Odlukom Okružnog privrednog suda u Banjaluci odlučeno da zgrada stare željezničke stanice u kojoj se Muzej savremene umjetnosti RS nalazi više od 40 godina, i koja je zaštićeni nacionalni spomenik, pripada preduzeću Autoprevoz, a većinski vlasnici ovog preduzeća namjeravaju da je prodaju. Grad Banjaluka je uložio žalbu na presudu, a ako ishod bude negativan, kulturno blago BiH našlo bi se u privatnim rukama.
Muzeju savremene umjetnosti Republike Srpske ili bivšoj Umjetničkoj galeriji, još 1971. godine Odlukom tadašnje Skupštine opštine Banjaluka dodijeljena ja zgrada stare željezničke stanice koja je iste godine postala i zaštićeni nacionalni spomenik.
Ova zgrada izgrađena je davne 1891., a nacionalnim spomenikom Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH proglasila je i 2007. Uprkos tome, nakon četiri decenije korištenja ovog prostora, Muzej bi mogao da ostane bez njega.
Prema riječima direktorice, Ljiljane Labović Marinković, ova mogućnost može da stane u rubriku 'vjerovali ili ne'.
„Onaj ko na ovakav način razmišlja o imovini Banjaluke i zgrade koja je pod brojem 18 dovedena na listu za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine, taj zaista sve vrijednosti, sve tekovine civilizacije koje postoje u našem, ja se nadam, zdravom društvu, na ovaj način je stavio pod upitnik", kaže Ljiljana Labović Marinković.
Prema presudi okružnog suda u Banjaluci, preduzeće "Autoprevoz" je od Jugoslavenske narodne željeznice još 1968. godine kupilo zgradu u kojoj je današnji Muzej savremene umjetnosti Republike Srpske i 23 duluma zemlje koja su pripadala željezničkoj pruzi, peronima i stanici.
Privatizacijom preduzeća Autoprevoz 2002. godine, većinski vlasnici su postali Živko Babić, Sladomir Đurić i Vid Dubočanin, koji su kupovinom postali i vlasnici njegove kompletne imovine. Prema riječima jednog od vlasnika, Sladomira Đurića, zbog teške finansijske situacije u preduzeću, namjeravaju da prodaju ovu zgradu nekom drugom ponuđaču. Sve to pod uslovom da ne bude postignut dogovor sa Gradom kome su predložili - ili da kupi većinski paket akcija Autoprevoza ili da poklone zgradu Muzeju u zamjenu za zemljište na drugoj lokaciji.
„Naravno, ako od ovih razgovora sa gradskom upravom ne bude ništa, mi moramo ići u pravcu neke prodaje, jer naša finansijska situacija ne dozvoljava daljnji nastavak rada i funkcionisanja bez nekih sredstava koja bismo ostvarili prodajom dijela te imovine", kaže Đurić.
Iz administrativne službe Grada Banjaluka kažu da je njihov stav da ta imovina pripada upravo Gradu, i ne žele da komentarišu ovaj slučaj dok se ne završi žalbeni postupak kojeg je Banjaluka pokrenula na odluku Okružnog privrednog suda.
Istovremeno, direktor Narodnog pozorišta Republike Srpske, Nenad Novaković smatra da, ako vlasti ne žele da se bore za kulturu, onda to moraju učiniti kulturni radnici kako bi spriječili da još jedna institucija kulture stavi katanac na vrata.
„Spremni smo zaista svi iz kulture da branimo institucije od nasrtaja nekih novokomponovanih, novopečenih bilmeza koji apsolutno ne razumiju ni šta je kultura, ni šta je stvaralaštvo, ni šta je tradicija, pa na kraju krajeva, nemaju nikakvu svetinju pred sobom ni oko sebe", navodi Novaković.
Već godinama se upozorava kako je kultura u Bosni i Hercegovini u zapećku. Primjera radi, u jednom bh. entitetu, Republici Srpskoj, za tu oblast se izdvaja mizernih 0,6 posto budžeta, dodaje Novaković:
„Društva, zajednice, države, koje ne vode računa o svom kulturnom nasljeđu, koje ne vode računa o svojoj prošlosti, nemaju ni budućnost. Nažalost, ovo je konstatacija koja je mnogo puta do sad ponovljena, i ona je tačna.“
Anketirani građani Banjaluke zatečeni su mogućnošću da se proda jedan od simbola Banjaluke i da radnici još jedne bh institucije kulture završe na ulici.
„Prosto nema smisla da se to sad proda, da je to nečije. To nije gradio ni ovaj grad, ni ova država, nego neko daleko, daleko prije. Mislim da je to neka zgrada koja na neki način obilježava ovaj grad.“
„Ja sam davno došla u Banjaluku, 1966., baš pamtim dobro tu zgradu.“
„Žao mi je ako to tako bude.“
„Isto kao što se dešavalo sa parkovima, sa zelenim površinama. Sad i Muzej. Ne znam šta je sledeće.“
„Nije u redu da se ljudi istjeraju, da izgube posao zbog samovolje par ljudi.“
I dok se ne završi spor između Grada Banjaluke i preduzeća Autoprevoz, te se ne utvrdi ko je pravi vlasnik ove imovine, postavlja se pitanje - da li u ovoj zemlji iko vodi brigu o zaštiti kulture uopšte. Tim prije, jer će Muzej savremene umjetnosti RS predstavljati Bosnu i Hercegovinu na 55. Međunarodnom bijenalu umjetnosti u Veneciji. Nakon toga - možda ne bude imao gdje da se vrati.
