Proteklog vikenda sarajevski umjetnici su bogatim programima nagradili publiku u Banjaluci i tako uzvratili posjetu Banjalučana glavnom gradu prošle sedmice. Ova velika kulturna razmjena obavljena je u okviru projekta „Undiplomatic art“ koji se od prošle godine održava u organizaciji sarajevskog MESS-a, o čemu razgovaramo sa direktorom festivala i redateljem, Dinom Mustafićem.
Mustafić: Projekat Undiplomatic Art internacionalnog teatarskog festivala MESS je počeo prošle godine saradnjom Sarajeva i Banjaluke i to se pokazalo iznimno važnim, ne samo za umjetničku scenu Sarajeva i Banjaluke, nego i za izvrstan prijem kod publike. Nama je to bilo važno, ne samo zato što je to bila informacija šta je to jedan umjetnički presjek jednogodišnje produkcije između ova dva grada, nego zato što su se i povezale nama neke vrlo značajne scena, kao na primjer muzička scena. Tako da će i ove godine festival MESS promovirati bendove koji su po prvi put svirali u Sarajevu i Banjaluci.
Posebno je bila dinamična i ove godine likovna scena. Tu posebno želim akcentirati Protok, kao jednu vrlo važnu skupinu banjalučkih umjetnika, koji su se predstavili u Umjetničkoj galeriji BiH. To su uglavnom mladi umjetnici, koji su već i regionalno nagrađivani za svoj rad. Ono što nas posebno raduje je što su studenti umjetničkih akademija, filmski reditelji također iz Sarajeva i Banjaluke, razmijenili svoje filmske radove, a to su vrlo zanimljivi, intrigantni, provokativni i socijalno angažirani dokumentarci.
Naravno da ova manifestacija nije mogla biti završena bez razmjene pozorišnih predstava, tako da je u Sarajevu ponovo gostovalo Gradsko pozorište Jazavac. Pozorište mladih sa vrlo zanimljivim tekstom Emira Imamovića Pirketa „Samo neka ne puca“ je također gost banjalučke scene.
Mustafić: Ja mislim da je umjetnička zajednica najzdravije tkivo u Bosni i Hercegovini. Individualne relacije, kada su u pitanju umjetnici, se zasnivaju na jeziku emocija i senzibiliteta. Na tom prepoznavanju ljudskosti i humanizma, etičnosti i principijelnosti. Naravno da je umjetnost uvijek išla ispred politike. Umjetnost u BiH je na sebe skrenula pažnju u svim domenima zato što je ona bila i angažirana i zato što je bila kritički intonirana prema dominantnom modelu ponašanja vlasti, i kada je u pitanju i kultura, a to je forsiranje etnokulture, forsiranje folklorne kulture, koja je često bila jedan transparentni kič i u svrhu podizanja nacionalističkih ideja.
Međutim, sa druge strane postoji jedna vrlo intenzivna, subverzivna umjetnička scena. Postoji alternativna scena i ono što je važno da se čak i institucionalna kultura oduprijela takvim pokušajima ili upadima političke svakodnevnice na pozornice, u dvorane i dobro je da je generacijska fronta koja je sintentizirala, ne samo mlade umjetnike, već i srednje i starije dobi, se oduprijela tom valu nacionalizma. Negdje su te stvari povučene administrativnim potezima, pa su podijeljena pozorišta. Sada niko nije u dobroj egzistencionalnoj situaciji, kao što je to Mostar. S druge strane, kada je u pitanju kultura, Sarajevo je sačuvalo svoju supstancu multietičnosti i kosmopolitskog ideala, upravo zahvaljujući kulturi.
Mustafić: Oni ne mare za kulturu, oni su zbilja neka vrsta modernih varvara. To su oni ljudi koji ne drže do kulturno historijskog nasljeđa BiH. Njima je kultura jedna vrsta nelagode, tjeskobe, oni je ne razumiju, oni se njoj svjesno i odupiru jer je kultura po svom biću, po svom duhu, po svojoj filozofiji integrirajuća, ona spaja. Kultura je most ka dijalogu. Kultura otvara tabuizirane teme.
