Šetnjom za mir Parižanin Isak Manur (Isaac Mennour) želi poslati poruku svijetu da se za mir treba snažnije boriti, a mlađe inspirirati da grade bolju budućnost.
Šetnja ovog tridesetdvogodišnjaka porijeklom iz Alžira duga je oko 6.500 kilometara. Započeta je u aprilu u Parizu, a bit će okončana u svetom gradu Meki. Na putu ka Saudijskoj Arabiji jedna od njegovih stanica bilo je i Goražde.
Da krene na dugo i iscrpljujuće putovanje Isaac Mennour razmišlja posljednjih pet godina, ali – odluka je bila teška, jer polaskom je ostavio lagodan život, posao u prodaji najpoznatijih proizvođača odjeće, sigurnost i toplinu svoga doma. Sa svakim kilometrom ispunjava svoj san.
"Ljudi u Parizu su jako agresivni i negativni. Želim poslati pozitivnu poruku – poruku da ljudi moraju više tragati za mirom. Živimo naše Facebook živote, žalimo se stalno, ali niko ništa ne poduzima. Religiozan sam, ali u isto vrijeme pozivam na mir, zaustavljanje nasilja, terorizma. Živim u Parizu. Znate šta se tamo desilo. To nije način. Ne postoji religija, kršćanstvo, islam, judaizam, ne pozivaju na aktiviranje bombi i takve stvari. To nije religija. To je neki ludak, a u pozadini je uvijek neki interes. Ovim putovanjem želim poslati poruku, možda i djeci, i da započnemo neku novu budućnost“, kaže.
Isaac Mennour
Isaak je sa porodicom napustio Alžir, došao u Španiju. Posljednje tri godine živi u Parizu. Na put je krenuo 9. aprila. Do sada je smršao sedam kilograma. Prva tri dana stvari je nosio na leđima, pa je zbog rana na stopalima morao pauzirati.
"Nakon sedam dana napolju, na ulicama, osjećao sam hladnoću, glad, nisam znao gdje ću spavati. Razmišljao sam o tome da mnogo ljudi tako živi godinama, zbog rata. A meni je bila potrebna jedna sedmica da spoznam da je to stvarno teško“, priča Isaak.
Prošao je Njemačku, Austriju, Sloveniju. Nakon Hrvatske naišao je na prvu graničnu kontrolu prema Bosni i Hercegovini, a poslije predaha u Goraždu, nastavio put ka Pljevljima u Crnoj Gori.
"Od svih zemalja, a to ne govorim zato što sam sada ovdje, ovo mi je jedna od najdražih. Ljudi ovdje jako su fini, pomagali su mi svugdje. Jedina slična zemlja kroz koju sam prošao je Njemačka. U Francuskoj se ljudi plaše, ne vjeruju nikome, čak ni prijateljima. Njemačka i Bosna – zaljubljen sam u te zemlje“, kaže.
Svoje putovanje, sa stvarima koje je usput sa sebe pretovario u dječija kolica, nastavlja prema Crnoj Gori, Makedoniji, Kosovu, Bugarskoj i Turskoj.
Tamo će odlučiti hoće li rizikovati život i krenuti preko Sirije prema Arabiji i Meki, kako bi stigao na vrijeme da obavi hadž, godišnje hodočašće muslimanskih vjernika iz cijelog svijeta, ili će ipak putovati oko 1.000 kilometara dužim putem, preko Irana, pa obaviti umru, posjetu Meki, koja se može obaviti u bilo koje doba godine.