Muzeju savremene umjetnosti Republike Srpske ili bivšoj Umjetničkoj galeriji, još 1971. godine Odlukom tadašnje Skupštine opštine Banjaluka dodijeljena ja zgrada stare željezničke stanice koja je iste godine postala i zaštićeni nacionalni spomenik.
Ova zgrada izgrađena je davne 1891., a nacionalnim spomenikom Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH proglasila je i 2007. Uprkos tome, nakon četiri decenije korištenja ovog prostora, Muzej bi mogao da ostane bez njega.
Prema riječima direktorice, Ljiljane Labović Marinković, ova mogućnost može da stane u rubriku 'vjerovali ili ne'.
„Onaj ko na ovakav način razmišlja o imovini Banjaluke i zgrade koja je pod brojem 18 dovedena na listu za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine, taj zaista sve vrijednosti, sve tekovine civilizacije koje postoje u našem, ja se nadam, zdravom društvu, na ovaj način je stavio pod upitnik", kaže Ljiljana Labović Marinković.
Prema presudi okružnog suda u Banjaluci, preduzeće "Autoprevoz" je od Jugoslavenske narodne željeznice još 1968. godine kupilo zgradu u kojoj je današnji Muzej savremene umjetnosti Republike Srpske i 23 duluma zemlje koja su pripadala željezničkoj pruzi, peronima i stanici.
Privatizacijom preduzeća Autoprevoz 2002. godine, većinski vlasnici su postali Živko Babić, Sladomir Đurić i Vid Dubočanin, koji su kupovinom postali i vlasnici njegove kompletne imovine. Prema riječima jednog od vlasnika, Sladomira Đurića, zbog teške finansijske situacije u preduzeću, namjeravaju da prodaju ovu zgradu nekom drugom ponuđaču. Sve to pod uslovom da ne bude postignut dogovor sa Gradom kome su predložili - ili da kupi većinski paket akcija Autoprevoza ili da poklone zgradu Muzeju u zamjenu za zemljište na drugoj lokaciji.
„Naravno, ako od ovih razgovora sa gradskom upravom ne bude ništa, mi moramo ići u pravcu neke prodaje, jer naša finansijska situacija ne dozvoljava daljnji nastavak rada i funkcionisanja bez nekih sredstava koja bismo ostvarili prodajom dijela te imovine", kaže Đurić.
Iz administrativne službe Grada Banjaluka kažu da je njihov stav da ta imovina pripada upravo Gradu, i ne žele da komentarišu ovaj slučaj dok se ne završi žalbeni postupak kojeg je Banjaluka pokrenula na odluku Okružnog privrednog suda.
Istovremeno, direktor Narodnog pozorišta Republike Srpske, Nenad Novaković smatra da, ako vlasti ne žele da se bore za kulturu, onda to moraju učiniti kulturni radnici kako bi spriječili da još jedna institucija kulture stavi katanac na vrata.
„Spremni smo zaista svi iz kulture da branimo institucije od nasrtaja nekih novokomponovanih, novopečenih bilmeza koji apsolutno ne razumiju ni šta je kultura, ni šta je stvaralaštvo, ni šta je tradicija, pa na kraju krajeva, nemaju nikakvu svetinju pred sobom ni oko sebe", navodi Novaković.
Već godinama se upozorava kako je kultura u Bosni i Hercegovini u zapećku. Primjera radi, u jednom bh. entitetu, Republici Srpskoj, za tu oblast se izdvaja mizernih 0,6 posto budžeta, dodaje Novaković:
„Društva, zajednice, države, koje ne vode računa o svom kulturnom nasljeđu, koje ne vode računa o svojoj prošlosti, nemaju ni budućnost. Nažalost, ovo je konstatacija koja je mnogo puta do sad ponovljena, i ona je tačna.“
Anketirani građani Banjaluke zatečeni su mogućnošću da se proda jedan od simbola Banjaluke i da radnici još jedne bh institucije kulture završe na ulici.
„Prosto nema smisla da se to sad proda, da je to nečije. To nije gradio ni ovaj grad, ni ova država, nego neko daleko, daleko prije. Mislim da je to neka zgrada koja na neki način obilježava ovaj grad.“
„Ja sam davno došla u Banjaluku, 1966., baš pamtim dobro tu zgradu.“
„Žao mi je ako to tako bude.“
„Isto kao što se dešavalo sa parkovima, sa zelenim površinama. Sad i Muzej. Ne znam šta je sledeće.“
„Nije u redu da se ljudi istjeraju, da izgube posao zbog samovolje par ljudi.“
I dok se ne završi spor između Grada Banjaluke i preduzeća Autoprevoz, te se ne utvrdi ko je pravi vlasnik ove imovine, postavlja se pitanje - da li u ovoj zemlji iko vodi brigu o zaštiti kulture uopšte. Tim prije, jer će Muzej savremene umjetnosti RS predstavljati Bosnu i Hercegovinu na 55. Međunarodnom bijenalu umjetnosti u Veneciji. Nakon toga - možda ne bude imao gdje da se vrati.