Mislim da se oni sa tim suočavaju tako što pokušavaju da ignorišu kulturu i pokušavaju da prema njoj budu nasilni kroz budžetske proračune. Oni marginaliziraju kulturu i to je očigledno. Budžet Kantona Sarajevo pada iz godine u godinu u visokim procentima. Ove godine za programsku djelatnost čak 50 posto, a to je isto urađeno i prošle godine i pretprošle godine, onda se više ne može govoriti o nikakvoj slučajnosti.
Mislim da se radi o jednoj namjernoj tendenciji da se ovaj prostor pretvori samo u teritorij, bez ikakvog duhovnog obzorja, i da zavlada jedan definitivni prostakluk i jedan primitivizam koji njima nije nimalo dalek. Kada govorim o ovome, ne govorim generalno o vlasti. Zna se ko obnaša vlast u kojem dijelu BiH i na kojem nivou. Odgovornost za ovo imaju zbilja sve političke partije koje participiraju već godinama u izvršnoj vlasti sa njihovim funkcionerima koji ih vode.
Mustafić: Potpuno se sa vama slažem. Vrijeme čini sve protiv takvih inicijativa i takvih susreta, festivala, zajedničkih produkcija. Međutim, postoji jedna intenzivna strast, postoji jedan stvaralački eros koji nije moguće ugasiti. Mi najbolje o tome možemo svjedočiti. Čak i u najtežim trenucima u historiji ovog grada, kao što je bila opsada i razaranje, intenzivna scena je bila vrlo živa. Kultura se ne može uništiti. Ona je vitalna poput biološke potrebe da jedete i pijete. Ona naprosto mora ozariti dušu i srca onih ljudi koji vjeruju da je nada, humanizam nešto što je njihov orijentir, njihova vertikala i njihov životni kredo.
Mustafić: Umjetnici su u proteklim godinama izlazili na ulice, demonstrirali, pravili grafite, pravili performanse. Jedan od tih je mene posebno ganuo, to je kada je Enver Hadžiomerspahić govorio o spašavanju kolekcije Ars Aevi-a. Nema šta nismo činili. Zatvorene su neki vrlo važne institucije za državni identitet BiH, kao što je to Zemaljski muzej. Vidimo da to nikoga mnogo ne brine.
Ima smisla da obilježavamo važne datume, pogotovo koji su internacionalni i planetarni, kao što je to 27. mart. Ima smisla da upozoravamo javnost, da govorimo, da protestujemo. Ne smijemo dozvoliti da kultura posustane. Ostalo nam je opet da i ove godine, u ovako teškoj situaciji, da entuzijazmom, strasti i umjetničkom motivacijom pokušamo da nadomjestimo ovu organiziranu i orkestriranu kampanju državne oligarhije spram kulture.
Mustafić: Ja također vjerujem da su ova dva vikenda, Banje Luke u Sarajevu i Sarajeva u Banjaluci, vrlo važna. Publika, koja je dolazila na te manifestacije, je nešto što nam ulijeva optimizam i nadu. Vrijedi to raditi upravo zbog publike.
RSE: Ovog vikenda sarajevski umjetnici u Banjaluci, prošlog Banjalučani u Sarajevu?
Mustafić: Projekat Undiplomatic Art internacionalnog teatarskog festivala MESS je počeo prošle godine saradnjom Sarajeva i Banjaluke i to se pokazalo iznimno važnim, ne samo za umjetničku scenu Sarajeva i Banjaluke, nego i za izvrstan prijem kod publike. Nama je to bilo važno, ne samo zato što je to bila informacija šta je to jedan umjetnički presjek jednogodišnje produkcije između ova dva grada, nego zato što su se i povezale nama neke vrlo značajne scena, kao na primjer muzička scena. Tako da će i ove godine festival MESS promovirati bendove koji su po prvi put svirali u Sarajevu i Banjaluci.
