Snage koje bi bile okrenute ka progresu i izlasku BiH iz stanja apatije u kome se nalazi danas su na neki način kroz ove nacionalističke, religijske i druge forme onemogućene, blokirane i proglašene izdajnicima i onemogućene da djeluju. Sasvim sigurno došli smo u jedno nezavidno ili bezizlazno stanje“, ocjenjuje on.
I dok je sistem vrijednosti u Bosni i Hercegovini u svakom smislu potpuno narušen, a zemlja sve dalje od sistema vrijednosti kakav važi u svim zapadnim demokratijama, s pravom se postavlja pitanje do kada će u BiH trajati ovakvo stanje i šta je izlaz iz trenutne situacije.
Vehid Šehić, predsjednik Foruma građana Tuzla, odgovara:
„Ja se bojim da se mi kao građani polako navikavamo na ovakav način života – i to je nešto što je najopasnije, jer danas ako razgovarate sa građanima BiH svi se boje rata i čak su spremni da trpe ovakavo stanje samo da rata ne bude. Međutim, nesporna je činjenica da u ovoj državi više neće biti rata, nesporna je činjenica da neće biti izgradnje BiH kao unitarne države, nesporna je činjenica da neće doći do disolucije BiH kao države, odnosno otcjepljenja jednog njenog dijela - i to bismo konačno morali svi shvatiti. Ako to shvatimo, onda se nadam da će se i unutar bh. društva, koje je nažalost još uvijek podijeljeno, stvoriti kritična masa koja će možda i pokušati mijenjati ovaj politički, ekonomski i socijalni ambijent u kojem živimo. Ali ovdje se ljudi većinom opredjeljuju za politiku isključivo iz ličnih interesa. I kad imate tu disproporciju ličnog interesa sa opštim interesom, onda imate ovakvo stanje kakvo mi imamo“, smatra Šehić.