Posebno je bila dinamična i ove godine likovna scena. Tu posebno želim akcentirati Protok, kao jednu vrlo važnu skupinu banjalučkih umjetnika, koji su se predstavili u Umjetničkoj galeriji BiH. To su uglavnom mladi umjetnici, koji su već i regionalno nagrađivani za svoj rad. Ono što nas posebno raduje je što su studenti umjetničkih akademija, filmski reditelji također iz Sarajeva i Banjaluke, razmijenili svoje filmske radove, a to su vrlo zanimljivi, intrigantni, provokativni i socijalno angažirani dokumentarci.
Naravno da ova manifestacija nije mogla biti završena bez razmjene pozorišnih predstava, tako da je u Sarajevu ponovo gostovalo Gradsko pozorište Jazavac. Pozorište mladih sa vrlo zanimljivim tekstom Emira Imamovića Pirketa „Samo neka ne puca“ je također gost banjalučke scene.
RSE: Od samog početka je cilj bio približavanje dviju kulturnih scena, obostrana i međusobna senzibilizacija publika, stvaranje prostora za otvaranje simpatija, a ne ignorantsko okretanje glave. Ponekad je to okretanje glave bilo hinjeno, a ponekad, čini mi se mnogo češće, iskreno, namjerno okretanje glave. Da li se tu šta postiglo?
Mustafić: Ja mislim da je umjetnička zajednica najzdravije tkivo u Bosni i Hercegovini. Individualne relacije, kada su u pitanju umjetnici, se zasnivaju na jeziku emocija i senzibiliteta. Na tom prepoznavanju ljudskosti i humanizma, etičnosti i principijelnosti. Naravno da je umjetnost uvijek išla ispred politike. Umjetnost u BiH je na sebe skrenula pažnju u svim domenima zato što je ona bila i angažirana i zato što je bila kritički intonirana prema dominantnom modelu ponašanja vlasti, i kada je u pitanju i kultura, a to je forsiranje etnokulture, forsiranje folklorne kulture, koja je često bila jedan transparentni kič i u svrhu podizanja nacionalističkih ideja.
Međutim, sa druge strane postoji jedna vrlo intenzivna, subverzivna umjetnička scena. Postoji alternativna scena i ono što je važno da se čak i institucionalna kultura oduprijela takvim pokušajima ili upadima političke svakodnevnice na pozornice, u dvorane i dobro je da je generacijska fronta koja je sintentizirala, ne samo mlade umjetnike, već i srednje i starije dobi, se oduprijela tom valu nacionalizma. Negdje su te stvari povučene administrativnim potezima, pa su podijeljena pozorišta. Sada niko nije u dobroj egzistencionalnoj situaciji, kao što je to Mostar. S druge strane, kada je u pitanju kultura, Sarajevo je sačuvalo svoju supstancu multietičnosti i kosmopolitskog ideala, upravo zahvaljujući kulturi.
RSE: Već si o tom govorio. Na startu se pokazalo da postoji pozitivna reakcija mlađe publike i najvećim dijelom onoga što volimo nazivati alternativnom scenom. Ali, da li je na bilo koji način uzdrman onaj monolit samopouzdanja krugova koji uživaju komociju ovog vrijednosnog sistema zasnovanog na predrasudi, stereotipu, nipodaštavaju?
Mustafić: Oni ne mare za kulturu, oni su zbilja neka vrsta modernih varvara. To su oni ljudi koji ne drže do kulturno historijskog nasljeđa BiH. Njima je kultura jedna vrsta nelagode, tjeskobe, oni je ne razumiju, oni se njoj svjesno i odupiru jer je kultura po svom biću, po svom duhu, po svojoj filozofiji integrirajuća, ona spaja. Kultura je most ka dijalogu. Kultura otvara tabuizirane teme.
Mislim da se oni sa tim suočavaju tako što pokušavaju da ignorišu kulturu i pokušavaju da prema njoj budu nasilni kroz budžetske proračune. Oni marginaliziraju kulturu i to je očigledno. Budžet Kantona Sarajevo pada iz godine u godinu u visokim procentima. Ove godine za programsku djelatnost čak 50 posto, a to je isto urađeno i prošle godine i pretprošle godine, onda se više ne može govoriti o nikakvoj slučajnosti.
Mislim da se radi o jednoj namjernoj tendenciji da se ovaj prostor pretvori samo u teritorij, bez ikakvog duhovnog obzorja, i da zavlada jedan definitivni prostakluk i jedan primitivizam koji njima nije nimalo dalek. Kada govorim o ovome, ne govorim generalno o vlasti. Zna se ko obnaša vlast u kojem dijelu BiH i na kojem nivou. Odgovornost za ovo imaju zbilja sve političke partije koje participiraju već godinama u izvršnoj vlasti sa njihovim funkcionerima koji ih vode.
RSE: Ja znam dosta ljudi koji su naklonjeni umjetnosti, ali koji su ipak vaš prvi korak smatrali jurišom na vjetrenjače. Već na početku sam dešifrovao sugestiju kako se neće stati samo na kontaktu Sarajeva i Banja Luke i kako će projekt svake godine biti sve bogatiji i bogatiji. Izgleda da vrijeme nije naklonjeno ovom pozitivnom mišljenju i plemenitoj ideji stvaralaštva u bilo kojem smislu?
Mustafić: Potpuno se sa vama slažem. Vrijeme čini sve protiv takvih inicijativa i takvih susreta, festivala, zajedničkih produkcija. Međutim, postoji jedna intenzivna strast, postoji jedan stvaralački eros koji nije moguće ugasiti. Mi najbolje o tome možemo svjedočiti. Čak i u najtežim trenucima u historiji ovog grada, kao što je bila opsada i razaranje, intenzivna scena je bila vrlo živa. Kultura se ne može uništiti. Ona je vitalna poput biološke potrebe da jedete i pijete. Ona naprosto mora ozariti dušu i srca onih ljudi koji vjeruju da je nada, humanizam nešto što je njihov orijentir, njihova vertikala i njihov životni kredo.
RSE: Ti si neki dan uz Dane teatra uputio još jedan vapaj za spas kulture, ali bojim se da su ovdje odsječene, ili barem voskom zalivene, sve uši do kojih ovakvi vapaji trebaju stići.
Mustafić: Umjetnici su u proteklim godinama izlazili na ulice, demonstrirali, pravili grafite, pravili performanse. Jedan od tih je mene posebno ganuo, to je kada je Enver Hadžiomerspahić govorio o spašavanju kolekcije Ars Aevi-a. Nema šta nismo činili. Zatvorene su neki vrlo važne institucije za državni identitet BiH, kao što je to Zemaljski muzej. Vidimo da to nikoga mnogo ne brine.
Ima smisla da obilježavamo važne datume, pogotovo koji su internacionalni i planetarni, kao što je to 27. mart. Ima smisla da upozoravamo javnost, da govorimo, da protestujemo. Ne smijemo dozvoliti da kultura posustane. Ostalo nam je opet da i ove godine, u ovako teškoj situaciji, da entuzijazmom, strasti i umjetničkom motivacijom pokušamo da nadomjestimo ovu organiziranu i orkestriranu kampanju državne oligarhije spram kulture.
RSE: Čovjeka ponekad bude sramota što živi među takvim, ali srećom postoje ovi izleti u bolji život, kao što su ova posljednja dva vikenda. Ako ništa drugo, da poželimo da budu što češći.
Mustafić: Ja također vjerujem da su ova dva vikenda, Banje Luke u Sarajevu i Sarajeva u Banjaluci, vrlo važna. Publika, koja je dolazila na te manifestacije, je nešto što nam ulijeva optimizam i nadu. Vrijedi to raditi upravo zbog publike.